nedjelja, 29. srpnja 2012.

užas of doing nothing.

Noćas sam doma došla oko 1, nakon dva Staropramena koja su me, skroz neočekivano, baš onako lijepo lupila. Toliko da sam plesala vozeći bicikl na Joy Division. 
Nisam odmah išla spavati, već sam gledala neke bizarne klipove, Skajpala i tu i tamo usred svega jednostavno ležala i smijala se. 

Danas sam se probudi u 1 popodne. Složila sam si najveću šalicu Nesa od vanilije s hladnim mlijekom i doručkovala posudicu Kraš Ekspres lokomotiva keksića. Pustila sam si novu Cat Power i rejtala filmove na Critickeru. Kojeg zovem Kriketer. Jer mi je tako lakše.


Nisam vježbala. Nisam pročitala mentoricin doktorski. Nisam zalila cvijeće, ni makla jastuke s poda, ni ručala sa svojima. Čitav dan ležim u krevetu, nafrljila sam klimu (koju inače ne diram) i skidam filmove za navečer.

Problem s ovim je što čitavo vrijeme imam osjećaj da radim nešto krivo i nešto što ne smijem. Kao da je preležati dan nakon mjeseci jurnjave na tisuću strana nešto užasno sramotno. Koliko god umorna bila.
Već sutra je jedan od onih dana kad sam u pokretu 12 sati. Hrpa stvari me čeka u gradu, radim popodnevnu smjenu. Doma ću doći oko 10, slomljena i spremna eventualno za kratki Skajp dejt, epizodu Fringea, cigaretu na balkonu i krevet.

A sve što mi je trenutno u glavi je kako bih se ipak trebala odnijeti one papire u kutu u reciklažni kontenjer, odraditi Jiliankin kardio, oprati ovu šalicu kraj kreveta...

#firstworldproblems


Iksiće inače nisam slušala, ima skoro godina dana. Sad ću, na Terraneu. Veselim se novim stvarima :)

ponedjeljak, 23. srpnja 2012.

tu sam.

I promise.


Samo sam uživala u jednoj baš jako dobroj etapi ovoga ljeta :) Okončala je pivom, bajadera kolačima i sleepoverom na balkonu nakon tisućitog filma ovog mjeseca. I dvije ŽIVE mačke!

Slušam puno ove divne tete -


, i njoj sličnih glasovno genijalnih žena. 
Punim baterije za luđački kolovoz pred nama.
I jesen. Ooo jesen :giddy:

Jedno od ljepših ljeta, jedna od ljepših godina <3

Nego, imam pitanje? Znate li vi uvijek verbalizirati zašto vam je netko napet? Imala sam nedavno raspravu i treba mi potvrda da nisam luda :D 
Bit će i post na temu. Osim ako mi potvrdite da sam luda. Onda neće.

nedjelja, 8. srpnja 2012.

ch-ch-ch-changes.

Uvidjela sam u zadnje vrijeme jednu stvar, a to je the power of letting go.

Ja sam mali kontrol frik. Volim biti pristojna i ugodna. Volim se držati nekih nepisanih pravila. Volim planove imati unaprijed i volim ih se držati. Otkazivanje me nervira, pogotovo otkazivanje u zadnji čas jer ako nešto pomuti moj savršeno satkani daily plan najebat će. A da bih ja nekome otkazala, hell no. Jer će to onda pomutiti njegov savršeno satkani plan.
I tako sam ja živjela u nekoj vrsti grča da se uvijek nešto mora, da je u planu, da ću nekoga razočarati ili nedajbože uvrijediti i povrijediti...


Suprajzingli, u jednom trenu sam potpuno izgubila kapacitet za to. Volim ljudima reći da je to početak moje besramne faze, jer tako ona izgleda za mene. One kad radim što i kad ja hoću, što bez pardona tražim što mi treba i što se više ne bojim reći što mi smeta. 

Ono što me iznenadilo je činjenica da se stvari puno lakše razvijaju kad ih pustiš nego forsiraš i kontroliraš u razvoju. To je nekako bilo protivno svemu u što sam vjerovala jer ono - ne dopusti da se stvari dogode tebi, dogodi se ti njima bila mi je životna mantra i to. E pa sranje.

U zadnje vrijeme samo puštam stvari da se dogode i sve nekako ispada bolje nego što sam ikad planirala. Naravno, obavim svoj dio posla, ali ne mislim za druge, ne kontroliram cjelokupnu situaciju i ne brinem što će biti ako... Nevjerojatno oslobađajuće. I funkcionalno.

U jednom od prethodnih postova pričala sam kako mi je jesen neizvjesna. Jučer sam saznala da mi nosi ne jednu nego sad već i drugu predivnu stvar. Prije toga treba prebroditi dugo, vrelo ljeto, ali kad se imate čemu veseliti i detaljni plan (neke stvari ipak ne umiru ;)) preživljavanja stvari više nisu tako daleke.

nedjelja, 1. srpnja 2012.

Hvala.

Besramno kradem biči (krnju) ideju čisto jer mislim da se treba svemiru tu i tamo zahvaliti ;)
Na čemu?

Na curama s posla. Svim zajedno pretrpljenim mukama, popušenim cigaretama, podijeljenim tračevima i kavicama iza. Zbog kojih konobari bježe na terasu :)


B. post o posljednjoj temi je u pripremi :D

I na svim drugim frendovima koji su užasn(o politički nekorektne)e osobe :D


Which makes them fun :D
Ja ne znam tko ste vi ljudi :D

Na tome što nam ruke zajedno izgledaju kao kolač. Što me nikad neće prestati oduševljavati. Or so it seems :D


Na ekšual poslovnim ponudama o.O

Nemam prosjek. Nisam glasna i (nadamse) nametljiva. Samo znam što volim i želim, bila sam na pravom mjestu u pravo vrijeme i ponudila svoje vrijeme i rad besplatno. Na što su oni ponudili lovu. Say whaaa...


Ovom dvorcu koji se nalazi u Sloveniji -


čmi šerala, sve nas oduševilo. Who wants to come?

Na Nesu od vanilije sa hladnim mlijekom i ledom <3 U litrama.


Na DuoLinguu gdje obnavljam njemački, usavršavam španjolski i uviđam koliko je francuski bizarno sjeban jezik :D Mislim da ću se držat privatnih poduka :E


Užasno je zarazan, i potiče natjecateljski duh kod P. i mene :D

Na ovom likiću -


Nemam ništa za dodati :D