četvrtak, 31. siječnja 2013.

bla.

Ugodna kavica s E. uvjerila me da nisam najgore sretna osoba na svijetu :) Bilo je osvježavajuće pričati s nekim tko je u sličnoj fazi i dijeliti blesav sreću uz divni pogled na Trg.


Dodala sam zadnju stvar na 52 in 52 listu. Rekla sam već da nije to neka lista strašnih odluka, više zabavnih gluposti tipa ispeći nekome kolač, napisati pismo sebi za 10 godina ili nekome tko mi je promijenio život ili započeti jar of happiness. Imam osjećaj da sam ovu godinu dobro počela, a da nisam ni planirala - jako puno stvari na listi mi je in progress bez da sam se jednog jutra ustala i odlučila s nečim krenuti i nešto prekrižiti.

Pogledala sam sinoć Svećenikovu djecu. Film kreće očekivano duhovito, niže se par super (klišejiziranih doduše, ali što sad) fora i onda negdje na sred filma sve ode u klasičnu hrvatsku dramu. Mislim da mi ne znamo napravit film bez da netko na kraju bude mrtav. Ili pedofil.

Još uvijek čitam Klub sretnih žena. Spora sam, ali ide. Previše je distraktora. Kad se zalaufam progutam 50 stranica, problem je što se to dogodi jednom u tjedan dana. Ostatak vremena čitam blogove i radim višlistu.

(Nisam sigurna želim li traper košulju ili jaknu. Ili oboje. 90's FTW.)

Uopće me nije sram priznati da se iza ovoga bacam na Šopingholičarku, re-reading čitave serije. Prve dvije imam doma, druge dvije uzela sam od dee, a dok to prođem valjda ću se opet učlaniti u knjižnicu i ostatak moći posuditi.
Isto tako, nije me sram reći da mi je ovo pri vrhu navedene viš liste -


Sjetim se uvijek prvog razreda srednje škole (osječka jezična gimnazija). Nas 3, geekice, najdraži film American Beauty, slušamo Smashing Pumpkins, pišemo eseje za 5 i čitamo... Meg Cabot :D
Memories <3

Inače tu školu pamtim po genijalnom profesoru povijesti i ženi iz hrvatskog, putovanju i krašu na lika iz busa, užasnom liku iz njemačkog, odurno teškom latinskom, činjenici da je škola konjušnica iz WW2-a, dopisivanju...
Volim Osijek :)

Al ne bih natrag :D

srijeda, 30. siječnja 2013.

siječanj.

Ode siječanj bez da sam se okrenuti stigla. Prošao je u znaku puta, lijenosti, Ferića i second hand ulova. Pogledala sam 3 filma i slušala Impossible ko da nema sutra. Ništa posebno pametno i kvalitetno. Moram priznati da mi je ovo najkraći/brži/ugodniji siječanj in a while.

Čitam reading my tea leaves već neko vrijeme, fan sam njene estetike i malih prostora. Danas sam saznala koliko je točno malen njen prostor i koliko je ona slatka. U stančić sam se totalno zaljubila, obožavam malene, cozy garsonjerice.


S druge strane, to je izvedivo jedino ako si sam ili izrazito kompatibilan sa sustanarom :D

Inače si jako želim svijetlu traper košulju. Razmišljala sam jučer u pauzama kako bi baš dobro išla na te cargo hlače (ili ovako). Startasice, platnena torba, moj sat... Da, spremna sam se prebaciti u proljetno-ljetni-festivalsko-klošarski mod. Zimo go away!


Pribavila sam si Sonju i bika i Svećenikovu djecu. Djeci se nešto više veselim jer mi se ideja čini potencijalno genijalna i hilerijus, al Sonju mi je nahvalilo već puno ljudi, pa reko što ne... Pogotovo kad je Goran Bogdan i u njemu :drool:

utorak, 29. siječnja 2013.

ooh don't you wanna save me...

Mislim da sam uvjetovana. Navikla sam najviše pisati u vrijeme ispitnih rokova, a iako ih ove godine po prvi puta nemam, veljača će, pa sam se raspisala :)

Otkrila sam neki dan prekrasnu jutub curku - krasna je i vesela i šarena. Jako me podsjeća na Estee (essiebutton), pa tko ju voli neka pogleda i Mallory :)


Fali mi još 9 ciljeva za 2013., ne znam što bih više stavila. Sad sam već počela dodavati pizdarije, tipa početi nositi ruž. Imate kakve kvalitetne ideje?

Inače sam jako lijena. Lijena na granici da se ne pojavim na poslu i potpuno zanemarim socijalni život. Ne da mi se do kuhinje po ručak, neda mi se do telefona kad zvoni, ne da mi se prebaciti s kreveta na stolac. 


Na sve se ja na kraju natjeram, čak i na vježbanje, ali situacija je istinski kritična.

ponedjeljak, 28. siječnja 2013.

one of those days.

Rekla bih da sam zgriješila, ali nisam. Otišla sam jutros na kavu do Kvatrića i vraćajući se Šubićevom odlučila svratiti do Textil House SHS-a. Score. 


Ušla, napravila krug i u 10min ulovila 3 stvari s wish liste - mekanu kariranu košulju, kardi žarke boje i uske cargo hlače (koje si želim već dugo, dugo). Trenutno imaju neku akciju sve za 30kn, tako da sam ove 3 stvari platila 90kn. 


Ovog časa sve leti u veš da bih sutra mogla nositi 2/3 ulova u svom klasično štreberskom izdanju :D



nedjelja, 27. siječnja 2013.

sretnost.

Kolegica mi je pomogla sa zadnjom analizom podataka za diplomski - sad je sve gotovo i samo poliram točke i zareze.

Našli smo super stančić na super lokaciji za stvarno super cijenu. Tjedan - dva, tamo u ožujku. Zajednost + birthday + graduation par-tej. 
Moram priznati da mi se sviđa taj dio planiranja, procesa iščekivanja, pripreme i veselja :)

Naučila sam prve francuske psovke i to sasvim slučajno :D

Isključila sam ljude koji su me crpili. Bilo je jednostavnije nego što sam očekivala.

Jučer mi je M. napravila prvi i posljednji umjetni nokat u životu :D Htjela sam vidjeti kako to izgleda i mali prst lijeve ruke podnio je žrtvu - uz Staropramen Eden i jako kripi stvar i spot :/ Nije bio moj odabir, to vam je valjda jasno :D

Slušam Stevie Wondera, pijem kavicu i čitam blogove. 
Baš sam onako, taman.


Znam da su mi svi postovi u zadnje vrijeme odvratno sretni. Trudim se biti zahvalna jer imam razloga. Mislim da je to temelj sreće, ili bar meni funkcionira. 

Dnevnim bjesovima i nervozama, "frendici" koja mi se nenajavljena pojavi na vratima iz drugog grada i očekuje da ću ju zabavljat čitav dan, osjećaju "prijelomne točke" i zasićenosti mnogime u životu trudim se posvetiti minimalnu količinu emotivne energije i aktivno ih rješavati. 
To mi je novi testni pristup :D

utorak, 22. siječnja 2013.

new in.

Prekjučer mi je moja malena mama u sobu donijela svoj kardigan. Kaže njoj je velik, nek ga ja obučem. Nasmijala sam se čim sam vidjela XS na etiketi, ali čudnim čudom u kardi sam stala. Tamno je plavi, vuneni, malo duži - do pola guze, Tom Tailor. 
Osim toga, nova je i ova Naf Naf majičica s mašnom. Gledala sam te majice kad su bile u dućanima po 300-tinjak kuna. Ja sam svoju kupila na mojim krpicama za 50.


S puta sam se vratila s malim TBS poklon setom i balzamom za usta. Balzamić je dio seta od 3 kojeg smo međusobno podijelili.
Moram primjetiti da sam apsolutni neperceptivni idiot jer sam uspjela prozujati 2 poklona kupljena pred mojim očima. 


Inače nisam fan velikih gesta, ali sitni znakovi pažnje me raspamete. Pogotovo kad su naoko beznačajni, a meni zbog priče u pozadini znače svemir. 
Tako je bilo i sa slatkim pecivima i vrućom kavom first thing in the morning (nakon kenjkanja kako mi fali prva jutarnja dan prije), malom espresso šalicom s porukom...

Osim ovoga, taman pred put našla sam se na kavi s mojom N., koja mi je uz Delikates čokolade poklonila i trenutno najpotrebniju stvar - Lushev lip scrub. 


Ovaj pop corn dio malo me brinuo, ali scrub je sladak i mirisom i okusom i prije bih ga nazvala po nekim bonbonima, a posao odrađuje fantastično!

Sama sam si kupila samo -


A čak ni od toga sve. Mama je zaslužna za Maybellinku - ja stvarno ne znam koji brand mi ih ikad može nadmašiti što se maskara tiče. Nivea pjenu za umivanje i Neutrogena kremu kupila sam nakon što su mi se moje Clarins zalihe istopile. Moram priznati da mi lice s tom promjenom baš i nije najsretnije, ali što ću mu ja. Brine me samo hoće li stvarno poludjeti kad dođe do smjene pudera.
Tako mi i treba kad nikako da diplomiram, zaposlim se i budem bogata :D

Inače sam u nekom jako čudnom raspoloženju. 
Ništa što malo Jessie ne može... smiriti. 

ponedjeljak, 21. siječnja 2013.

roadtrip breakdown. ogromni.

Biberka me zamolila da napišem nešto netipično suvislo i korisno, pa evo :D Ispričavam se na hrpi teksta, probala sam ga razbiti hrpom slika, ne znam koliko uspješno :D

Odmah se ograđujem od slika, ukrala sam ih frendu. Ja zgrade i ljude ne režem na neplaniranim mjestima :p

1. Usklađivanje transporta - Zagreb - Bruxelles.

Prije nego smo kupili ovu slavnu kartu od 2 eura, mjesec dana konstantno smo gledali stranice avioprijevoznika. Ne svih, naravno. Gledali smo Ryan Air (koji zimi na žalost ne vozi iz Hrvatske, ali tamo od travnja imate letove iz Zadra, Pule i Rijeke) u Budimpešti. Gledali smo Easy Jet. Gledali smo Wizz Air (iz Ljubljane!). Stvarno je bitno znati da najjednostavnija ruta gotovo u pravilu nije najjeftinija. Stoga, neka vas ne bude strah pogledati kako su odredištem povezane susjedne zemlje.


Na kartu od 2 eura ipak sam naletjela čistom srećom. Ono što je kod Ryan Aira također bitno za zapamtiti je da cijene luduju. Ujutro će biti 20 eura, popodne 60. Već idući dan može biti 40 ili 80 ili, eto, 2. Gledajte stranicu par puta dnevno. Zgodno je ne imati nužno određen termin pa se prilagoditi ako nađete nešto povoljnije. Shvaćam da je to većini teško, pa je moj savjet onda da jednostavno krenete gledati što prije i stranicu provjeravate što češće.


Budite svjesni da, ukoliko ćete imati točku presjedanja, prijevoz trebate platiti i do nje. Nas je povratna karta do Budimpešte došla 240kn što je oko 32 eura (vlak vozi nekih 6 sati). Noćenje pri dolasku i odlasku koštalo nas je 6, tj. sve skupa 12 eura. Ukupna cifra potrošena samo na put bila je dakle 46 eura, odnosno 23 u jednom smjeru.
Možda se ovo više ne čini toliko povoljno, ali onda ću vam reći da Wizz Air iz Ljubljane vozi za 30-80 eura samo u jednom smjeru (bez uračunatog prijevoza do Slovenije), a Croatia Airlines i do 200. Sad se ovih 20 više ne čini tako puno, zar ne? :)

2. Presjedanje - lokalni prijevoz i smještaj u Budimpešti.

Kao što sam rekla, u Budimpešti smo pri dolasku i odlasku proveli noć što je nama osobno super pasalo jer smo neplanirno "kupili" još 2 dana odmora. Za Budimpeštu je ultra bitno zapamtiti da u javnom prijevozu nema švercanja i točka. Probajte, pa pričajte ako preživite. Karta u jednom smjeru je 350 forinti. Eure ne primaju.

Iz Zagreba ćete u Peštu doći na Deli kolodvor. S njega, da biste došli do centra, trebate sjesti na crveni metro (2) i voziti se neke 4 stranice do Deak Ferenc trga gdje se križaju sve linije.


Naš All Central hostel nalazi se u samom centru i do njega su nas osmah uputile simpatične tete na info pultu.
Hostel je prilično velik, uredan i čist. Nije spektakularan kao Pekarna hostel u Mariboru <3, ali je za 6 eura i više nego dobar. Isto tako, spremite se da je Pešta prepuna, ali prepuna beskućnika i da ih dio spava u hostelima.
Odmah do hostela nalazi se Wreck Pub gdje je pola litre pive oko euro i pol, a komad pizze euro.

U samom centru nema puno kafića, ali je pun lanaca brze prehrane, trgovina i Starbucksa.

Kako bismo iz centra nastavili svoj put, odnosno došli do aerodroma, sjeli smo na plavi metro (3) i s njim se vozili do kraja (nekih 10 stanica, smjer Kobanya - Kiszpet - sigurna sam da masakriram, ali pretpostavljam da me Mađari ne čitaju :D). Nakon toga presjeli smo na bus 200E koji vozi direktno do aerodroma. Ovdje je opet bitno upamtiti da postoji nešto što se zove transfer ticket. Ona vrijedi za vožnju u jednom smjeru s presjedanjem i dođe 530 forinti.

3. Glavne uštede - avion, prijevoz od Charleroi aerodroma, smještaj u Bruxellesu, hrana.

Dakle, glavni razlog zašto je karta bila onako jeftina je naš način putovanja. Stvar je u tome da smo odlučili da nećemo putovati s prtljagom, odnosno da ćemo ići samo s cabin luggage. Možda vam se to za 9 dana putovanja čini suludo, ali s obzirom na Ryan Airovu velikodušnu politiku stvarno nije. Torba koju unosite treba biti teška do 10kg i dimenzija do 55X40X20. To su dimenzije malog kofera i u njega su mi stale apsolutno sve potrepštine, a i nepotrepštine tipa pegle za kosu :D

Ryan Air je navodno dosta strog oko prtljage i prije puta čitala sam horor priče, ali u Budimpešti i Bruxellesu vas zamole da ih stavite u cage samo ako im se odokativno čini da je torba prevelika. Ne važu ih. Ne bojte se i ne kidajte si živce kao mi :D


Isto tako, Ryan Air naplaćuje takse pri kupovanju karte, osim ako imate Master Card karticu. Zamolite nekoga s njom da vam kupi kartu, jer ćete inače platiti dosta (tipa 60) eura taksi.


Osim toga, ako niste iz države EU/EEA morat ćete čekirati vizu. Ne, ne treba vam viza, samo odete do check in pulta, tamo vam bace pogled na putovnicu i poštambiljaju kartu.



U Bruxellesu od ili do aerodroma možete se voziti na 2 načina. Shuttle busom koji u jednom smjeru vozi za 13, a u 2 da 22 eura ili kombinacijom običnog busa i vlaka što vas izađe nekih 8-9 eura. Ja sam ovu drugu kombinaciju preporučam samo ako vas netko vodi ili samo znate gdje idete jer meni ništa nije imalo preveć smisla :D


Najveći izvor uštede nam je definitivno bio smještaj u Bruxellesu jer sam/smo :D išli posjetit bojfrenda i bili kod njega. Hranili smo se doma, kupovali po tržnicama i Lidlu i to je difinitivno uštedjelo dosta eura.


Prijevoz u Briselu je super organiziran i košta 2 eura (sad ne znam jel u jednom smjeru ili na određen broj minuta - u Pešti sam brinula i pamtila sve, ovdje su me samo vodili :D). Ovdje nema lajv kontrole kraj koje nećete proći već ona automatska vrata tako da se teoretski možete zgurati iza nekoga tko je kartu platio (ali to nitko ne radi - za razliku od Pariza :D). U samom metrou kontrolu smo vidjeli jednom i to na nesreću baš kad smo ulazili u zi Balkan metro :D Nazvali smo ga tako jer jedini nema te gateove pa kartu tom linijom nismo plaćali :D


Prednost nam je bila i to što smo bili prilično blizu centra i pješice pa smo tu i tamo mogli biti škrti.


Najdraži birc - Les gens que j'aime <3

4. Luksuzi - Pariz.

Cijene se definitvno kreću u rangu Zagreb/Pešta - Brisel - - Pariz. Najjeftinije u vezi Pariza bio je put do tamo - 4 sata, 12 eura povratna karta EuroBusom (ili tako nekako, engleska firma). Osim toga svidio mi se Šengen, ekšli si možeš dopustiti da zaspeš bez da netko zbog toga na granici viče na tebe :D


Srećom bar je javni prijevoz povoljan, dnevnu metro kartu platili smo 10 eura. S druge strane, nismo ju pošteno iskoristili jer smo većinu puta ipak propješačili.


Kretali smo se klasično turistički - groblje - crkva - Louvre - Champs - Eiffel.


Rekla sam već da mi se Eiffel od svih turističkih atrakcija najviše svidio. Izgleda kao da je građen od šibica koliko je konstrukcija na neki čudan način nježna u svoj svojoj masivnosti.


Pothlađena ja, for your viewing pleasure :D Nadam se da ću skoro dobiti svoje slike pa da vas mogu još neko vrijeme terorizirati svojom hajper srećom :D

Posljednji savjet kojeg imam - pušači nosite duhan. Mislim da je to najjeftinija opcija. Neka vam na zapadu na pamet ne padne kupovati cigarete jer su odvratno skupe. Pešta je još OK, ali nema do zelene Flandrie kupljene kod nas za 30kn.

Pušiti se, kako sam rekla, ne smije nigdje. Nema ograđenih prostora, nema ventilacije. Tko puši može birati između onih plastičnih kabinica van u kojima je ledeno za popizdit i izlaženja svako toliko. Ne trebam ni napominjati da sam drastično smanjila i da nam je vrećica duhana potrajala tjedan dana na dvije osobe :D

Dakle, u kratkim crtama -

1. Ne bojte se kombinirati prijevoz.
2. Letite Ryan Airom. Stvarno. Mislim da jeftinija opcija ne postoji. I ne plaćajte dodatnu prtljagu.
3. Raspitajte se za moguće kombinacije i pogodnosti kod javnog prijevoza. I plaćajte ga. Javni prijevoz nije svugdje osnovno ljudsko pravo ko kod nas :D
4. Cigarete/duhan nosite od doma.

nedjelja, 20. siječnja 2013.

roadtrip!


U petak navečer vratila sam se doma nakon 9 dana uživancije. Sve je počelo na zagrebačkom Glavnom kolodvoru ranom kavom prije puta.


U Budimpeštu smo stigli isto popodne i zahvaljujući mojoj maniji i hrpi isprintanih papira i karata prilično bezbolno stigli do prvog odredišta. All Central hostel u samom je centru Budimpešte, a noć u sobi s 10 kreveta 6 eura. Trebam li išta dodati? 


Budimpešta je definitivno prošla u svjetlu šetnjica, Starbucksa i hrane kod Turaka. Jeftina je, ugodna, ljudi znaju i govore engleski. Pušiti se ne smije nigdjenigdjenigdje. Budući da nam je Pešta bila samo točka presjedanja, već smo iduće jutro nastavili dalje.



Cilj puta Brisel. Nakon malo paničnog dubokog disanja i odmah zatim mini vrištanja, trčanja i pusa po aerodromu (jedan od onih momenata u kojima vas apsolutno nije briga tko je oko vas, al vam onda kasnije ipak bude malo bed kad dođete sebi i skužite da vas svi gledaju :D).


U svoje, a i ime suputnika, mogu reći da me grad oduševio. Centar mi je kao iz male bajke, pogotovo dok pada onaj ultra sparkli snijeg, a sve lampice su upaljene. Vafli su orgazmički. Piva je fina. Francuski je mekši nego u Francuskoj.
Iako je svima draži dječačić, mene je osvojila curica koja piški. Poistovjetila sam se s njom :tragičar puta:

S druge strane, Pariz u koji smo se uputili na jednodenvni izlet, pokazao se kao prilično razočaranje. Ogroman, širok, megalomanski građen, vjetrovit... Propuh Europe :D



Neočekivano mi je Eiffel bio najdraža stvar. 
Za kraj, jedan mali pozdrav sa zapada -


Ono što mi je u ovih 10-ak dana najviše falilo bila je poštena kava (od 10 kuna). Kad sam sjela na prvu kavu nakon povratka skoro sam se rasplakala. Vidi se tko u Europi najviše đabelebari uz kave :D

Svi vi koje imam na fejsu slikice ste već vidjeli :) Vidjeli ste i one dodatne na kojima je manje beštija, a više mene, al te na blog neće tako skoro :D

Idući post bit će kratka uputa kako sve ovo izvesti vrlo studentski i jeftino. 

Što se mene tiče, Brisel će me u svakom slučaju još puuuno gledati, a Pariz... Možda jednom kad malo zatopli, a novčanik dovoljno napuni da ga mogu kvalitetno doživjeti.

nedjelja, 6. siječnja 2013.

knjige, kava i naglasci.

Noćas sam ostala budna uz knjigu. Bilo je oko 4 kad sam se konačno natjerala ugasiti svjetla, nije mi se to dogodilo od osnovne škole valjda. Eventualno srednje. U zadnje vrijeme svakako nije.
Krivac je Ferić.


Da mi je netko rekao da ću uz Kalendar Maja, roman koji je dobio Kiklopa za najbolje prozno djelo prošle godine, ostati budna do jutra, po prvi put nakon valjda 10 godina, nasmijala bih mu se u facu. Well...

Kalendar Maja roman je o odrastanju pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Paralelno s tom longitudinalnom pričom o Tihomiru i Senki, razvija se još jedna priča u kojoj su svi članovi razreda penzioneri na ponovljenom maturalnom putovanju.

Ako bih ga morala nekako opisati, rekla bih da je apsolutno realan u svoj svojoj ljepoti i odvratnosti.

Roman mi inače leži na polici od ljeta, uzela sam ga od D. kad sam odlazila od nje s Brača. Išamarala bih se sad kad vidim da je pola godine čekao da bude pročitam i da me njegovih 600 stranica zamalo potpuno odbilo od čitanja.

Trenutno na polici imam dosta tuđih knjiga. Sve su složene na najdonjoj polici da znam da ih trebam vratiti, ali tamo su već neko vrijeme. Budući da se ove godine nisam učlanila u knjižnicu (postala sam prekomotna i nakupila puno zakasnine pa se sad samokažnjavam) krećem s čitanjem literature iz čekaonice. 

Na put vodim -


Amy Tan kod mene je neka 2-3 mjeseca. Bila sam kod M. nakon posebno interesantnog izlaska i uzela ju u ruke dok je ona radila kavu. Znate onaj osjećaj kad vas knjiga jednostavno uvuče? To se meni dogodilo s Klubom sretnih žena. 
Mislim da to kod mene najviše ovisi o stilu, nešto manje o samoj radnji.
U svakom slučaju, ovo džepno izadnje uskoro putuje, a kad se vratim nastavit ću s drugom Amy koju imam na polici.


Ovo je također jedna posuđena knjiga, ali mislim da ona neće naći svog vlasnika. Posudila ju je mama od profesorice engleskog dok je bila na tečaju i žena se jednog dana samo više nije pojavila. Profa, ne moja majka :D

Moram sad s vama podijeliti i nešto što mi je bojfrend poslao kasno neki dan. Kaže čovjek da ne drže mene knjige budnom već sva kava koju popijem. Ja kažem da je on glup. I da pije previše Cole.
Al je pjesmica vrlo catchy :D


Znate što je najzabavnije kad ste u vezi s osobom koja ne priča isti jezik kao vi? Osim činjenice da se nikad nećete popičkarat jer je suvislo vikat na engleskom vrlo nemoguće i ne pruža nikakvu satisfakciju.

Naglasci!

Ako nikad niste na engleskom pričali s nekim kome je francuski materinji jezik, ne znate koliko npr. riječ chair (ŠER! ŠER!) može biti zabavna. Prvi put smo potrošili 5 minuta na raspravu je li frend polomio objekt ili osobu :D
Mislim da ova tema zaslužuje zaseban post, svako hrvatsko g koje je postalo ž vrijedno je toga :D
(A isto tako i moje kritično balkansko Ž kad sudjelujem u nametnutim jezičnim lekcijama)

četvrtak, 3. siječnja 2013.

2013.

U novu 2013. ušla sam s većinom najdražih prijatelja, pretrpana mini pizzama, s minimalnim količinom promila u krvi i zaokupljena mikadom. Jedna od najopuštenijih, a opet najboljih proslava ikad dostojno je ispratila jednu jako, jako dobru godinu (iako vidim da sam u tom stavu usamljena). 


Godinu sam počela (osim najgorim ispadom PMS-a evaaar!) skidanjem ploče.


O ploči sam pisala već više puta, a ovo što vidite na slici je moja 2012. u papirima, ulaznicama, narukvicama i razglednicama :) 


Nakon što sam ju razmontirala i svoj život doslovno spremila u kutiju, ploču sam praznu vratila na zid, spremnu za 2013.


Budući da (očigledno!) volim te rezove i početke, jednako me oduševio i rokovnik kojeg sam dobila na jednom od mjesta gdje radim.


Užasno me razveselio i sam znak pažnje, ali i boja. Nešto je što ja sama za sebe nikad ne bih kupila, ali me baš podigne svaki put kad ga vadim iz torbe. Mislim da tu i tamo svakome dobro dođe malo flourescentnosti u životu :)

Novogodišnje odluke nisam radila, ali jesam složila svoju Day Zero Project listu kao i Misty. Moja je 52 things in 52 weeks, a stvarni su pizdarije. Pročitati knjige u svojoj visini. Mjesec dana biti vegan. Slušati novog izvođača svaki dan. Znate onu - if it ain't broke, don't fix it? E pa tako ja trenutno gledam na život :D




Iako.


:D

Sretna vam nova cure, nek nam svima bude impruvana :D