petak, 7. prosinca 2012.

2012.


Obožavam inspirativne ljude. Znate one hodajuće enciklopedije trivije. Stručnjake u svom području. Ljude koji rade što vole i to im izbija iz svake pore dok sa svima dijele svoju strast, a pri tome ni u jednom trenu nisu prepotentni.

Volim kućna druženja s puno takvih stvari uz vino i domaći džem od šljive sa samo malo ruma i cimeta.

Volim kad ne moram objašnjavati svoje aluzije ili otkuda znam i zašto me zanima onaj nedavni incident u NATO-u. Kad mi netko da korisnu preporuku za pisanje projekta ili pošalje mail s besplatnom radionicom na temu koja mi je mrak.

Volim što uskoro idem još malo probijati svoje granice s forum teatrom. Volim forum teatar kao takav, a volim i konstelacije iako sam inače vrlo pragmatična osoba.

Volim svoje srednjoškolce koji su izveli dva genijalna projekta uz moju minimalnu i čisto logističku pomoć. Volim i svoje male kikače koji su neki dan samnom gradili svjetska čuda od čačkalica i glinamola. Popravili su jedan baš gadan dan. Uz moje cure i neplanirani nikadnisam u novom standardnom bircu.

Volim svoju novu zimsku jaknu, debele crvene zimske rukavice i plavu Niveu u tubi. Crni čaj s malo mlijeka (još uvijek i sve više).

Volim kad kapnu neplanirani novci, pogotovo kad ih odmah otpišem za projekt putovanje. Volim što oko sebe imam ljude s kojima mogu putovati kao beskućnik, samo s ručnom prtljagom i bez plana o noćenju u hostelu na mjestu prespajanja. Volim Spotted by Locals koji mi je rekao gdje zato možemo zujati do 5 ujutro. 

Volim što još uvijek idem glavom kroz zid za stvari u koje vjerujem koliko god apstraktne i u tom trenu nevažne bile. Imam čitav život biti razumna i odrasla.

Volim i Bubleove božićne obrade. Ove godine me Božić puca više nego zadnjih 5 godina combined.

Volim ovu godinu, onako generalno. Ostat će zapamćena kao jedna od najljepših, bitnijih, zabavnijih... :)


srijeda, 21. studenoga 2012.

izvještaj.

Htjele ste izvještaj druženja s tinejdžerima, so here we go! Budući da ovo pišem, očigledno sam živa. Budući da nisam stavila samo neku tužnjikavu stvar i napisala dramatičnu rečenicu ispod, očigledno je dobro prošlo.

Dakle, klinci, njih 20. 3. i 4. razred strukovne srednje škole. 5 cura, bar 3 puta više dečkiju. Klasična ekipa. Kuleri koji samo žele izbjeć nastavu i privjesci od random trebica. Samotnjaci koji zabljesnu genijalnim idejama, angažirani artsy lik, klasične predsjednice razreda. Dečki koji ne izgledaju obećavajuće, ali iza aktivnosti dođu do tebe, predlože dodatne stvari i pomoć. I na kraju, naravno, ekipica koja je tamo apsolutno zalutala i idući se put više neće pojaviti. Osim ako će ih to izvući sa sata. Na kulere s početka priče još računam, nekad se takvi znaju angažirati ako ih nešto dovoljno zainteresira, a ideja nam je fora :)

Trebali bismo ju provesti do kraja školske godine, a onda ćemo i na konferenciju i raditi brošuru :) Ideje zapravo imamo dvije jer su relativno jednostavne za provedbu, a ja sam overangažirani frik (kad smo kod toga, bila sam na razgovoru za još jedan, uz 3 postojeća projekta, a idući vikend krećem s 4. I niti jedan nije plaćen. Toliko o tome i meni.)


Danas sam o sebi naučila -

1. Tremu prije javnog nastupa više nemam.
2. Definitivno sam probila led u radu s ljudima.
3. Užasno sam politički nekorektna. Al na simpatičan način. Aj promis :D 
4. Obožavam Earl Grey crni čaj s mlijekom. Obožavam.
5. Trebam masažu. I pošteni san. I završit diplomski i konačno počet radit za pare.

ponedjeljak, 19. studenoga 2012.

vrti mi se po glavi...

1. Ovaj mjesec je ubojica. Prebukirana sam poslom i ne želim se odreć druženja, pa mi sukladno onom 9GAG trokutu pati san. Ne pamtim kad sam se naspavala. Manje bitno.

2. Iznenađenje vikenda! Nakon pive i meka u petak, u subotu sam igrom slučaja išla na Libar.
Libar je počeo kao "klapa" obradama hitova. Tako sam prošle jeseni bijesno skakala na njihovu obradu Rolling in the Deep. Ove godine sam ja sretno skakala na Road to Nowhere, a oni iza sebe imaju album i malo smionije ubacuju neke granično metal elemente. Jako su mi "dalmatinski rokeri" đir, baš onako himnični, old skul, menli men zajebanti i to (iako se možda po stvari Dite nebi reklo) :D 

Inače, fun fact. Ljeti, na moru, obožavam klape. When in Rome... (Mislim doduše da samo volim muškarce s izuzetnim glasovima :D)

Bilo kako bilo, gost iznenađenja bio im je Rundek. Ja vam ne mogu opisat koliko volim tog čovjeka, koliko volim njegovu glazbu, u kolikom sam oduševljenju točno bila i koliko sam dramatičnu poruku napisala mojoj J (koja mi je njegove Ruke slala u najprikladnijem mogućem trenu...). Obavezno, ali obavezno moram na njegov prvi koncert u blizini.


3. Jučer sam otišla u ZKM pogledati Moj sin samo malo sporije hoda. Nešto sitno izlizanih fora i patetike, al sve u svemu svidjelo nam se :) 
Predstava se inače radi o 25-godišnjaku koji radi bolesti ostaje u kolicima i pokušajima njegove obitelji da se nose s tim paralelno sa svime drugime što život nosi...

4. U srijedu počinjem raditi s 15 velikih dječaka. Ez in srednjoškolcima. Meaning nisu dječaci, al ja si tako mislim jer mi je tako lakše. Blagi frikaut. Upravo nam slažem radionicu i pitam se koju igru upoznavanja jedna takva grupa uopće može biti spremna "igrati". Pa se ti onda društveno angažiraj...


6. Biberka me na fejsu rastura u SongPopu. Nisam sretna. I shall get my revenge!

7. Imam 69 postova :giggle: Mislim da ću se ipak dobro uklopit među one tinejdžere :D

subota, 17. studenoga 2012.

jako sam ponosna na svoj filler post pa ga kradem s banča i još ću ubacit koju riječ da naslov ne završi prerano.


Znate što ne volim u blogosferi? Filler postove. To su oni koji se pišu da se popuni dan, kvota ili ublaži osobni osjećaj nelagode ako si OCD-ični bloger :D Više od čitanja filler postova hejtam pisanje filler postova i već mi je bio bed što ću na banč skajpu drugi put u mjesec dana morati reći da nemam pojma o čemu bih pisala. Dođe to tako nekad i jebiga, ne ide, pa ne ide - većinom je inspiracija obrnuto proporcionalna količini obaveza u stvarnome životu.

U svakom slučaju, remblam, a pišem ovo što znači da me nešto ipak ovog jutra dovoljno oduševilo :)

Za početak to bi svakako bio Tiersen, odnosno njegova najdraža mi stvar. Uz Fuck Me :D
Tiersen je inače divan uživo, neočekivani (genijalni) post rock.


To bi zatim bila i ova lampa koju možete naučiti sami raditi na ovoj stranici.


How cool is that <3

Osim toga, za sve tote lover blogere imam ovaj etsy prijedlog.


Moji tote loving dani su prošli, ali sam zato u fazi dainty ogrlica i prstenova <3


Više dainty nakita možete naći ovdje. Volim etsy za take stvari, eBay mu nije ni do koljena!

Što se eBaya tiče, pratim ovu narukvicu -


...i horsy šal. Užasno si ga želim.


Hmh... Možda bih si to i kupila da ne planiram jedan put ove zime. Bajdvej, znate koliko sam platila povratnu avionsku kartu? Odnosno platili su mi jer sam nesposobna napravit dva klika mišem :D 2 eura.

2 FAKIN EURA!

On a different note, užasno mi se jednu buttermilk blueberry muffins. Aleta MENTAL NOTE!


Imate vi kakav prijedlog za jesensku glazbu, kalorični kolač ili jeftini guilty pleasure e eBaya?

petak, 9. studenoga 2012.

sexy naked neighbors. not.

Ako sam nešto trebala da me razveseli jutros nakon što sam vidjela dva svoja susjeda kako gola prešetavaju u zgradi preko puta onda je to ovo - 


Mislim da ću ga povećati i zakeljiti na vanjsku stranu rolete. Koju ću spustiti kad se ovi skinu.

srijeda, 7. studenoga 2012.

antidote.

Puno obavljenog posla, dragih ljudi u prolazu ili po novom trajno u Zagrebu uz fini cheesecake, graheki uz kavu u fensi bircu (sve 3 partije dobila!), tramvaji u minutu poklopljeni i savršena glazbena podloga (mp3 preživio na minimumu baterije i ugasio se sekundu prije nego ću ući u stan). Recept za divan dan i antidote grozomornom ponedjeljku.


utorak, 6. studenoga 2012.

preporuka: Fresh Meat

Na Charlottinom blogu nedavno sam naletjela na preporuku Fresh Meat, britansku dramsku seriju o brucošima koji valjda nebi mogli biti drugačiji da se potrude, a prisiljeni su živjeti zajedno.


Iako mi je na početku Howardov škotski engleski bio malo tricky, te sam par puta premotavala scene da ga skužim, sada seriju gledam bez problema, a volim ju zbog -
  • Britanska je, meaning, sve je realnije. Ljudi su od krvi i mesa, nemaju 20 i svu pamet svijeta uz genijalnu spretnost tijekom pijanog seksa. Just sayin.
  • Likovi su interesantni, svatko se može poistovjetiti s nekim, hejtati nekog drugog, sažaljevati trećeg...
  • ...željeti zaskočiti četvrtog. Jack Whitehall. Budimo realni.
  • Gledam ju i hvata me nostalgija za studentskim danima. Divna mi je bila činjenica da je sve tako novo, nabrijano i uzbudljivo, a opet predvidljivo i sređeno. Nekako ugodno jednostavno. Mini cmolj.
Dajte seriji priliku, pogledajte si prvu epizodu, pa javite što mislite ;)

ponedjeljak, 5. studenoga 2012.

rainy days.

Danas je jedan od onih hororastih dana kad mi apsolutno sve ide krivo, al nekim čudom uspijevam ostat upbeat i pozitivna. Mislim da to ima veze s vikendom provedenim na mome selu i upoznavanjem jednog malog slatkog terijera.

U svakom slučaju, kad je hajpojnt dana to da nisam baš pokisla od glave do pete nego mi je bar kosa ostala suha pa ju ne moram sušiti, a tek je podne, ostatak dana potpuno je opravdano provesti uz toplu čokoladu i serije. Ne treba baš izazivati sudbinu.


srijeda, 24. listopada 2012.

naslovi su tako passé.

Ponekad mislim da sam podvojena ličnost. Ono, izvana leteća NGO-ovka s Filozofskog u strganim Startasicama i opskurnom glazbom na plejlisti (ne opskurnijom od G. doduše :D), dok iznutra u meni čuči WASP bakica sa cigaršpicom i viskijem :D


Neki dan sam nakon kave s M. i B. otišla do Mullera i uz Chanel 5icu našla drugi najdraži parfem. (Da, 5ica mi je iskreno jako lijepa, ne patim na romantičnu priču vezanu uz parfem.)

Bit ćeš moj!

Bakica je ta koja gomila isključivo nudaste i crvene lakove i tu i tamo posloži stvari u sobi na vrlo girly način. Ja to onda vrlo brzo razjebem jer mi je bitnije da su stvari funkcionalne, ali čitav jedan dan uspijem imati urednu, bijelu sobu s cvjetnim jastučićima i kozmetičkim setupom na stolu.

Bakica isto tako želi ovu torbu -


I onu drugu, širu, polukružnu.

I vrlo često pusti Louisa, zapali mirisnu svijeću i radi veliki fini doručak dok nikog nema doma.

srijeda, 17. listopada 2012.

i do nothing but...

U nekom "čitala bih i gledala bih nešto lijepo i nježno" rushu sam. Neki topli film iz 90-ih. Ideje?


Ove školske godine radit ću s 4 mala i 2 velika dječaka. Ne mogu dočekati da ove male vodam po planetariju i zološkom i sakupljam kestenje i gradim snjegovića i smišljam igre... Mogla bih s klincima čitav život besplatno raditi. Zato ću se bogato udat!


Na mojim krpicama sam razmijenila vesticu koju sam 2X obukla za najflafi bež puloverić ikad. Umirem od ljepote, ženila bih ga (da ne tražim bogatog muža).

A nedavno sam kupila leopardasti šal. I nosim ga! U javnosti!


Uvijek sam imala nekako malo ljudi u svom životu. Bila sam sretna s tim jer volim meaningful odnose, a za graditi takve sa 200 ljudi nemam kapaciteta. 
U zadnje vrijeme oko sebe imam sve više ljudi, događanja, akcije. Postala sam površna.
Nikad nisam voljela tu osobinu.
Vrijeme je za poštenu listu prioriteta.


Isto tako u zadnje vrijeme počinjem shvaćati pravo značenje onih rečenica koje slušam čitav svoj život i kao, da, znam što znače i vjerujem u njih, a nikad stvarno nisam stala i razmislila.
Naučila sam i bez straha odraditi stvar na svoj način. One važne stvari, o kojima bih inače do u nedogled raspravljala. I stati iza toga, kakve god komentare dobila. 
Na to sam mini ponosna.





petak, 12. listopada 2012.

trying to find the in-between...

Znate li da nikad u svom životu nisam bila u Srbiji? A dio života proživjela sam u Osijeku s rođacima u Iloku (koje sam redovno posjećivala). Doduše sad kad razmislim nikad nisam bila ni u Bosni, nekako sam uvijek više gravitirala sjevernim i zapadnim susjedima. Ali nije to sad bitno, bitno je da se idući mjesec pakiram i 9 dana učim nešto novo na jugu Srbije.


Ukoliko se, naravno, otarasim ovog bizarnog osjećaja koji me prati i odlučim otići to će mi biti 9. putovanje ove godine, 4. van zemlje. Mene nekako kad krene, onda baš onako, pošteno krene :D

In other news, ono za što ste držali palčeve? Prošlo prvi krug. Sad samo tako nastavite, očigledno vam jako dobro ide :)


Dilat ću vam fine čokolade ;)

Ako me ne ubije sav dodatni posao koji sam si, evo, pred pol sata natovarila.

četvrtak, 11. listopada 2012.

besposleni.

Mislim da imam problem. Onako, žešći. Nedavno mi je subančerica dee otkrila jednu divnu stranicu.


Dakle, radi se o stranici gdje možete fejvoritati serije koje pratite, označavati epizode koje ste pogledali te pratiti raspored i NIKAD ne propustiti niti jednu epizodu. Zvuči kao full time posao? E pa nekako mi je i postao :D
Budimo realni, jebeno je hladno, a ja nemam pametnog posla u životu. I što će žena raditi dok leži u krevetu s medenjacima i plače nad first world problemom trenutno long distance veze? 


Ne mislim vas previše gnjaviti onim već spomenutima i tisuću puta pretresenima, ali htjela bih vam predstaviti nekoliko novih koje su mi baš super.

Elementary


Malo pomatknuti take na najpoznatijeg svjetskog detektiva koji je u ovoj verziji recovering addict, Britanac u nNujorku (pun not intended :D), dok dr. Watson-icu igra divna Lucy Liu koja mu je u ovoj priči privremena pratnja. Za sada jako lajkam.

Revolution


Dakle. Naše vrijeme. U jednom trenu sve staje. Sav električni pogon, baterije, sve, sve. 15 godina nakon, preživjeli se nalaze van gradova, a straho-vlada Militia. Likova nema puno, ali se uskoro veze među njima kompliciraju, mrtvi ožive, teorija da je blackout man-made jača, a struja se na jednom mjestu pojavi... Čekam da se zahuktaju i već vidim novi Lost.

666 Park Avenue


Tek sam ju počela gledati, pa ne znam puno o njoj. Sve što znam jest da mi se sviđaju glumci i atmosfera i da željno iščekujem što nam je Locke spremio u New Yorku :)

Osim toga gledam i Go On s Matthewom Perryjem o kojoj sam već pričala na banču i za koju imam mixed feelings. Malo preisforsiranoquirky za moj ukus, al slaba sam na Chandlera, tako da...
New Girl i TBBT su konstanta, baš kao i catch up s Gossip Girl, Fringeom, Grey's Anatomy, HIMYM... Skinula sam si i Downtown Abbey i Boardwalk Empire, ali evo čitam ovo i slabo mi je, pa mislim da će sačekati :D

utorak, 9. listopada 2012.

if i was your boyfriend...

Iznenadila me jučer prva stvarno hladna večer, a ni ovo jutro nije ništa bolje. Nije onako "pala je kiša" hladno, već je hladno... zato što je hladno. Ne sviđa mi se to jer uvijek znači samo jedno - promjena ormara. Zašto bi me to mučilo? Zato jer mi se čini da sam nabacila koju kilicu od prošle zime, a skroz dok mi to prošlogodišnja odjeća na potvrdi mogu se praviti blesava :D

S druge strane, volim ovo doba jer -

1. Je konačno vrijeme za moju glazbu. Trenutno sam na of Monsters and Men, Beirutu i Nini Simone. Priznajem da me ova dugotrajna amjuzanost Flor Ridom, Bieberom i Demi Lovato stvarno počela plašiti. I u to ime -


:D

2. New Girl + The Big Bang Theory su on <3 Plus Revolution koji je novi, ali se čini obećavajuć. Za razliku od Hunted koja je totalni šit od serije. Uspjela sam zaspati usred epizode akcijske serije o ženskom špijunu. Toliko o tome. A prije nego sam zaspala fokusirala sam se sam na njena ultra čudna usta.


3. Zagreb Film Festival 


Obilježi svaku jesen <3 Uz sve druge filmove koje željno očekujem ove sezone :)

4. Hrpa novih projekata, ideja, akcija... Jesen je stvorena za nove početke :)


ponedjeljak, 8. listopada 2012.

have a safe flight, lmk when you get home...

Nakon vrlo hedonistički raspoloženog tjedna Zagreb i ja smo opet jedan na jedan.


Volim ovaj grad i više nego prije, svako toliko me baš onako... ugodno iznenadi. Mislim da smo ponekad i par koraka ispred onoga što si priznajemo.

A ja vam eto sad filozofiram o gradu kako ne bih razmišljala o ovoj knedli nedostajanja u grlu. Znat će Misty o čemu pričam, sigurna sam ;)

nedjelja, 23. rujna 2012.

postcards from the past, postcards to the future

Osobno sam se uvijek divila staloženim i racionalnim ljudima koji have their shit together, naizgled znaju gdje idu, ne kompliciraju si put i vode stabilne, usmjerene, normalne živote. 

S druge strane, sama teško da ću ikad biti jedna od njih.
I da nisam ovakva kakva jesam, vjerojatno ne bih imala ovoliki jebeni mikrocerek trenutno u glavi.


Ovog mjeseca proslavila sam 4 godine bloganja. Često volim ići unatrag po postovima i sjećati se te neke stare sebe. Vidjeti sliku i prepoznati tren, čuti stvar i osjetiti istu onu emociju od prije 2, 3 godine. Jer ne pišem redovno i ne pišem dnevnički, ali obilježim svaki važan tren na ovaj ili onaj način i svaki post ima priču iza sebe.

Prije dvije godine u ovo vrijeme užasno sam puno slušala ovu stvar. Točno se sjećam topline jesenskog dana na licu dok sam s P. sjedila u busu i dijelila slušalice. Panike i sretnog grča u želucu pred Esplanadom s J., koja je na tom istom mjestu godinu dana poslije skupljala komadiće pod prekrasno crvenim nebom istočkanim pticama.

Čitajući unatrag uvijek postanem svjesna koliko je sve nestalno. Koliko ljudi više nije u mom životu da naprave mjesta novima, a koliko ih je uz mene čitavo ovo vrijeme. Nekako učini da više cijenim te odnose koje znam uzeti zdravo za gotovo. I onako, život općenito jer vidim da je ipak bilo puno više lijepih trenutaka, onih za koje samo zatvoriš oči i poželiš da traju zauvijek. A od svih ružnih sam se oporavila, prije ili kasnije.

Tako da eto, čestitam četverogodišnjicu mom zbunjenom alter egu. Kad će ovo čitati za 4 godine znat će što prvi dio posta znači. Nadam se da će se zadovoljno ili barem s toplom sjetom nasmiješiti.

srijeda, 19. rujna 2012.

fo realz :gengsta:

Znate što me jutros ušokiralo?

Čitam Biberkin blog, stavila žena Čajkovskog -


Slušam ja to i muči me na što me podsjeća... Odnosno što me podsjeća na to.


Malo brži, nabrijanini i s pramenovima u kosi, al to je Čajkovski.

Možda bih trebala biti ažurnija s čitanjem, vjerojatno bih češće bila ovako dobre volje :D

nedjelja, 9. rujna 2012.

we're goin' down, down, down...

Mislim da me uhvatio neki post-ljetni blues. Na onaj neugodni, intenzivni. Više neka... ugodna, topla melankolija. Znala sam da će se to dogoditi nakon puta o kojem sam pisala na Banču - obilježio je službeni početak jeseni i povratak stvarnom životu što nikad nije najzabavnija stvar na svijetu. Pogotovo nakon ovako lijepog i opuštenog ljeta.


I tako ja u pauzama luđačke izrade kostura diplomskog sjedim sa šalicom kave na balkonu umotana u najmekšu hudicu, slušam Predina (i Melodrom <3) i kontempliram o smislu života, ljepoti jeseni i tako to. Krenulo me :))

Inače, poslala sam noćas jednu prijavu. Držite palčeve na najjače. Ako mi upali, this time next year...

nedjelja, 2. rujna 2012.

četvrtak, 23. kolovoza 2012.

the girls are back in town.


LolilaBiči i Misty dale su mi nagradicu :)


Trebala bih nominirati samo 5 dragih blogova s manje od 200 sljedbenika što bi inače bio problem, ali budući da vas je većina nagradu već dobila, lako mi je staviti -

1. Moju N. - jer ju znam već 8 godina i jer me svo ovo vrijeme trpi
2. HighViolet - s kojom se već dugo virtualno družim
3. Perfume - s kojom se virtualno družim još duže, baš kao i s -
5. Marsovka - koju sam prvu otkrila od Blogger ekipice

i cheat card (jer je 6. i vjerojatno s više od 200 followera) za 

Babušku koja mi je jedna od najdražih blogerica :)


Na Banč roadtripu je bilo diivnoo, ali Zadar tamo do svibnja mogu gledati samo na jedan način, pa sam bila malo pekmezasta. Luckily čitav roadtrip je bio vrlo emogej pa nisam puno odskakala.


Slike bi bile divne da nisu tako tamne. Kao moja duša :D

Procurili su novi iksići. Očekivano su divni, ali mislim da Coexist neću poslušati onoliko puta kao XX.
Nemam motivacije.
Sretna sam.

Inače se slažem s pravedničkim bijesom nekoga koji je negdje napisao da ne može vjerovati da su ljudi od hrpice introvertiranih mračnjaka očekivali da nabrije Terraneo ekipu.
Kaman ljudi, oni su za leć u kadu i prerezat žile.
Ne plesat na festivalu.

Ja sam zato, znajući što me čeka, s blesavim smješkom na faci stiskala svoju pivu i slušala te 3 note nošene burom. I ostala oduševljena.
And there are shameful pictures to prove it :)


Nisam sigurna koja mi je verzija najdraža, ali Drake je ultra jebozovan :D

četvrtak, 16. kolovoza 2012.

pomalo.

I tako smo ušli u posljednu etapu ovoga ljeta.


Onu u kojoj se išlo na Terraneo i BrOč, na neku foru pocrnilo ko u zadnjih 10 godina combined, tek ide na banč roadtrip, selo, Špancirfest, ozbiljno radi na diplomskom i okončava putem u Maribor na Sigur Ros.

Uhvatila sam se nekoliko puta s Marleyem u ušima kako samo ležim na kamenu uz more jer sam ručnik zaboravila, cijedim se po knjizi, jedem u moru oprano grožđe iz strgane vrećice i rasipani Grancereale s dna torbe i cerim se ko mali idiot. 
Što sam starija to sam svjesnija svakog od tih kompletna sreća trenutaka - onih kad ste s dragim ljudima na divnom mjestu i na tren je to sve što vam u životu treba - i držim ih se čvrsto kao da su zadnji.

Isto tako onu u kojoj se malo uživa, a malo jedva preživljava od iščekivanja. Svaki dan nešto drugo :)

Donedavno sam toliko dugo bila u vezama, da sam već zaboravila da je prepuštanje i odgovornost svjesna odluka, nešto što nije uvijek (pogotovo nakon dulje pauze) lako, ali je u konačnici dobar pokazatelj koliko ti je netko zapravo bitan u životu. 
A s druge strane i ti njemu. Jer strpljenje govori više od tisuću riječi, ili kako to već ide.


Danas sam, između ostalog, otišla s J. do Algoritma. Našla sam Pamukov Muzej nevinosti za punih 55kn - 22%. Srce me zaboljelo kad sam 2X razmislila hoću li ga uzeti, a onda sekundu kasnije shvatila da su mi to 2 kutije cigareta. 

Koje uzmem bez razmišljanja, jel.

On a different note! Staropramen od jabuke! Eden se zove, činimise. Odlično! Preporučam! 

nedjelja, 29. srpnja 2012.

užas of doing nothing.

Noćas sam doma došla oko 1, nakon dva Staropramena koja su me, skroz neočekivano, baš onako lijepo lupila. Toliko da sam plesala vozeći bicikl na Joy Division. 
Nisam odmah išla spavati, već sam gledala neke bizarne klipove, Skajpala i tu i tamo usred svega jednostavno ležala i smijala se. 

Danas sam se probudi u 1 popodne. Složila sam si najveću šalicu Nesa od vanilije s hladnim mlijekom i doručkovala posudicu Kraš Ekspres lokomotiva keksića. Pustila sam si novu Cat Power i rejtala filmove na Critickeru. Kojeg zovem Kriketer. Jer mi je tako lakše.


Nisam vježbala. Nisam pročitala mentoricin doktorski. Nisam zalila cvijeće, ni makla jastuke s poda, ni ručala sa svojima. Čitav dan ležim u krevetu, nafrljila sam klimu (koju inače ne diram) i skidam filmove za navečer.

Problem s ovim je što čitavo vrijeme imam osjećaj da radim nešto krivo i nešto što ne smijem. Kao da je preležati dan nakon mjeseci jurnjave na tisuću strana nešto užasno sramotno. Koliko god umorna bila.
Već sutra je jedan od onih dana kad sam u pokretu 12 sati. Hrpa stvari me čeka u gradu, radim popodnevnu smjenu. Doma ću doći oko 10, slomljena i spremna eventualno za kratki Skajp dejt, epizodu Fringea, cigaretu na balkonu i krevet.

A sve što mi je trenutno u glavi je kako bih se ipak trebala odnijeti one papire u kutu u reciklažni kontenjer, odraditi Jiliankin kardio, oprati ovu šalicu kraj kreveta...

#firstworldproblems


Iksiće inače nisam slušala, ima skoro godina dana. Sad ću, na Terraneu. Veselim se novim stvarima :)

ponedjeljak, 23. srpnja 2012.

tu sam.

I promise.


Samo sam uživala u jednoj baš jako dobroj etapi ovoga ljeta :) Okončala je pivom, bajadera kolačima i sleepoverom na balkonu nakon tisućitog filma ovog mjeseca. I dvije ŽIVE mačke!

Slušam puno ove divne tete -


, i njoj sličnih glasovno genijalnih žena. 
Punim baterije za luđački kolovoz pred nama.
I jesen. Ooo jesen :giddy:

Jedno od ljepših ljeta, jedna od ljepših godina <3

Nego, imam pitanje? Znate li vi uvijek verbalizirati zašto vam je netko napet? Imala sam nedavno raspravu i treba mi potvrda da nisam luda :D 
Bit će i post na temu. Osim ako mi potvrdite da sam luda. Onda neće.

nedjelja, 8. srpnja 2012.

ch-ch-ch-changes.

Uvidjela sam u zadnje vrijeme jednu stvar, a to je the power of letting go.

Ja sam mali kontrol frik. Volim biti pristojna i ugodna. Volim se držati nekih nepisanih pravila. Volim planove imati unaprijed i volim ih se držati. Otkazivanje me nervira, pogotovo otkazivanje u zadnji čas jer ako nešto pomuti moj savršeno satkani daily plan najebat će. A da bih ja nekome otkazala, hell no. Jer će to onda pomutiti njegov savršeno satkani plan.
I tako sam ja živjela u nekoj vrsti grča da se uvijek nešto mora, da je u planu, da ću nekoga razočarati ili nedajbože uvrijediti i povrijediti...


Suprajzingli, u jednom trenu sam potpuno izgubila kapacitet za to. Volim ljudima reći da je to početak moje besramne faze, jer tako ona izgleda za mene. One kad radim što i kad ja hoću, što bez pardona tražim što mi treba i što se više ne bojim reći što mi smeta. 

Ono što me iznenadilo je činjenica da se stvari puno lakše razvijaju kad ih pustiš nego forsiraš i kontroliraš u razvoju. To je nekako bilo protivno svemu u što sam vjerovala jer ono - ne dopusti da se stvari dogode tebi, dogodi se ti njima bila mi je životna mantra i to. E pa sranje.

U zadnje vrijeme samo puštam stvari da se dogode i sve nekako ispada bolje nego što sam ikad planirala. Naravno, obavim svoj dio posla, ali ne mislim za druge, ne kontroliram cjelokupnu situaciju i ne brinem što će biti ako... Nevjerojatno oslobađajuće. I funkcionalno.

U jednom od prethodnih postova pričala sam kako mi je jesen neizvjesna. Jučer sam saznala da mi nosi ne jednu nego sad već i drugu predivnu stvar. Prije toga treba prebroditi dugo, vrelo ljeto, ali kad se imate čemu veseliti i detaljni plan (neke stvari ipak ne umiru ;)) preživljavanja stvari više nisu tako daleke.

nedjelja, 1. srpnja 2012.

Hvala.

Besramno kradem biči (krnju) ideju čisto jer mislim da se treba svemiru tu i tamo zahvaliti ;)
Na čemu?

Na curama s posla. Svim zajedno pretrpljenim mukama, popušenim cigaretama, podijeljenim tračevima i kavicama iza. Zbog kojih konobari bježe na terasu :)


B. post o posljednjoj temi je u pripremi :D

I na svim drugim frendovima koji su užasn(o politički nekorektne)e osobe :D


Which makes them fun :D
Ja ne znam tko ste vi ljudi :D

Na tome što nam ruke zajedno izgledaju kao kolač. Što me nikad neće prestati oduševljavati. Or so it seems :D


Na ekšual poslovnim ponudama o.O

Nemam prosjek. Nisam glasna i (nadamse) nametljiva. Samo znam što volim i želim, bila sam na pravom mjestu u pravo vrijeme i ponudila svoje vrijeme i rad besplatno. Na što su oni ponudili lovu. Say whaaa...


Ovom dvorcu koji se nalazi u Sloveniji -


čmi šerala, sve nas oduševilo. Who wants to come?

Na Nesu od vanilije sa hladnim mlijekom i ledom <3 U litrama.


Na DuoLinguu gdje obnavljam njemački, usavršavam španjolski i uviđam koliko je francuski bizarno sjeban jezik :D Mislim da ću se držat privatnih poduka :E


Užasno je zarazan, i potiče natjecateljski duh kod P. i mene :D

Na ovom likiću -


Nemam ništa za dodati :D

ponedjeljak, 25. lipnja 2012.

jesen.

Imam par postova u skicama, ali oni čekaju svoje vrijeme. Danas sam tu samo jer želim reći da mi je ovo zahlađenje prekrasno. Izašla sam na balkon, ozarila se ko malo dijete i shvatila da jedva čekam jesen i meke kardigane, puno sive, crne i bež boje, zagasite lakove za nokte, teške parfeme, glazbu sličniju ovoj -


sate na katu Golfa, kišu, tople čajeve...

Trebala bih uživati u trenu i čvrsto se držati za ovo ljeto jer mi je posljednja sigurna postaja. Jesen je neizvjesna u mnogim aspektima kako mi život već dugo nije bio. Nije sve (pa ni većina) do mene, ali ja sam nekako skroz spremna. I nizom događaja od prošlog posta totalno uvjerena da će sve završiti najbolje.

On a different note -


Nadam se da vama ova promjena nije pretjerano pokvarila dugi vikend jer ga je meni svakako poboljšala :))

utorak, 19. lipnja 2012.

iva:život = ...

Nemam vam što pametnoga za reći, al čini mi se da ću, ako sad ne sjednem pisati, vjerojatno skočiti s bakona od razine frikauta :D Pa reko, bila bi šteta... Propast će sve te silne pare koje sam do sad zaradila :D

Dakle, znate koji trenutni apsolutni hit vrtim na ripitu?


Ja sam oduševljena :D Posebni pozdrav i motivacijski HU-HU-HU B.-i :D

Konačno moralno propadanje.

Osim toga hranim, usisavam i svđam se s G.-inim mačkama. Ja inače baš i nisam neki fan mačaka, ali jesam praznih stanova koje mogu put to good use :D
U procesu su i mačke našle zaobilazni put do moga srca, iako samo ove dvije. Ostale još uvijek ne volim.
Posebni gušt mi predstavlja pisanje po njenoj whiteboard gdje vodim rezultat Ive protiv Života. Za sad gubim 1000:200 s tim da sam 100 bodova dobila za slušanje i mini sretno plesanje na Selenu Gomez u stanu zadrte hipsterice.
Život je, međutim, hrpu bodova dobio na stolicu zapišanu par minuta nakon što sam ju očistila. Od zapišavanja. Raskopanu vreću za smeće koju sam na 5 minuta ostavila u hodniku. Usisavanje crvene presvlake za kauč od crne mačje dlake. Mačku koja peti dan mjauče bez pauze. Drugu koja skoči i šapom mi NAMJENO izbije lončić sa zagrijanim mlijekom za kavu dok sam ja mislila da mi se konačno umiljava :(

Budući da se (bezuspješno) aktivno trudim biti neaktivna, (tu i tamo) čitam Larssona -


Za sad preprepregenijalna. Ipak preporučam čitanje na hrvatskom, prijevod mi je puno bolje sjeo od engleskoga. Jako je jednostavan i pitak, što engleski baš i nije bio, a to mi onda nekako mijenja atmosferu.

Ako tko ima za preporučiti nešto lijepo za ljetnu plejlistu, please do. Vidite da je stanje kritično.

subota, 9. lipnja 2012.

baby went to amsterdam...

Užasno se puno toga izdogađalo u zadnjih mjesec dana.


Glavno što sam naučila/odlučila je tu i tamo malo riskirati i prepustiti se. Ne (uvijek) razmišljati o svoj (realnoj) jebadi (u nedostatku bolje riječi koja obuhvaća sve što mi je u glavi) koju nešto nosi sa sobom. I ne propustiti potencijalno super ili samo zabavnu stvar samo jer sam u totalno solo and i love it mindsetu. Bar se na to uvijek lako vratiti :)

Treba se tu i tamo baciti na glavu, pa tko propliva pričat će.


Bilo kako bilo, nakon što sam pisala što sam kupila na banču, danas sam to nadmašila s G., i u SHS-u na Maksimirskoj kupila ovo -



za punih 5 kuna. Slovima pet.

Odmah sam ju oprala i furala danas na Diktatora s D. uz tamne trapke, Startasice i DOX platnenu torbu.

What else...

Mama me dobro zna, pa mi je neki dan donijela Elinog anđela jer ju je sjetio na mene :)


Osim toga, na praksi sam dobila komad ove... smjese? koja se koristi u art terapiji.



Stvarčica je rađena od neke pjenaste mase koju se može gnječiti, kidati i mrcvartiti do mile volje i onda samo sastaviti nazad. Kad je mentorica vidjela kako su mi se oči raširile htjela mi je dat čitavu stvar, al sam ja otrgnula toliko da mi je dosta za staviti u šaku i furati po gradu. I gnječiti u tramvaju :D

Posao je grozan, al je ekipa dobra. A Brownie a la Mode od Rocky Roada i sladoleda od vanilije nakon krešanje servera i ranog kraja dana posebno fin.