srijeda, 29. veljače 2012.

#onokad...




Ovaj tjedan očito me hoće jer se nastavlja u revijalnom tonu. Zanimljivi novi ljudi uz stotu kavu dana, ali i neki stalni, dobri prijatelji. Prvo pravo, toplo sunce i Patti u ušima. Šljokičavi lak na noktima i proljetna jakna. Nova literatura u pauzi na Zrinjevcu... Sve popraćeno fotkama i razmišljanjem o blog captionima za svaku.

A onda sam, pozitivno premorena, izašla iz busa i na prve taktove ove stvari ostala apsolutno prešokirana jednom velikom, blještavom zvijezdom padalicom.

Neću reći što sam poželjela, ali hoću da ne iznenadilo što nisam :)

utorak, 28. veljače 2012.

Just another manic... Tuesday?

#onokad vam je svaka obaveza na drugom kraju grada, pa se na kraju najveći dio dana vozite tramvajem. 

A u pauzama sjednete na pivu u Bacchus. Ili dvije. Jednu jutarnju s A. (koja mi je donijela sreću jer sam primila jedan mejl s puno potencijala, dršte palčeve) -


Čija će divna samojedica uskoro imat bebe, a moj glavni cilj je uvjerit starce da se sva ta bijela dlaka neće opće vidjet po namještaju :D

S A. sam otišla i do X-Nationa, onog privremenog outleta na Ilici, gdje sam za 140kn kupila proljetnu jaknu (slikice će bit skoro na banču).

Na putu iz Dubrave do Travnog (a trebalo je prvo i do Dubrave doć!) sam predahnula kod AM-a i kupila par sitnica u DM-u (šljokičavi lak za nokte!!), plus našla proljetne tenisice u Decihmannu (120kn!!)

Poslije svega i jedna večernja s J. (koju nisam vidjela valjda mjesec dana jer smo stare i zaposlene :kry:) -


Gdje sam provjeravajuć mejl dobila divnu vijet od dee - iksići su ove godine na Terraneu <3 Znam ja, a znao je i čitav Bacchuss istog časa :D


I baš kad sam mislila da dan ne može biti bolji, J. je za rastanak pustila -





Pa smo nabacile pripitu nostalgičnu čagicu na Tomislavcu (život mi se fakat odvija tam, kažem vam!)

ponedjeljak, 27. veljače 2012.

Mini Me

Čitam baš kod Lockice o stvarima u koje smo vjerovali dok smo bili klinci i par njenih me baš nasmijalo, pa reko da se i ja okušam :)

1. Jako dugo sam vjerovala da stvari po noći ožive. Za to je dijelom odgovorna i moja teta koja mi je rekla da je jednu noć sišla u kuhinju i vidjela šalice kako plešu. Od tada sam često pokušavala ostati budna do ponoći, jer su se, navodno, takve stvari događale samo iza ponoći :)
Isto tako, mislila sam da se stvari, kad dugo stoje jedne do drugih na polici ili stolu, sprijatelje, pa ih nikad nisam odvajala ni razmještala :D

2. Spomenula sam već par puta da sam bila užasno hiperaktivno dijete (čitaj: nemoguće) i da moji često nisu znali kako samnom izaći na kraj. Pa su jednom izvalili da će me dat u popravni dom na Vinkovačkoj. Mislim da im je u tom trenu bilo žao koliko sam se prestravila, ali moram priznat da su znali tu i tamo iskoristiti moć Vinkovačke - to je bila valjda jedina stvar koja me instantno smirivala :D

Osim toga ne sjećam se ničega. Nisam baš bila lakovjerno dijete i uvijek bih se (makar kroz suze) svađala sa svima čije mi priče baš i nisu držale vodu, pa su se moji vrlo rano prestali truditi :))



subota, 25. veljače 2012.

Penzija

Nikad nisam vjerovala kad su ljudi oko mene govorili koliko je lako propenzionirati se. Pod tim mislim umoran doći s posla i onda samo biti u stanju složiti si kavu i pogledati film, bez da ti i padne na pamet otići van. Prije mi nebi palo na pamet ropustiti potencijalno zabavno druženje kojim god danom u tjednu ono bilo, ali ovog četvrtka otišla sam doma umjesto na pivu i biljar i ekšli sam bila sretna kad sam obukla pidžamu i upalila film. Prošao me onaj osjećaj sretnakomaloprase veselja, pogotovo kad mi je mama dofurala domaće krafne.


Kava, krafne, magarčasta pidžama i Marie Antoanette <3 Jes i novost - DIY improvizirani kompjuter sastavljen od dijelova koji su se s godinama gomilali :D Laptop je počeo odbijati suradnju pa je i on u zasluženoj penziji. Kakav vlasnik...

Moj DIY pothvat je inače prošao genijalno i ja plačem nad svom memorijom koju imam i funkcionalnom tipkovnicom :D, a jedini problem je očito činjenica da ga ne mogu odnijeti u krevet, ali nije ni to tako loše, umjesto da gledam tisućitu epizodu HIMYM, tu i tamo kad me leđa zabole od sjedenja nešto u tom krevetu i pročitam :D



Stvar uz koju sam se zaljubila uz R.E.M., bend koji je u srednjoj školi bio moj "najdraži bend" :govori ozbiljnim glasom na ozbiljnoj srednjoškolskoj kavi u Zvuku: :D

Još uvijek volim ovaj spot :) R.E.M. nešto manje :)

srijeda, 22. veljače 2012.

Sretni

Mene stvarno nije teško rasplakati. Plačem kad sam tužna, plačem kad sam ljuta, plačem kad sam nervozna i stjerana u kut. Od sreće još nisam plakala, ali bila sam na rubu.
Ponekad je ipak lakše plakati nego u drugim situacijama, a primjetila sam da to kod mene ima veze sa gubitkom i neočekivanom ljudskom dobrotom.

Neobično je kako neki "partnerski" odnosi prerastu u nešto više. Nekad jednostavno klikneš s osobom koja ti je slučajno dodijeljena, imate velike planove (i na papiru i mimo), dijelite jedan bitan segment života, nešto oko čega ste obje "passionate" (ovdje stvarno ne paše ni jedna naša riječ), hipoteze, kave, maratonska pisanja izvještaja i cigarete na balkonu u pauzi.

Rekli su mi da takvi odnosi znaju biti intenzivni, bilo mi je smiješno.

A onda ti to netko jednostavno uzme. Ne samo suradnika, već i dobrog prijatelja i sve ono zabavno što je išlo uz naporan rad i što ga i vas je često izvlačilo.


Nisam plakala kad sam saznala. Bila sam više ljuta nego išta drugo, a i tada sam bila potrebnija kao tješiteljica. Ali večeras, sama s cigaretom i Bruceom jesam. Ne nužno na sve što se dogodilo, već na sve gubitke u zadnje vrijeme. I na činjenicu koliko stvarno dobrih ljudi ima na ovom svijetu. I koliko njihova riječ u određenom trenu pogodi na pravo mjesto, koliko njihova religioznost nije nametljiva, već blaga i utješna. 

Uvijek se u meni nekako borio onaj urođeni, naivni segment koji vjeruje u ljude, koji voli ljude i koji istinski, valjda mladenački, želi nešto učiniti, barem za jednu osobu, s onim nametnutim glasićem koji viče "sagorjet ćeš u prvih mjesec dana, previše ti je stalo" i "je, od zahvalnosti i osjećaja da radiš nešto bitno se ne živi". Danas je onaj prvi stavio još jednu recku na zid.



I sretna sam zbog toga. Priznajem da navijam za njega :)

utorak, 21. veljače 2012.

Dobar dan

Što se mene tiče, danas je počelo proljeće. Šetala sam gradom raskopčanog kaputa, sa Rootsima u ušima.


Rootsi su me osvojili davno kada je singl Seed 2.0 bio aktualan. Neki dan sam u potrazi za novom glazbom, iz još uvijek mi nepoznatog razloga, skinula njihov How I got Over. Možda me privukao naslov albuma, možda sam vidjela dobru ocjenu na Pičforku, nemam pojma. U svakom slučaju, to je jedan od onih potpuno neočekivanih bisera u koji se zaljubite na prvo slušanje. Jednostavno sam ga pustila kad sam ušla u tramvaj i odslušala do kraja. Pa još jednom. 



U ovo doba godine i inače volim ubaciti malo ritma na svoju plejlistu da lakše izguram zadnje dane zime. Prošle godine to su bili MGMT, ove godine krenula sam u skroz drugom smjeru i nije mi žao.

Inače, ponekad mislim da sam bipolarna :D Ili barem žešće ciklotimična :D Kad sam down, onda sam STVARNO down, a s druge strane, na dane kao ovaj dosta mi je sunce na licu i nova dobra glazba u ušima da me digne do onog raspoloženja kad želite trčati ulicom, vrištati od sreće i grliti strance. Naravno to ne napravim već se samo blesavo smiješim, dok mi ne prosuze oči od svog tog potiskivanja osjećaja :D Recite molim vas da znate o čemu pričam :D


Tapatapatavko

Sumnjam da mi itko može pomoći, ali što me košta pitati :)

Ima li tko od vas i spreman je rastati se od -


Ili zna nekoga tko ima i spreman je rastati se od? Pitate se zašto tražim tu, a jednostavno ne naručim s linka? Jer želim audioknjigu.

Kad sam bila klinka (a znam da sam bila prilična jer sam tad živjela u Osijeku, a u Osijeku sam živjela u nižim razredima osnovne škole i valjda dio vrtića. Ne valjda već sigurno jer je onaj vrtićki park prisvojen od jata vrana nezaboravan i prajsles! But I digress :D) imala sam tu audioknjigu na kazeti i bila mi je apsolutno jeziva. Ne znam u čemu je stvar - samoj priči, načinu pričanja ili glasu čovjeka, ali Tapatapatavko je osnovnoškolskoj meni bio čisti horor. A svejedno sam ga slušala svaku veče (because I'm compulsive like that :D). U nekom od 10 seljenja koje sam do sad prošla kazeta se izgubila, a jako bih ju rado imala i pustila si ju jedno večer prije spavanja. Jer sam veliko nostalgično dijete :)

ponedjeljak, 20. veljače 2012.

Ti si sav moj bol

Danas sam pobacala sve skripte, bilježnice, kopirane knjige i leteće papire iz velike ladice pod krevetom. Bacila sam i markere na pol 12 i po dnu torbe rasute kemijske bez čepa. Praktikume i seminare sam stavila u prozirne folije i spremila u kartonski fascikl. Prijavila sam dopola odrađenu praksu i temu diplomskog rada. Do kraja imam još 3 ispita (Od kojeg je jedan samo izrada projekta, a jedan je zezancija s drugog odsjeka. Reko nek ne kraju uzmem nešto zabavno.). Idući semestar slušam samo strani jezik (počela učiti 3.) jer je to dvosemestralni kolegij.


U nekom vrločudnom moodu sam. OK sam. I spremna sam ići dalje, želim više. A opet nekako... Nešto me drži na mjestu. I ne strah. Kao da se preugodno osjećam ovdje gdje jesam, kao da se život u zadnje vrijeme prebrzo mijenja, a ja bih ovaj trenutak još dugo... Ili bar neko vrijeme.

Ništa što popodne ljenčarenja i EKV, Azre i Haustora nebi moglo riješiti, al svejedno note to self - ne piti prije 5 popodne uz filozofiranje o smislu života :D

subota, 18. veljače 2012.

Geeky and I love it!

Jučer sam, sasvim slučajno, stumble uponajući on my own, naletjela na genijalnu stranicu darova za geekove.

Neću se uopće brukati time koliko puta sam oduševljeno poskakivala na stolici i vrištala "I see what you did there", ali ću zato s vama podijeliti par svojih favorita :)

Freudian Slippers

Freudian Slippers? Prekrasno <3
Empowermints

Ne znam jesu li mi bolje te ili Embarasmints sa Sarom Palin :D
Dali Clock


Schrödingerova mačkaJung @ Heart

Here's looking at Euclid! majica

Da ne spominjem Holy Toast toster, Ice Screams ledomat, plišanog Freuda, Freudian sips šalicu <3, Science Quiz sat i-i-i još hrpetinu drugih genijalnih stvari :D

Koji je vaš favorit?

petak, 17. veljače 2012.

Cat Power: The Greatest

J. Cat sluša već dugo, dugo. Sjećam se da smo još bile u srednjoj školi (što znači da je od tada prošlo najmanje 5 godina!) kada si je (ili su joj? ili smo joj?) kupila ovaj album.


Ja Cat, s druge strane nikad nisam pretjerano voljela - vjerojatno jer je došla u pogrešno vrijeme i s pogrešnim albumom. No kad sam prošlog proljeća, tamo u trećem mjesecu dok su dani još bili hladnjikavi i lagane jaknice obavezne, do faxa prošetala s njom u ušima, a onda iza toga sjela i na klupicu i pročitala poglavlje Oluje mačeva, ljubav je rođena :)

Uz Cat me veže rano proljeće, baloneri, L'Occitaneov Božur, Martin, ljubav...

Sad ju slušam uz novootkriveni divan blog, šalicu slabije kave (ipak je veče) i prigušenu svjetlost lampe.


Razmišljam koliko su takve konstante u životu važne. U zadnje vrijeme sjetim se sebe od prije godinu dana i kao da ne znam tko je ta osoba bila. A onda čujem ovaj album i u trenu me pukne ono moje predproljetno uzbuđenje, gotovo da osjetim Božur u nosu, zubato sunce na licu, vjetar u kosi i onaj veliki, veliki osmjeh...

Poslušajte Cat, stvarno je dobra :)

To kick it off...

Tenkju Marsovko, i na tagu i na izgovoru za prvi novi post na novom blogu :D

(Sve staro još uvijek je na LittleMissConfused, ali ovdje mi je nekako lakše, preglednije, povezanije...)


Dakle. Sedam informacija o meni? Pisala sam nešto slično pred par godina, nadam se da se neću ponavljati :zujo:

1. Jako volim čitati knjige i gledati emisije o gradnji, čišćenju, preuređenju, kuhanju... Doživljavam mini orgazmička iskustva na tren kad se skidaju stare tapete i peru podovi, a uz Anu i stričeka Olivera ostajem prikovana satima. Ne znam što me u tome toliko privlači, valjda taj proces promjene koju toliko volim.

2. Dakle, točka dva, obožavam promjenu. Ne nužno na sebi, ali preseljenje, neka sitna promjena u životnom prostoru, aktivnostima kojima se bavim... Sad sam već 7 godina na istom mjestu i sve me jače svrbe tabani, ali to za sada kompenziram hrpom novih iskustava :)

3. Uvijek sam bila mini aktivist koji se sa 6 godina bio uzrujan cirkusom i u sastavku pisao da je to mučenje životinja, a već s 10 godina se svađao oko razlika među spolovima i inzistriao na jednakom rasporedu obaveza za brata i sebe :D Moj djeda uvijek oduševljeno priča kako je moj "tata kad sam se rodila govorio da je dobio malu princezu, a dobio je kauboja" :D

4. Sad sam se sjetila nečeg stvarno bizarnog! S 10-ak godina htjela sam biti časna sestra! :D Nikad nisam bila religiozna i uvijek mi je sve to bilo nekako sumnjivo (apropo prošle točke - sa 10 godina sam izjavila da "religija ljudima pomaže suzbiti strah od smrti" na obiteljskom okupljanju. Nekako sam ubila atmosferu :D), ali mi se uvijek sviđao taj miris i osjećaj sjedenja u crkvenoj klupi :o
Puno kasnije smo na nekom predavanju pričali kako je to u biti jedan od rijetkih oblika meditacije kojeg mi zapadnjaci prakticiramo pa si to time objašnjavam :D

5. Obožavam trenutke samoće. Bila to šetnja do faxa sa slušalicama na ušima ili usrednoćna kava s cigaretom na balkonu, nekad me malo brine taj gušt koji nalazim u asocijalnosti :D
Prije sam znala biti puno ekstremnija i samo odjednom nestati s druženja jer mi se eto baš sad šetalo i slušalo glazbu. Ljude je to znalo prilično smetati, ali su se (baš u trenu kad sam s tim prestala :D) već svi navikli :)

6. Gdje god idem provjerevam samo jesam li uzela novčanik, mobitel, slušalice, knjigu i ključeve :D Moju mamu to posebno uzrujava kad putujem :D

7. Jako sam kompulzivna :D Kad volim pjesmu, ripitam ju čitave dane. Kad mi je nešto fino jest ću to svaki dan. American Beauty sam u jednom periodu gledala svaku večer kroz mjesec dana :D I ne mogu si pomoći :D

Budući da je većina cura već ovo napisala, tegam samo -


Veselim se vašim postovima :)