četvrtak, 31. listopada 2013.

plac.

Mjesec velikih promjena! Koliko god upitna Mrsićeva pripravnička naknada jest, moram priznati da bih bez te ili slične mjere vrrrlo teško našla posao u roku u kojem jesam. Prvi razgovor i eto. Uz sve, ono je što sam htjela, širok (širi od uske mi struke) opis radnog mjesta i to baš u sektoru gdje dobro funkcioniram i gdje znam raditi.

Od mojih klinaca i (pravog) volontiranja ipak ne odustajem - ovo je prva godina da radim s malim kikačima od 4-6 i nikad nisam mislila da ću sa skoro 25 obnoviti strast prema Ledenoj babi ili Ide maca oko tebe :D Žao mi je samo što za jednog jako posebnog klinca s kojim se družim već više od pola godine ipak neću imati vremena. Bio je moj najveći izazov do sada i naučio me svemu onome što možda nikad ne bih saznala o sebi. 


Danas sam B. na kavi pričala kako sam u totalnoj easy fazi - završavam Hunger Games trilogiju i umjesto da monotoniju razbijem nečim... drugim :D ja odem do knjižnice i podignem si Divergent. Tako mi je grah valjda pao.


Nakon knjižnice otišle smo sasvim neplaniramo do borongajskog placa. Ja sam inače jako awkward na placevima i skroz se vidi da se ne snalazim baš najbolje u toj vrevi čak i kad idem po špeceraj. Jako se loše nosim s kakofonijom napasnih prodavača, rashladnih uređaja i električnih aparata koje prodaju, svima se obraćam s Vi i pretjerano se ispričavam dok mi prodavačice viču ti i smiju se mojoj očigledno neprikladnoj pristojnosti.

Sreća pa sam danas išla s B. - ženom koja se prilagodi svakoj situaciji, tika nakon par minuta, vuče torbe s dna razbacane hrpe i najbolja si je frendica sa svakom prodavačicom. U tom kaosu obje smo si kupile torbe s tim da sam na kraju, iznenađujuće, ja prošla i bolje od nje, možda jer sam prepoznala lažni J'adore koji je neki šaner uvalio našoj teti prodavačici :D


Torbu sa slike uočila sam sasvim slučajno, nakon što sam se već odlučila za drugi model i obilazila sve štandove u potrazi za najjeftinijim primjerkom. Čokoladno je smeđa i od meke lažne kože sa podebljanim dnom. Htjela sam nešto što jednostavnije i sa što manje metalnih detalja jer se na njima najprije vidi (ne)kvaliteta i brzo trošenje torbe. Potpuno neplanirano sam se uspjela cjenkati, cijenu spustila za 50kn i platila ju 130 i mogu reć da tih para vrijedi. Kvalitetom je slična Zarinim torbama, jedino ćemo vidjeti kako će se s vremenom nositi ručke i metalne kopče (a i ja sad puno tražim i očekujem :D).

Osim toga, neki dan sam se i šišala - s kose do ispod lopatica na bob malo iznad ramena. Jako sam zadovoljna, posebno ukoliko ću se moći boriti s feniranjem (mada mislim da mi pegla ne gine). Stvarno mi je nakon X godina duge plave kose trebao neki (doslovni) rez i promjena. Sad sam sva u proizvodima za održavanje forme, istražujem koji lak za kosu (!!!) da kupim i u sakoiću koji mi je prije bio ležeran sad izgledam jako ozbiljno i odgovorno :D Još da nađem neke dobre gležnjače i možda počnem dolaziti na vrijeme!

Kako vas tretira ovaj listopad? Nadam se, kao i mene, nešto bolje od ostatka godine :)

ponedjeljak, 14. listopada 2013.

dynamic duo.

Sinoć sam surfajuć bespućima skoropamračne strane interneta otkrila jednu krasnu stvar krasnog spota i, činimise krasnog albuma (trenutno ga po prvi put preslušavam, pa dojmovi kasnije... iako vjerojatnije, poznavajući mene, nikad).

Amazing new discovery.


Znam da je jesen došla po glazbi koju slušam, ali i po kozmetici koju koristim, kao i po tome što sam najmanje jednu šalicu kave zamijenila čajem krcatim medom. Jučer sam dovršila P.-in dar iz Harisse.

Autumn, except slower music, also means at least one cup of coffee would be replaced by tea. And a nice one, if it's a gift from P.


Što se kozmetike tiče, borim se protiv suhoće svim sredstvima. Za sad sam riješila stopala, potkoljenice i usne - što je više nego što često mogu reći. Što se usana tiče Lush Popcorn lip scrub, koji je podjednako slatkog okusa i mirisa i svoj posao obavlja fantastično, koristim jednom dnevno - navečer. The Body Shop lip butter s mirisom/okusom/bojom :D passion fruit je 10ml of pure happiness - bogat, njegujuć, ukusan i mirisan. Njega mažem bez ograničenja - kokos čeka svoj red u kutijici sa zalihama :3

Another autumn necessity - a very sweet (but effective) one.


Da nebi sve završilo ovako lijepo i dreamy - znate što mi je trenutni gilti pležr? Hunger Games. Priča je slaba i to od samih temelja, ali je razvoj situacije toliko brz i zarazan da sam čitala u svakom slobodnom trenu, uključujući i tamo oko 4-5 ujutro dok sam prala zube iza nekog tuluma -.-

Aaand (a very) guilty pleasure of the moment -


Bez spojlera, priti pliz!

četvrtak, 10. listopada 2013.

jes-en.

C. je otišla, grupe s klincima su ponovno počele (siguran znak jeseni - imam 10 malih curica koje su se glasno i suzno posvađale oko toga tko će dobiti jedinu plavu informativku. Ozbiljnija drama spriječena je glitterom i naljepnicama.), R. je opet svratila do Zagreba, a K. se vraća za stalno idući tjedan. Slala sam molbe za posao, šetala po Maksimiru, vježbala jogu i učila španjolski i sve u svemu bivala prilično beskorisnom. Mrzim taj osjećaj više od svega.


G. ima divnu policu punu svega i svačega što joj novootkriveni minimalizam ne dopušta zadržati. Mene, s druge strane, minimalizam nikad nije pretjerano privlačio. Tako sad imam svoj primjerak Cohena (drugi je kod tate) i sve više autizma u životu.


I -


Za svaki put kad zaboravim koliko ga volim.


Vikend i usamljeni radni ponedjeljak provela sam s R., harajući SHS-ove <3 i na razgovoru za posao. Košulja i dvije vestice, znate koliko? 40kn. Sve skupa.

Najmekši materijali na svijetu, kockice i prugice, u raju sam.


Neradni utorak provela sam kao svaki pravi ZagrepčanEC (nakon 10 godina i prebivalištem) - prošetala sam do Maksimira gdje sam popila kavu s J. Na žalost Švicarska kuća bila je krcata pa smo bile osuđene na metalne stolce pri ulazu, raspjevane vojnike i intenzivan miris gulaša iz restorana. Kiša nas je otjerala na pivu u Dublin (uz knjigu - još uvijek sam na Slobodi), a onda i u kino na Gravitaciju. Razočarana sam, trailer me previše nabrijao. Gledali? Dojmovi?

subota, 5. listopada 2013.

vikend.

Vani pada kišica, a ja sam solo doma s Bistro na kraju šume kompilacijom na repeatu. Bandcamp mi je nova najdraža stvar na svijetu. 


Razveselilo me ovaj tjedan nekoliko informacija i događaja, dobra protuteža glavi koja boli već treći tjedan bez prekida. 


R. je neplanirano opet vikend odlučila provesti u Zagrebu, a naša kava u Golfu donijela mi je 2 dobre vijesti. Prva je bio poziv (nakon poticajnog maila) s jednog mjesta gdje se prilično želim zaposliti. Drugi krug razgovora je u ponedjeljak i mislim da ću ovaj put biti nervoznija nego prvi.


Druga je da je Subotica Express u Močvari besplatan. Sekseks!

Kratki pregled čisto da vam bude jasno kolko mi to trenutno znači. Ninu Romić slušala sam kompulzivno čitavo ljeto. Nekad krajem rujna, a i pisala sam o tome, otkrila sam Stray Dogga. Nakon pretraživanja vezanih bendova i rejdanja Bandcampa, Wooden Ambulance mi je postao jedan od novih favorita. Album Elephant and the Moona sam u zadnja 2 tjedna poslušala valjda... neću se uopće truditi procijeniti koliko puta. 

Kad sam skužila da imaju zajednički koncert u Močvari bila sam oduševljena (i skoro posvetila post tome), ali i svjesna da nitko neće htjeti ići samnom. Procijenila sam da bi upad moga biti oko 50kn i da ih nitko (osim mene) ne voli toliko... A kad ono!!!

Za pred kraj, trenutni gilti pležr. Prženi badem u čokoladi i šećeru. Toliko o zdravlju, jogi i ostalom.


Listopad će biti buran mjesec. C. ide natrag doma, 8 mjeseci EVS-a je prošlo bez da smo se i okrenuli i dovoljno puta otišli do Jabuke ili samo sjeli na kavu, napravili pitu, popili čašu vina, štogod.
K. se, s druge strane, ovaj mjesec vraća u Zagreb. Nakon nekih 6 mjeseci. Valjda to tako (nažalost) mora biti, one in - one out.

Razmišljam i o ovome -


Nebi trebalo biti teško budući da ionako nisam pri parama.

utorak, 1. listopada 2013.

berba.

Neki dan sam otputovala tamo gdje je zrak u ovo vrijeme uvijek čišći, vlažniji i hladniji, gdje miriši po zemlji i paljevini. Grad (uvjetno rečeno) je bio tiši, ljudi glasniji.


Pušila sam skrivena iza kokošinjaca uz ogradu sa susjedima (mislim da su me skužili i da će sve reć baki!), slušala djedine iste bizarne priče po tisućiti put (o čovjeku kojem je morski pas odgrizao pola djeteta iz ruku. da!), nosila cvjetne gumene čizmice, rezala švarglu (!), baratala vinogradarskim škaricama ko velika i fizički premorena (!), debelim jorganom pokrivena preko nosa, potamanila sam čitavu bijelu čokoladu čitajuć trenutno štivo izbora (Zafon je bio u pitanju).


Volim ta putovanja. Osim što djeluju sigurno i utješno, vraćaju mi život u perspektivu - onda kad mi onaj zagrebački postane prebitan i važan i samodstatan i kad se neke filozofije otmu kontroli.


Isto tako, iskreno mislim da ne postoji ništa ljepše od hoda po hladnom, rosnom vinogradu s pogledom na čitav kraj, termosicom ubojito jake kave u rukama i Elephant and the Moonom u ušima - prije nego što se ostatak ekipe skupi.

5 u 1, ta putovanja. Liječe ;)