preporuka: Fresh Meat

Na Charlottinom blogu nedavno sam naletjela na preporuku Fresh Meat, britansku dramsku seriju o brucošima koji valjda nebi mogli biti drugačiji da se potrude, a prisiljeni su živjeti zajedno.

Iako mi je na početku Howardov škotski engleski bio malo tricky, te sam par puta premotavala scene da ga skužim, sada seriju gledam bez problema, a volim ju zbog -

• Britanska je, meaning, sve je realnije. Ljudi su od krvi i mesa, nemaju 20 i svu pamet svijeta uz genijalnu spretnost tijekom pijanog seksa. Just sayin.
• Likovi su interesantni, svatko se može poistovjetiti s nekim, hejtati nekog drugog, sažaljevati trećeg...
• ...željeti zaskočiti četvrtog. Jack Whitehall. Budimo realni.
• Gledam ju i hvata me nostalgija za studentskim danima. Divna mi je bila činjenica da je sve tako novo, nabrijano i uzbudljivo, a opet predvidljivo i sređeno. Nekako ugodno jednostavno. Mini cmolj.

Dajte seriji priliku, pogledajte si prvu epizodu, pa javite što mislite ;)

besposleni.

Mislim da imam problem. Onako, žešći. Nedavno mi je subančerica dee otkrila jednu divnu stranicu.

Dakle, radi se o stranici gdje možete fejvoritati serije koje pratite, označavati epizode koje ste pogledali te pratiti raspored i NIKAD ne propustiti niti jednu epizodu. Zvuči kao full time posao? E pa nekako mi je i postao :D

Budimo realni, jebeno je hladno, a ja nemam pametnog posla u životu. I što će žena raditi dok leži u krevetu s medenjacima i plače nad first world problemom trenutno long distance veze? 

Ne mislim vas previše gnjaviti onim već spomenutima i tisuću puta pretresenima, ali htjela bih vam predstaviti nekoliko novih koje su mi baš super.

Elementary

Malo pomatknuti take na najpoznatijeg svjetskog detektiva koji je u ovoj verziji recovering addict, Britanac u nNujorku (pun not intended :D), dok dr. Watson-icu igra divna Lucy Liu koja mu je u ovoj priči privremena pratnja. Za sada jako lajkam.

Revolution

Dakle. Naše vrijeme. U jednom trenu sve staje. Sav električni pogon, baterije, sve, sve. 15 godina nakon, preživjeli se nalaze van gradova, a straho-vlada Militia. Likova nema puno, ali se uskoro veze među njima kompliciraju, mrtvi ožive, teorija da je blackout man-made jača, a struja se na jednom mjestu pojavi... Čekam da se zahuktaju i već vidim novi Lost.

666 Park Avenue

Tek sam ju počela gledati, pa ne znam puno o njoj. Sve što znam jest da mi se sviđaju glumci i atmosfera i da željno iščekujem što nam je Locke spremio u New Yorku :)

Osim toga gledam i Go On s Matthewom Perryjem o kojoj sam već pričala na banču i za koju imam mixed feelings. Malo preisforsiranoquirky za moj ukus, al slaba sam na Chandlera, tako da...

New Girl i TBBT su konstanta, baš kao i catch up s Gossip Girl, Fringeom, Grey's Anatomy, HIMYM... Skinula sam si i Downtown Abbey i Boardwalk Empire, ali evo čitam ovo i slabo mi je, pa mislim da će sačekati :D

big hands, I know you're the one

Super mi je što uvijek kad i pomislim bit nostalgična i imat tjedni pity party u svojoj sobi život odluči ne dopustiti mi ni sekundu toga. Pa dobijem puno jazza, novih ljudi, pive i skorih putovanja kojima se mogu veseliti.

Anti-pity-fest završio je jučer s P. & B. na Tomislavcu -

Dan je bio lijep, Union radler od crvene naranče fin, obližnji muškarci polugoli...

Žao mi je jedne stvari koja se povlači sa životom u gradu - ne mogu izaći van i jednostavno leći na travu ili terasu u svakom trenu (o čemu je upravo pisala Anleah). Ako jednu stvar stvarno volim što se mog sela tiče, to je onda onaj osjećaj kad u svakom, ali doslovno svakom trenu možeš izaći van, leći na travu u pidžami bez šminke, ponijeti svoju šalicu čaja ili kave i uživati. Jest da to uvijek iz kuće izmami djedu koji je vrlo brbljav pa uvijek u tom trenu odluči naučiti me što se radi s jabukama kad želiš raditi rakiju, pokazati svoje mutantske bundeve ili samo ćaskati. 

Tu u Zagrebu mogu otići na Tomislavac ili Zrinjevac, možda čak i Bundek, ali ništa od toga mi nije na dva koraka i nigdje ne mogu u pidžami i sa omiljenom šalicom kave. Mislim, teoretski mogu, ali nisam baš od onih koji vole privlačiti suvišne poglede (i pozive to mental institutions :D)

U zadnje vrijeme imam i tri nove ljubavi. OK, dvije ljubavi, jednu opsesiju.

Konačno čitam Hi-Fi, oduševljena sam, film je par dana na hardu i bit će pogledan čim knjigu dovršim (što bi moglo biti danas). Još tamo negdje od Sjene vjetra nisam u ruke uzela nešto tako... captivating i dovršivo u dahu. 

Iduća na listi mi je Milenium trilogija jer upravo gledam ovaj klip -

Sva izdanja na hrvatskom su posuđena, ali luckily u Bogdnau Ogrizoviću imaju dostupno par na engleskom. To mi baš i nije neka fora budući da na engleskom volim čitati samo originale (jer prijevod ubija bio on na engleski ili hrvatski), ali tko bira...

Osim toga, jako mi se sviđa nova Norah -

1.

Nadam se samo da je službeno izašla, a ne da kao s Beach Houseom recenziram nešto što je službeno još u pripremi :D

Enivej, ne bih izdvajala niti jednu posebnu stvar jer mi je ona uvijek najbolje funkcionira kao cjelina koju si pustim kao podlogu ljetnoj lijenosti.

I posljednje, ali zapravo najbitnije! Konačno sam počela gledati Fringe i apsolutno sam preoduševljena <3

2.

Interesantno mi je kako uvijek govorim da ne volim SF, a onda se zalijepim na sve te tematike. Isto mi se dogodilo i s hejtanjem Murakamija i... U biti svime što sam ikad mrzila :D