četvrtak, 23. kolovoza 2012.

the girls are back in town.


LolilaBiči i Misty dale su mi nagradicu :)


Trebala bih nominirati samo 5 dragih blogova s manje od 200 sljedbenika što bi inače bio problem, ali budući da vas je većina nagradu već dobila, lako mi je staviti -

1. Moju N. - jer ju znam već 8 godina i jer me svo ovo vrijeme trpi
2. HighViolet - s kojom se već dugo virtualno družim
3. Perfume - s kojom se virtualno družim još duže, baš kao i s -
5. Marsovka - koju sam prvu otkrila od Blogger ekipice

i cheat card (jer je 6. i vjerojatno s više od 200 followera) za 

Babušku koja mi je jedna od najdražih blogerica :)


Na Banč roadtripu je bilo diivnoo, ali Zadar tamo do svibnja mogu gledati samo na jedan način, pa sam bila malo pekmezasta. Luckily čitav roadtrip je bio vrlo emogej pa nisam puno odskakala.


Slike bi bile divne da nisu tako tamne. Kao moja duša :D

Procurili su novi iksići. Očekivano su divni, ali mislim da Coexist neću poslušati onoliko puta kao XX.
Nemam motivacije.
Sretna sam.

Inače se slažem s pravedničkim bijesom nekoga koji je negdje napisao da ne može vjerovati da su ljudi od hrpice introvertiranih mračnjaka očekivali da nabrije Terraneo ekipu.
Kaman ljudi, oni su za leć u kadu i prerezat žile.
Ne plesat na festivalu.

Ja sam zato, znajući što me čeka, s blesavim smješkom na faci stiskala svoju pivu i slušala te 3 note nošene burom. I ostala oduševljena.
And there are shameful pictures to prove it :)


Nisam sigurna koja mi je verzija najdraža, ali Drake je ultra jebozovan :D

četvrtak, 16. kolovoza 2012.

pomalo.

I tako smo ušli u posljednu etapu ovoga ljeta.


Onu u kojoj se išlo na Terraneo i BrOč, na neku foru pocrnilo ko u zadnjih 10 godina combined, tek ide na banč roadtrip, selo, Špancirfest, ozbiljno radi na diplomskom i okončava putem u Maribor na Sigur Ros.

Uhvatila sam se nekoliko puta s Marleyem u ušima kako samo ležim na kamenu uz more jer sam ručnik zaboravila, cijedim se po knjizi, jedem u moru oprano grožđe iz strgane vrećice i rasipani Grancereale s dna torbe i cerim se ko mali idiot. 
Što sam starija to sam svjesnija svakog od tih kompletna sreća trenutaka - onih kad ste s dragim ljudima na divnom mjestu i na tren je to sve što vam u životu treba - i držim ih se čvrsto kao da su zadnji.

Isto tako onu u kojoj se malo uživa, a malo jedva preživljava od iščekivanja. Svaki dan nešto drugo :)

Donedavno sam toliko dugo bila u vezama, da sam već zaboravila da je prepuštanje i odgovornost svjesna odluka, nešto što nije uvijek (pogotovo nakon dulje pauze) lako, ali je u konačnici dobar pokazatelj koliko ti je netko zapravo bitan u životu. 
A s druge strane i ti njemu. Jer strpljenje govori više od tisuću riječi, ili kako to već ide.


Danas sam, između ostalog, otišla s J. do Algoritma. Našla sam Pamukov Muzej nevinosti za punih 55kn - 22%. Srce me zaboljelo kad sam 2X razmislila hoću li ga uzeti, a onda sekundu kasnije shvatila da su mi to 2 kutije cigareta. 

Koje uzmem bez razmišljanja, jel.

On a different note! Staropramen od jabuke! Eden se zove, činimise. Odlično! Preporučam!