the girls are back in town.

Lolila, Biči i Misty dale su mi nagradicu :)

Trebala bih nominirati samo 5 dragih blogova s manje od 200 sljedbenika što bi inače bio problem, ali budući da vas je većina nagradu već dobila, lako mi je staviti -

1. Moju N. - jer ju znam već 8 godina i jer me svo ovo vrijeme trpi

2. HighViolet - s kojom se već dugo virtualno družim

3. Perfume - s kojom se virtualno družim još duže, baš kao i s -

4. Lendoxia

5. Marsovka - koju sam prvu otkrila od Blogger ekipice

i cheat card (jer je 6. i vjerojatno s više od 200 followera) za 

Babušku koja mi je jedna od najdražih blogerica :)

Na Banč roadtripu je bilo diivnoo, ali Zadar tamo do svibnja mogu gledati samo na jedan način, pa sam bila malo pekmezasta. Luckily čitav roadtrip je bio vrlo emogej pa nisam puno odskakala.

Slike bi bile divne da nisu tako tamne. Kao moja duša :D

Procurili su novi iksići. Očekivano su divni, ali mislim da Coexist neću poslušati onoliko puta kao XX.

Nemam motivacije.

Sretna sam.

Inače se slažem s pravedničkim bijesom nekoga koji je negdje napisao da ne može vjerovati da su ljudi od hrpice introvertiranih mračnjaka očekivali da nabrije Terraneo ekipu.

Kaman ljudi, oni su za leć u kadu i prerezat žile.

Ne plesat na festivalu.

Ja sam zato, znajući što me čeka, s blesavim smješkom na faci stiskala svoju pivu i slušala te 3 note nošene burom. I ostala oduševljena.

And there are shameful pictures to prove it :)

Nisam sigurna koja mi je verzija najdraža, ali Drake je ultra jebozovan :D

pomalo.

I tako smo ušli u posljednu etapu ovoga ljeta.

Onu u kojoj se išlo na Terraneo i BrOč, na neku foru pocrnilo ko u zadnjih 10 godina combined, tek ide na banč roadtrip, selo, Špancirfest, ozbiljno radi na diplomskom i okončava putem u Maribor na Sigur Ros.

Uhvatila sam se nekoliko puta s Marleyem u ušima kako samo ležim na kamenu uz more jer sam ručnik zaboravila, cijedim se po knjizi, jedem u moru oprano grožđe iz strgane vrećice i rasipani Grancereale s dna torbe i cerim se ko mali idiot. 

Što sam starija to sam svjesnija svakog od tih kompletna sreća trenutaka - onih kad ste s dragim ljudima na divnom mjestu i na tren je to sve što vam u životu treba - i držim ih se čvrsto kao da su zadnji.

Isto tako onu u kojoj se malo uživa, a malo jedva preživljava od iščekivanja. Svaki dan nešto drugo :)

Donedavno sam toliko dugo bila u vezama, da sam već zaboravila da je prepuštanje i odgovornost svjesna odluka, nešto što nije uvijek (pogotovo nakon dulje pauze) lako, ali je u konačnici dobar pokazatelj koliko ti je netko zapravo bitan u životu. 

A s druge strane i ti njemu. Jer strpljenje govori više od tisuću riječi, ili kako to već ide.

Danas sam, između ostalog, otišla s J. do Algoritma. Našla sam Pamukov Muzej nevinosti za punih 55kn - 22%. Srce me zaboljelo kad sam 2X razmislila hoću li ga uzeti, a onda sekundu kasnije shvatila da su mi to 2 kutije cigareta. 

Koje uzmem bez razmišljanja, jel.

On a different note! Staropramen od jabuke! Eden se zove, činimise. Odlično! Preporučam! 

užas of doing nothing.

Noćas sam doma došla oko 1, nakon dva Staropramena koja su me, skroz neočekivano, baš onako lijepo lupila. Toliko da sam plesala vozeći bicikl na Joy Division. 

Nisam odmah išla spavati, već sam gledala neke bizarne klipove, Skajpala i tu i tamo usred svega jednostavno ležala i smijala se. 

Danas sam se probudi u 1 popodne. Složila sam si najveću šalicu Nesa od vanilije s hladnim mlijekom i doručkovala posudicu Kraš Ekspres lokomotiva keksića. Pustila sam si novu Cat Power i rejtala filmove na Critickeru. Kojeg zovem Kriketer. Jer mi je tako lakše.

Nisam vježbala. Nisam pročitala mentoricin doktorski. Nisam zalila cvijeće, ni makla jastuke s poda, ni ručala sa svojima. Čitav dan ležim u krevetu, nafrljila sam klimu (koju inače ne diram) i skidam filmove za navečer.

Problem s ovim je što čitavo vrijeme imam osjećaj da radim nešto krivo i nešto što ne smijem. Kao da je preležati dan nakon mjeseci jurnjave na tisuću strana nešto užasno sramotno. Koliko god umorna bila.

Već sutra je jedan od onih dana kad sam u pokretu 12 sati. Hrpa stvari me čeka u gradu, radim popodnevnu smjenu. Doma ću doći oko 10, slomljena i spremna eventualno za kratki Skajp dejt, epizodu Fringea, cigaretu na balkonu i krevet.

A sve što mi je trenutno u glavi je kako bih se ipak trebala odnijeti one papire u kutu u reciklažni kontenjer, odraditi Jiliankin kardio, oprati ovu šalicu kraj kreveta...

#firstworldproblems

Iksiće inače nisam slušala, ima skoro godina dana. Sad ću, na Terraneu. Veselim se novim stvarima :)

tu sam.

I promise.

Samo sam uživala u jednoj baš jako dobroj etapi ovoga ljeta :) Okončala je pivom, bajadera kolačima i sleepoverom na balkonu nakon tisućitog filma ovog mjeseca. I dvije ŽIVE mačke!

Slušam puno ove divne tete -

, i njoj sličnih glasovno genijalnih žena. 

Punim baterije za luđački kolovoz pred nama.

I jesen. Ooo jesen :giddy:

Jedno od ljepših ljeta, jedna od ljepših godina <3

Nego, imam pitanje? Znate li vi uvijek verbalizirati zašto vam je netko napet? Imala sam nedavno raspravu i treba mi potvrda da nisam luda :D 

Bit će i post na temu. Osim ako mi potvrdite da sam luda. Onda neće.

ch-ch-ch-changes.

Uvidjela sam u zadnje vrijeme jednu stvar, a to je the power of letting go.

Ja sam mali kontrol frik. Volim biti pristojna i ugodna. Volim se držati nekih nepisanih pravila. Volim planove imati unaprijed i volim ih se držati. Otkazivanje me nervira, pogotovo otkazivanje u zadnji čas jer ako nešto pomuti moj savršeno satkani daily plan najebat će. A da bih ja nekome otkazala, hell no. Jer će to onda pomutiti njegov savršeno satkani plan.

I tako sam ja živjela u nekoj vrsti grča da se uvijek nešto mora, da je u planu, da ću nekoga razočarati ili nedajbože uvrijediti i povrijediti...

Izvor

Suprajzingli, u jednom trenu sam potpuno izgubila kapacitet za to. Volim ljudima reći da je to početak moje besramne faze, jer tako ona izgleda za mene. One kad radim što i kad ja hoću, što bez pardona tražim što mi treba i što se više ne bojim reći što mi smeta. 

Ono što me iznenadilo je činjenica da se stvari puno lakše razvijaju kad ih pustiš nego forsiraš i kontroliraš u razvoju. To je nekako bilo protivno svemu u što sam vjerovala jer ono - ne dopusti da se stvari dogode tebi, dogodi se ti njima bila mi je životna mantra i to. E pa sranje.

U zadnje vrijeme samo puštam stvari da se dogode i sve nekako ispada bolje nego što sam ikad planirala. Naravno, obavim svoj dio posla, ali ne mislim za druge, ne kontroliram cjelokupnu situaciju i ne brinem što će biti ako... Nevjerojatno oslobađajuće. I funkcionalno.

U jednom od prethodnih postova pričala sam kako mi je jesen neizvjesna. Jučer sam saznala da mi nosi ne jednu nego sad već i drugu predivnu stvar. Prije toga treba prebroditi dugo, vrelo ljeto, ali kad se imate čemu veseliti i detaljni plan (neke stvari ipak ne umiru ;)) preživljavanja stvari više nisu tako daleke.

Hvala.

Besramno kradem biči (krnju) ideju čisto jer mislim da se treba svemiru tu i tamo zahvaliti ;)

Na čemu?

Na curama s posla. Svim zajedno pretrpljenim mukama, popušenim cigaretama, podijeljenim tračevima i kavicama iza. Zbog kojih konobari bježe na terasu :)

B. post o posljednjoj temi je u pripremi :D

I na svim drugim frendovima koji su užasn(o politički nekorektne)e osobe :D

Which makes them fun :D

Ja ne znam tko ste vi ljudi :D

Na tome što nam ruke zajedno izgledaju kao kolač. Što me nikad neće prestati oduševljavati. Or so it seems :D

Na ekšual poslovnim ponudama o.O

Nemam prosjek. Nisam glasna i (nadamse) nametljiva. Samo znam što volim i želim, bila sam na pravom mjestu u pravo vrijeme i ponudila svoje vrijeme i rad besplatno. Na što su oni ponudili lovu. Say whaaa...

Ovom dvorcu koji se nalazi u Sloveniji -

čmi šerala, sve nas oduševilo. Who wants to come?

Na Nesu od vanilije sa hladnim mlijekom i ledom <3 U litrama.

Na DuoLinguu gdje obnavljam njemački, usavršavam španjolski i uviđam koliko je francuski bizarno sjeban jezik :D Mislim da ću se držat privatnih poduka :E

Užasno je zarazan, i potiče natjecateljski duh kod P. i mene :D

Na ovom likiću -

Nemam ništa za dodati :D

jesen.

Imam par postova u skicama, ali oni čekaju svoje vrijeme. Danas sam tu samo jer želim reći da mi je ovo zahlađenje prekrasno. Izašla sam na balkon, ozarila se ko malo dijete i shvatila da jedva čekam jesen i meke kardigane, puno sive, crne i bež boje, zagasite lakove za nokte, teške parfeme, glazbu sličniju ovoj -

sate na katu Golfa, kišu, tople čajeve...

Trebala bih uživati u trenu i čvrsto se držati za ovo ljeto jer mi je posljednja sigurna postaja. Jesen je neizvjesna u mnogim aspektima kako mi život već dugo nije bio. Nije sve (pa ni većina) do mene, ali ja sam nekako skroz spremna. I nizom događaja od prošlog posta totalno uvjerena da će sve završiti najbolje.

On a different note -

N. stavila na fejs, ja šeram ko da nema sutra :))

Nadam se da vama ova promjena nije pretjerano pokvarila dugi vikend jer ga je meni svakako poboljšala :))