ponedjeljak, 23. rujna 2013.

melin.

R. je jedna od najdražih mi ljudi na ovome svijetu. Upoznale smo se na drugoj ili trećoj godini faxa, preživjele sve ispite, nove i stare dečke, prekide i preseljenja. Najvažnije od svega, preživjele smo i ogromne razlike među nama. 


R. je onaj racionalni, usmjereni tip osobe. Sve je odradila po PS-u, pred kraj je pripravničkog i na pragu real đoba, osamostaljenja i svega što ide s tim. Ne izlazi baš, ne voli gužvu i alkohol u pretjeranim količinama. Sve što misli kaže. Ako odluči prešutjeti u roku 3 sekunde i iz jednog pogleda na njen izraz lica svakome će biti jasno što misli. Ima najbizarniji smisao za humor i izraze koji moga brata oduševljavaju. Mala je, frčkava i crna.

Pokreće me i usmjerava. 


Ja sam malo kaotičnija i puna nekih suludih ideala (bez brige, polako odumiru). Puno sam nesavjesnija i emocionalnija (na van). Predzadnje kune potrošila bih na neplanirani izlazak (zadnje na finu hranu :D). E i visoka sam i plava. Ne zaboravimo to ;)

Hladim njezine reakcije i lektoriram uzrujane poruke u odlučne, a nesvađalačke.


R. ima dečka u Zagrebu, skupa su skoro 2 godine. Počeli su vezu taman kad sam ja prekinula jednu svoju. Sjećam se kako smo sjedile u Golfu, ona sva uzbuđena, ja sva pokisla. Kako sam se trudila pokazati kako mi je zbilja jao drago zbog nje, toliko jako da sam se na kraju rasplakala od muke :) 
Ovaj vikend mu je došla u posjet.


Generalno, kad R. krene, meni stane. I obrnuto. Trenutno smo, pak, obje u fazi zastoja. Znate onaj zastoj kad završite fax prepuni planova i ideja? I kad se to ne dogodi već vas poklopi najobičniji stvarni, dosadni život sa desertom od neplaniranih grešaka u koracima - starih i novih - koji vam dodatno zakompliciraju situaciju? E to.


Pričale smo o tome i svemu drugome danas na kavi u Melinu. Žena uzela slobodan ponedjeljak, pametno. Melin pamtim iz doba srednje škole dok je bio rupa slična starom Krivom Putu. Sad je lijepo sređen i hip. Taman dovoljno van Tkalče da mi dođe kao mali skriveni dragulj, a dovoljno blizu da je uvijek tu i dostupan kao opcija.


R. sutra ide doma, ne znam kad će opet doći. Falit će mi najviše. 
Držite palčeve za položen joj stručni u prosincu i plaću dovoljnu za povratak Zagrebu.
Sve te poruke neće se izlektorirati same.

4 komentara:

  1. Evo sad mi fali i Golf i Melin i svi prijatelji koji su mi ostali u Zagrebu :(

    Nadam se da ćete se ti i R. brzo vidjeti, baš mi je lijep ovaj post :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Melin :))
    pamtim samo sretne dane tamo.

    OdgovoriIzbriši
  3. Jao Melin, nisam puno zalazila tamo al mi je bilo simpaticno mjesto, mislim da su godine prosle otkad sam zadnji put bila

    OdgovoriIzbriši
  4. ovo me podsjetilo na moju najbolju prijateljicu, također R. Dva različita svijeta, a opet jedan isti. Onaj u kojem možeš izbljuvati dušu na tanjurić kave i onda biti bolje. Iako se ništa realno nije dogodilo, samo si to rekla njoj pa eto, lakše je. A Melin je stari drug, pamtim ga po ljubakanjima s krivim momcima gore na stepenicama i pivu i cigarama od višnje koje je pušila moja prijateljica. Nisam znala da danas ovako izgleda, baš bih ga mogla i posjetiti.

    OdgovoriIzbriši