srijeda, 25. travnja 2012.

neštojakocatchyiduhovito.

Danas sam našla papir za koji sam bila sigurna da sam ga bacila. I sad me muči - ako nisam bacila njega što jesam? I vlada li u mojoj sobi toliki kaos da mogu randomly pobacati hrpu stvari i papira i ne primjetiti?

Da imam hrpu para u trust fondu, mislim da bih studirala filozofiju i književnost. A budući da bih imala strejt ejz, tražila bih dozvolu da paralelno upišem i povijest. I išla na sve koncerte u gradu. Little Dragon su u rujnu kod nas, znam da neću ići i srce me boli.

Sic Alpsi su jučer bili super, a moja mladost je na tren spašena.

Isto tako, podigla sam još jednu knjigu jer sam ovisna o knjižnicama. Trenutno ih paralelno čitam 6. Skoro pa sam na nekom hoćulistići haju. Strah od zakasnine je moja droga izbora :gengsta:

Kad jedem pohani sir i pijem medicu postanem pretjerano nostalgična i slušam iksiće i tv dok pješačim doma.


utorak, 24. travnja 2012.

gawd.

Budući da je moja trulost zahvatila i sve oko mene, danas smo (jesmo li?) otkazali Sic Alps (i rekla bih da je sutra dan kada ćemo spasiti svoju mladost, ali mislim da nas kazalište i piva uz jazz samo još dublje zakopavaju :D) i ja sam ostala kopati po jutubu. I što sam otkrila! Ooo što sam otkrila <3

Dakle, dan sam započela oživljavanjem svoje ljubavi prema AllthatGlitters21, cure koju sam pratila i voljela u njenim jutub počecima. Tu i tamo volim ju opet pogledati čisto zbog osjećaja koji u meni izaziva. Ako to ima imalo smisla. Enihu, gledam ja tako njene videe i skužim book review. I padne mi na pamet da jutub zacjelo vrvi (zacjelo vrvi?! Koji mi je?! :D) book haulovima, recenzijama, preporukama i sličnim. Tu je sve počelo.


Ultrasimpatična nerdfighetr Nizozemka. Prvo sam otkrila book (knjiške?) videe -


, da bih skužila da ima i beauty kanal prikladno nazvan DERPINAMODE <3 Volim <3


Tko je ikad rekao da cure koje čitaju nisu (pre)zgodne? A uz to i pametne I dobro obučene. Let me hear GIRLCRUSH <3 Skoro pa ko essiebutton <3


Najdraži su mi haulovi jer se s tim osjećajem ulaska u knjižaru ili knjižnicu i višesatnog biranja totalno mogu poistovjetiti i jedan mi je od najdražih na svijetu <3 Da, ovdje će bit hrpa srca, preživjet ćete :D 


Tu sam počela. 


Da bih otkrila njezine owlssayhoootkayleyhyde i kayleyscloset kanale. Sve što ženi poput mene treba da izgubi dan. A nakon idućeg i noć.


Nakon što sam se čitavo popodne bavila knjigama, sjetila sam se da vjeeerojatno nešto slično postoji i za glazbu. 


I oduševila se kad sam našla ovog dečka koji se kežuali razbacuje imenima mojih najdražih bendova, radi usporedbe na koje sjedim i usta punih sladoleda vičem "Daaa jbt!" i neke na koje višem "Eeerm NE!"... Sjetio me opet nabaviti Washed Out i na tome mu hvala, a sad idem tražiti nešto slično za filmove. Dan nije ni blizu gotov :D

ponedjeljak, 23. travnja 2012.

opozicija!

U zadnje je vrijeme dosta vas napisalo svoj stav o izlascima pa što onda ne bih i ja :D S time da se ja neću složiti :)


Ja fakat volim izlaske. Volim popodnevne kave koje se pretvore u pivu, pa u pelin pa u tko zna što. Volim planirane pive koje počnu i završe u istom bircu s dragom ekipom. Volim i one koji završe ne drugom dijelu grada, pa makar i po pol sata čekala tram za doma i smrzavala my sorry ass. Volim planirane izlaske za koje se ekšli onda i spremim. Volim koncerte na kojima se iskačem i odem doma spavati, a volim i one na kojima  se iskačem i stanem negdje dalje skakati. Volim čak i one na koje odem čisto vidjeti nešto novo i onda šokirano fejspalmam stiščući pivu dok pazim da se netko od onih 5 ljudi ne saplete u mene od silne gužve :D

Nemam problem s vožnjom ili pješačenjem na drugo mjesto, s rupama, s neplaniranosti ili promjenama planova, s kupljenjem ljudi po gradu, razvodnjenom cugom, prespavljivanjima bilo kod mene ili kod drugih, dimom, hladnoćom ili vrućinom, previše ili premalo ljudi, novim ili nepozvanim ljudima...

Mislim da to ima nekoliko uzroka.

Prvi je da mi je u odnosima bitan i taj segment blesave zajebancije. Volim ja i popodnevne kavice, klupice i izložbe, ali isto tako volim s osobom dijeliti neku skroz bizarnu "Isuse se sjećaš kad..." priču na koju ćemo prvo fejspalmati, a onda umirati od smijeha.

Drugi je da stvarno volim plesati. Imam užasnoužasnoužasno puno energije i u svijetu u kojem je to jedan od načina izbacivanja iste, i to prilično zabavan način, uvijek ga biram. 
Isto tako, kad smo kod energije, to definitivno pridonosi tome da nemam prečesto potrebu ostati doma i puniti baterije nakon napornog dana već više volim otići nekamo i višak emocija ili čegagod iskakati.

Treći je da nemam očekivanja. Često sam čula od ljudi da im bude dosadno jer se netko nije pojavio, da je glazba loša, da je previše ekipe, da nisu ništa zbarili... Ja ne idem van radi toga :bezstandarda: :D Idem van vidjet drage ljude u puno opuštenijoj atmosferi, pit rum kolu, zajebavati se i možda isplesati. Jedno kod mene lako kompenzira drugo, a dovoljno cuge sve :D 

Da, dođe i meni tu i tamo da mi se fakat neda i da sam lijena i da sjednem sa strane i išla bih doma. I ako to potraje skupim se i odem. As simple as that.

Smeta mi malo kada ljudi počnu na sve to gledati s visoka, a u godinama smo kad mi se to počelo dešavati. Ako je nekoj od mojih frendica draže ostati doma i gledati film ili s dečkom i naše družene se svede na kavice i slično meni je to okej. Kužim da joj se neda i sve pet. Neću joj trljati na nos "da je dosadna baba i nek malo živne". I zato ne kužim odakle ljudima potreba da meni drže propovijedi da bezveze trošim vrijeme i lovu, da sam onda idući dan sigurno sva strgana, da bi to sigurno i mene prošlo kod bih našla nekoga (WTF?!)... Bla jebeno bla.

U zadnjem semestru faxa sam, radim nešto na 2 mjesta, doma obavim sve što se od mene traži i uz to se fakat ne smatram nekom ignorant fool. Volim puno ljudi, glazbu i čitavu tu atmosferu. Ne smatram da bilo što pati zbog mojih izlazaka i fakat ne kužim otkud u zadnje vrijeme svima potreba da me spašavaju od tako ispraznog i tegobnog života.

I'm just sayin.


PieS - ovo ne ide niti jednu od vas već je čisto rekacija na trenutne reakcije (!!), a vaši postovi su me samo sjetili da bih mogla o tome :) xoxo i to :D

subota, 21. travnja 2012.

rej-di-ou-head beag.

Super je kako uvijek dan od kojeg malo očekuješ ispadne super, grupa koje te strah ekšli sudjeluje u aktivnosti, a izlazak na koji ti se baš i ne ide... pa... nadmaši sva očekivanja :D

Ono što od svega mogu poslikati i zakeljiti na blog (osim M83 karte kojom me opskrbila moja N. <3) je -


Moja nova Radiohead bag! Zamislite molim vas kako Radiohead izgovaram iritantnim kalifonijskim naglaskom jer to je nešto što sam jučer radila čitav dan. I danas. Jer J. jučer nije bilo pa je priču slušala danas :D

Torbu je donijela mama jer ih neka teta s posla sama radi i bila joj je zgodna. Torba, ne teta. Doduše tko zna :D Ja baš i ne volim ovu nijansu plave, ali sam zaključila da trebam nešto novo i divlje u životu pa sam ju odlučila zadržati. I dodati ovaj bedž čisto da razbijem plavilo.

Osim toga, danas sam se šišala. Po novom sam plavlja (plavija?) nego ikad (žena je skužila što sam htjela reć time da volim bit plava i nije mi to htjela oduzet. već je i malo dodala :D), ali s dosta kraćom kosom. Užasno mi fali nešto što mogu natezati dok čekam tramvaj (zašto ovo zvuči tako pogrešno?), ali znam da je taj dio stvarno morao otići :(

petak, 20. travnja 2012.

ne znam. stvarno.

Pišem na dva bloga i ne pišem na oba bloga na jednak način. LMC je moje igralište gdje sam ja apsolutno ja, gdje trkeljam kako trkeljam IRL i prilično sam osobna. Sa dijelom čitatelja redovno komuniciram, dio čitatelja i sama čitam i nekako nemam strah od postanja bilo čega.

Banč je, s druge strane, blog skoro pa portalskog tipa koji u danu zna nagrnuti i po 5000 klikova što je meni totalno out of this world (ja toliko imam valjda mjesečno :D) i gdje mi je ipak malo friki keljiti (sve) svoje slike i pisati kojim rutama Zagreba se obično krećem :D

Ovo je negdje vodilo... Da! Htjela sam reći da sam gotovo uvijek u poziciji da imam inspiracije za jedan tip posta (ili ove moje random pizdarije ili banč recenzije, preporuke i slično) i da LMC zbog toga u zadnje vrijeme malo trpi. Totalno se divim vama koje ste u stanju svaki dan isproducirati po post!

Konačna poanta ovog ranta je to da sam odlučila prekinuti ovo tupilo (jer što manje pišeš manje ideja imaš) i baciti se barem na zanimljivosti koje su se u zadnje vrijeme dogodile.

1. Bogovi šopinga me vole.

U zadnjih mjesec dana kupila sam novu torbu na buvljaku u Mesničkoj za 50kn, skrpala se za hoodie, majicu i traperice, od moje mršave J. dobila jaknicu i kardi koji su joj preveliki i sve to okrunila novim Startasicama <3


Jes, stanje je bilo ovako kritično. I jes, ja sam ovako hodala gradom :D

2. Pogledala sam Kuma! Da!


Na starom LMC blogu često sam pričala kako često nemam strpljenja gledati filmove, a Kum mi je bio ultimativni simbol navodno genijalnog filma kojeg vjerojatno nikad neću vidjeti zbog svog ADHD-a na zalasku :D E pa! Ha! Pogledala sam (doduše samo prva 2 za sad), apsolutno se oduševila (naravno), zaljubila su Ala (:klopa:). Sad ću bit jedna od onih koji u društvu govore da im je Kum najdraži film :( A nije da nisam baš nedavno izmaltretirala jednog skroz finog dečka zbog toga. Što ti je karma.

3. Glazba.


Više o trenutnoj glazbi (doduše onoj novijoj) sam pisala na banču, ali Tennis sam preskočila budući da je stariji i da sam o njemu već pisala. A baš sam ganeki dan iskopala i sjetila se zašto su mi tako super bili. Lake note za hipstere ftw :D Sad imaju i novi album koji je vrlo sličan starom, ali ga trebam dovoljno puta poslušati da bih našla bar jednu stvar koju ću moći ovako opsesivno ripitati.

4. Knjižnica

Tek neki dan J. mi je otkrila koliko je točno genijalna knjižnica Bogdana Ogrizovića (ona kod KIC-a na špici) i koliko divan fond na engleskom imaju <3 Tako da sam jučer u pauzi između obaveze 1 i obaveze 2 otišla po knjigu i sjela u parkić.


I naravno pustila Tennis :)

5. Sutra je d dej.



Još uvijek se dvoumim između duge plave kakva je sad i isparno narančaste do ramena što si nekako želim, čisto promjene radi (jes, Babuška, bila si u pravu :)). Moram priznat da volim bit plava jer to definitivno ima prednosti -


Ali mi je malo dosadno biti totalni ziheraš. Vjerojatno ću kao i uvijek odlučiti u zadnji čas, pa javim kako je to prošlo :D

6. M83 :KRY: :KRY: :KRY:


Oni dolaze :fangirling:

nedjelja, 15. travnja 2012.

proljeće?

Ne znam kako ste vi, ali mene ovo "proljeće" ubija. 90% vremena sam baš sva nikakva - samo mi se spava i jede nešto ugljikohidratno što bi mi moglo pokrenuti mozak. I apsolutno svi oko mene žale se na istu stvar. Sreća pa trenutno bar nemam nikakvih obaveza - vanredne rokove su otkazali, tema za diplomski je pojednostavljena pa se ne moram bacat na žešći posao, čak su i klinci umorni pa su mirni i suradljivi.


Jedino što će me možda pokrenuti je pokoji dobar koncert (kao očekivani Peasantov i još par o čemu ću pisati za banč) ili izložba -


Baš jučer sam se s D. nakon dugotrajnog dogovaranja zaputila u Klovićeve na izložbu Degasovih skulptura koje su me (sasvim očekivano) oduševile. Oduševila me i Mala likovna radionica na kraju gdje su izloženi i dječji radovi od gline na temu njegovih skulptura - dio je klinaca iz Montessori škole, a dio ih je iz škole Nad Lipom koju polaze djeca s različitim stupnjevima mentalnih poteškoća. Većina se bavila ili balerinama ili konjima, a jedna je klinka napravila genijalan torzo. Držim palčeve da jednog dana krene u tom smjeru :)

Kad sam već bila vani odlučila sam otić i na kavu s J. (jer sam znala da me sutra ništa van neće natjerat :D) koja mi je donijela Frya, kojeg sam do doma čitala na stanici, u tramvaju i u hodu, baš kao pravi ultimate douche :D Odličan je!

Današnji plan je pohvatati zaostatke New Girl i HIMYM, možda krenuti i sa Game of Thrones (iako mislim da ću nju čuvat za ljeto :emo:), slušati Joni Mitchell i čitati Frya i ne zaboraviti zaliti cvijeće :D


Žute je mama kupila za rođendan, tulipane je djeda poslao iz bakinog vrta :))

petak, 13. travnja 2012.

metlice.

Kad nađem blog koji mi se sviđa onda ga opsesivno čitam mjesecima unatrag (jes, to sam napravila i s većinom vaših blogova :D). A ukoliko je to neki "naš" blog, onda je sasvim izgledno da ću naići na post iz faze kad smo se međusobno zasipale tagovima, konkretno onim 11 pitanja. I tako ja naletim, čitam i na posljednjem mjestu vidim pitanje "Kako ste zaradili prvi novac?".

Ja sam zbog svoje priče o prvoj zarađenoj lovi jako sretna jer mislim da će bit genijalno oružje jednom kad budem imala vlastitu djecu, al dobro, otompotom :D

Dakle, kako sam ja zaradila svoje prve kune?


Kako znate, odrasla sam na "selu" što sa sobom nosi puno stvari. Izdivljala sam se vjerojatno više nego prosječno gradsko dijete. Znam se popeti na svako drvo, preskočiti svaku ogradu, krala sam jabuke, doma dolazila prljava i strgana (pogotovo nakon što je jedna prijateljica išla u Disneyland i tamo se vozila po vlaku smrti koji prolazi kroz vodu. Nakon toga nam je glavna zabava bila voziti jedna drugu na paktregeru bicikla kroz lokve i blato <3) i izgnjavila sve žive mačke i pse.

Isto tako, život na selu znači i da je velik dio ljudi zaposlen u poljoprivredi, pogotovo kad se na ljeto zapošljava masa sezonskih radnika. I tu nastupam ja. U ljeto iza šestog razreda (!!) ja sam odlučila da želim "ići u metlice" (da, moje ideje su ponekad zapanjujuće briljantne :D).

Vidite sliku gore? E pa ona "peruška" na vrhu biljke kukuruza naziva se metlica i taj dio se iz nekog razloga (koji pretpostavljam ima veze s oprašivanjem) treba iščupati dok je kukuruz još mlad. Ako ste ikad vidjeli polje kukuruza, znate da su oni posađeni u kilometarske redove kroz koje sezonci po najvećoj žegi hodaju i sa doslovno svakog kukuruza (u 5 ili 6 redova koliko dobiju) čupaju metlicu.

Moji su, koliko se sjećam, isprva bili protiv, ali su pod mojim nagovaranjem popustili (ionako su i oni prošli istu stvar, doduše ne jer su posebno htjeli već jer su morali, ali to je druga priča) i tako sam se ja jednog jutra u 4 ujutro zaputila na stanicu autobusa koja nas je trebala dovesti na odredište. Samnom je išla moja BFF iz tog vremena (koja je sezonu produžila i na duhan :D), putem smo si kupile buhtle s čokoladom, a u torbi sam nosila vodu i walkman s kazetom na koju sam snimala stvari s radia <3

Prvi dan sve je bilo okej. Svaka je dobila 2 reda, kukuruzi su nam dolazili do struka i iako je bilo vruće za popizdit odradile smo to bez nekog posebnog problema. Prerano smo se poveselile, jer su nas već drugi ili treći dan doveli na neko polje gigantskih kukuruza koji su bili viši od mene, svaka je dobila 6 redova i tamo negdje sredinom drugog sam bila na rubu suza. Bilo je užasno vruće u toj šikari, neprekidno sam gledala gore i istezala se do metlice od čega mi se vrtilo, zaboravila sam vodu (a jedini drugi izvor bila je stara, zahrđala vatrogasna cisterna) i golemi skakavci su mi par puta skočili na glavu. U jednom trenu sam sjela na pod usred tih jebenih kukuruza i proklinjala tužnu sudbinu :D kad je naišao vođa puta i stao se derati kako sam lijena i kako sam propustila hrpu kukuruza (a nisam, majkemi! :D) i da koji vrag ja tu uopće radim. Good point.

Za ta 3 dana dobila sam valjda 200kn i od toga si kupila kazete Teensa :fp: FUN FACT! Bila sam smrtno zaljubljena u Eugena :D



Za potrebe svađa sa svojom budućom djecom priču planiram malo ukrasiti. Tipa reći da sam do tamo išla 3 sata pješice uzbrdo, radila čitavo ljeto i to besplatno i tako. A oni su tako nezahvalni... I've got it all figured out :D

petak, 6. travnja 2012.

pauza.


Znate što sam napravila od petka? Odjebala Zagreb i -

01. Upoznala prilično zgodnog random hipstera u vlaku. #onokad 4isitno sata umireš od smijeha, a ne muke.
02. Kupila kričavu prugastu majicu i dimijaste hlače. Da.
03. Ozbiljno razmišljala o kupnji majice u 3 boje od 3 materijala od kojih je jedan žuta mrežica.
04. Puno se ženski bondala. I obiteljski.
05. Još više jela. Lidl will be the end of me.
06. Naručila se kod frizerke i obećala joj (drastično se ošišat i) obojat se kako već dugo želi(-mo).
07. Napisala nula izvještaja, seminara, blog postova i minimalnu količinu SMS poruka. Totalno sam najebala.
08. Pročitala 3 knjige ležeći na travi, pogledala 4 filma i sve zaostatke New Girl i HIMYM koje sam imala na USB-u.
09. U zagubljenim zakucima našla novi najdraži parfem.
10. Zaključila da Javier Bardem ipak nije (toliko) zgodan (!)

Prošli tjedan cmoljila sam na Bruceov Atlantic City. Sada se oporavljam od viševečernjeg overdoza cajkom za hipstere -


Mislim da riječi ne mogu opisat koliko sam sretna što svaki put kad voda dođe do grla mogu pobjeć na mjesto gdje je život opet jednostavan i samo zabavan, pogotovo kad i svemir malo u tome pomogne :)