nedjelja, 3. lipnja 2012.

Đes mala?


I tako sam se ja vratila doma pred neka... 2 tjedna. Kako mi je bilo možete vidjeti na banču, a što se događalo u Zadru... Htjela bih reći ostaje u Zadru, al ne ostaje. Već je otišlo doma, al skoro dolazi u Zagreb. So we'll see how that goes.

Interesantno je to kak se život uvijek iskomplicira točno nad pomisliš da si baš super i da je sve baš super i da je bolje nebi valjalo. Eto mi ga na!
Srećom pa sam fantastični saboter s iskustvom.

Jučer sam napravila krug po Strojarskoj u prvoj i strah od vožnje je prošao :D
Danas sam obavila super šoping - hlačice + 3 majičice za 155kn.
Sutra krećem raditi.

Tako da budem bogata i nakon goleme pauze u srpnju mogu osmi mjesec provesti daleko od doma :)

XOXO

little miss very confused

very.

subota, 12. svibnja 2012.

too many tuesday mornings...

Trenutno se pakiram kako sam opisala na banču. Sutra u ovo vrijeme sam u Zadru, veselim se skroz. I ljudima i change of view, svemu što ću naučiti.

Slušam Poguese. Čudno je kako u nekom trenu pjesma izgubi određenu emocionalnu vrijednost. To se ipak za sad ne može reći za moju Zaru Cream. Morat ću nositi neki drugi mali parfem sa sobom.


Skinula sam si Editorse. J. me sjetila, nisam ih slušala već stvarno pun-k vremena. I baš su mi falili.


Nedi dan sam išla u akademijinu menzu i skužila ovog bezglavog čovječuljka na štapu. Kaže mi kolegica s kojom sam bila da to tamo oduvijek stoji (al da nije ni ona skužila). Znala sam ja da sam vrlo neperceptivna i površna, al baš toliko... Đizas.


Cvijeće mi je još uvijek živo! Redovno ga kupam, zalijevam, kidam uvenule dijelove, iznosim na zrak i sunce... Razmišljam da ga presadim u veću posudu i informiram se kako ga najbolje uzgajati. Tko bi ikad rekao :D


Predrokovska literatura. Rusku zimu sam uzela baki i vjerojatno neću dovršiti. Klub čitatelja sam uzela jer sam pred neke 2 godine gledala film koji mi je bio baš OK. Knjiga je lakočitljiva, ali ne za posebnu preporuku. Mrtvace čitam jer gledam True Blood, Larssona jer se to mora, isto ko i Foera (a i želim konačno pogledat filmove!). Frya čitam jer ga volem <3, a sretnu djecu jer sam nadobudna i poričem trenutni burn out. A fakat je tu.

Ovo je inače moja čitateljska lokacija. Kutija od klime s moje strane balkona, šalica kave, sunce sa zapada, mir i tišina.

:* cure, čitamo se in a while.

srijeda, 9. svibnja 2012.

it will all end in tears.

Vijest broj jedan - uskoro krećem na cestu. Pa se čuvajte i to.

Jes, konačno sam sa svoje 23 godine krenula na vozački i otkrila da se panično bojim vožnje. Čini se da je K. imao pravo kad je govorio da ću voziti kao oni prestravljeni penzići i nije mi to drago, ali sam zato uspjela nagovoriti njega i tatu da me za vikend vode na poligon da bar naučim upaliti auto jer, pogađate, ja niti to ne znam. E pa ne samo da sam ga upalila, već sam se i malo provozala. Nisam baš najkoordiranija osoba na svijetu pa mi simultano stiskanje kvačila i kočnice šteka tako da mi za sad auto pri stajanju umire, a ljudi lete na sve strane, ali dobro je. Bit će :D

U svakom slučaju njih dvojica su rekli da je bolje nego su se nadali jer je valjda samo kočenje nešto u čemu tragično fejlam, a oni su očekivali... Ne znam točno što :D Doduše u tom trenu sam bila za volanom pa su možda samo htjeli da stanem i da odemo doma :D

Napaćenu i preplašenu dušu liječila sam s G. u dvorištu -



gdje su svirali Drumsi i Velvet Underground. Kava je prefina, a voda na zahtjev zbilja velika <3


Što me sad sjetilo da nisam napisala wrap up za mjesec bez kave :fp: Bit će :D Za sad je dovoljno reći da iza jedne kave nisam pila drugu! Pala je Žuja s grejpom koja je ultrafina, unlike Žuje s jabukom koja je očekivano odvratna.


Osim kava i piva u svako doba dana i noći našla sam članak koji ću pokrasti za diplomski <3 i putujem u Zadar još bolje naučiti kako zlostavljati djecu radionicama <3, pa se ovaj tjedan samokažnjavam obavljanjem dosadnih tehnikalija. Ko bi reko da ću možda i uspjet diplomirat na jesen :D

Osim toga, drži me neki pravednički bijes u zadnje vrijeme. Znate onaj osjećaj kad vam se raščiste sve druge emocije i onda otkrijete da ste zapravo u suštini samo jako ljuti? E pa tamo sam. Udaram jastukom o krevet, pomaže.

Kao i dalmatinski Quattro (lavanda, mandarina, rožata i badem - sve neočekivano dobro!) -


utorak, 1. svibnja 2012.

big hands, I know you're the one

Super mi je što uvijek kad i pomislim bit nostalgična i imat tjedni pity party u svojoj sobi život odluči ne dopustiti mi ni sekundu toga. Pa dobijem puno jazza, novih ljudi, pive i skorih putovanja kojima se mogu veseliti.


Anti-pity-fest završio je jučer s P. & B. na Tomislavcu -


Dan je bio lijep, Union radler od crvene naranče fin, obližnji muškarci polugoli...

Žao mi je jedne stvari koja se povlači sa životom u gradu - ne mogu izaći van i jednostavno leći na travu ili terasu u svakom trenu (o čemu je upravo pisala Anleah). Ako jednu stvar stvarno volim što se mog sela tiče, to je onda onaj osjećaj kad u svakom, ali doslovno svakom trenu možeš izaći van, leći na travu u pidžami bez šminke, ponijeti svoju šalicu čaja ili kave i uživati. Jest da to uvijek iz kuće izmami djedu koji je vrlo brbljav pa uvijek u tom trenu odluči naučiti me što se radi s jabukama kad želiš raditi rakiju, pokazati svoje mutantske bundeve ili samo ćaskati. 
Tu u Zagrebu mogu otići na Tomislavac ili Zrinjevac, možda čak i Bundek, ali ništa od toga mi nije na dva koraka i nigdje ne mogu u pidžami i sa omiljenom šalicom kave. Mislim, teoretski mogu, ali nisam baš od onih koji vole privlačiti suvišne poglede (i pozive to mental institutions :D)

U zadnje vrijeme imam i tri nove ljubavi. OK, dvije ljubavi, jednu opsesiju.


Konačno čitam Hi-Fi, oduševljena sam, film je par dana na hardu i bit će pogledan čim knjigu dovršim (što bi moglo biti danas). Još tamo negdje od Sjene vjetra nisam u ruke uzela nešto tako... captivating i dovršivo u dahu. 

Iduća na listi mi je Milenium trilogija jer upravo gledam ovaj klip -


Sva izdanja na hrvatskom su posuđena, ali luckily u Bogdnau Ogrizoviću imaju dostupno par na engleskom. To mi baš i nije neka fora budući da na engleskom volim čitati samo originale (jer prijevod ubija bio on na engleski ili hrvatski), ali tko bira...

Osim toga, jako mi se sviđa nova Norah -


Nadam se samo da je službeno izašla, a ne da kao s Beach Houseom recenziram nešto što je službeno još u pripremi :D
Enivej, ne bih izdvajala niti jednu posebnu stvar jer mi je ona uvijek najbolje funkcionira kao cjelina koju si pustim kao podlogu ljetnoj lijenosti.

I posljednje, ali zapravo najbitnije! Konačno sam počela gledati Fringe i apsolutno sam preoduševljena <3


Interesantno mi je kako uvijek govorim da ne volim SF, a onda se zalijepim na sve te tematike. Isto mi se dogodilo i s hejtanjem Murakamija i... U biti svime što sam ikad mrzila :D

srijeda, 25. travnja 2012.

neštojakocatchyiduhovito.

Danas sam našla papir za koji sam bila sigurna da sam ga bacila. I sad me muči - ako nisam bacila njega što jesam? I vlada li u mojoj sobi toliki kaos da mogu randomly pobacati hrpu stvari i papira i ne primjetiti?

Da imam hrpu para u trust fondu, mislim da bih studirala filozofiju i književnost. A budući da bih imala strejt ejz, tražila bih dozvolu da paralelno upišem i povijest. I išla na sve koncerte u gradu. Little Dragon su u rujnu kod nas, znam da neću ići i srce me boli.

Sic Alpsi su jučer bili super, a moja mladost je na tren spašena.

Isto tako, podigla sam još jednu knjigu jer sam ovisna o knjižnicama. Trenutno ih paralelno čitam 6. Skoro pa sam na nekom hoćulistići haju. Strah od zakasnine je moja droga izbora :gengsta:

Kad jedem pohani sir i pijem medicu postanem pretjerano nostalgična i slušam iksiće i tv dok pješačim doma.


utorak, 24. travnja 2012.

gawd.

Budući da je moja trulost zahvatila i sve oko mene, danas smo (jesmo li?) otkazali Sic Alps (i rekla bih da je sutra dan kada ćemo spasiti svoju mladost, ali mislim da nas kazalište i piva uz jazz samo još dublje zakopavaju :D) i ja sam ostala kopati po jutubu. I što sam otkrila! Ooo što sam otkrila <3

Dakle, dan sam započela oživljavanjem svoje ljubavi prema AllthatGlitters21, cure koju sam pratila i voljela u njenim jutub počecima. Tu i tamo volim ju opet pogledati čisto zbog osjećaja koji u meni izaziva. Ako to ima imalo smisla. Enihu, gledam ja tako njene videe i skužim book review. I padne mi na pamet da jutub zacjelo vrvi (zacjelo vrvi?! Koji mi je?! :D) book haulovima, recenzijama, preporukama i sličnim. Tu je sve počelo.


Ultrasimpatična nerdfighetr Nizozemka. Prvo sam otkrila book (knjiške?) videe -


, da bih skužila da ima i beauty kanal prikladno nazvan DERPINAMODE <3 Volim <3


Tko je ikad rekao da cure koje čitaju nisu (pre)zgodne? A uz to i pametne I dobro obučene. Let me hear GIRLCRUSH <3 Skoro pa ko essiebutton <3


Najdraži su mi haulovi jer se s tim osjećajem ulaska u knjižaru ili knjižnicu i višesatnog biranja totalno mogu poistovjetiti i jedan mi je od najdražih na svijetu <3 Da, ovdje će bit hrpa srca, preživjet ćete :D 


Tu sam počela. 


Da bih otkrila njezine owlssayhoootkayleyhyde i kayleyscloset kanale. Sve što ženi poput mene treba da izgubi dan. A nakon idućeg i noć.


Nakon što sam se čitavo popodne bavila knjigama, sjetila sam se da vjeeerojatno nešto slično postoji i za glazbu. 


I oduševila se kad sam našla ovog dečka koji se kežuali razbacuje imenima mojih najdražih bendova, radi usporedbe na koje sjedim i usta punih sladoleda vičem "Daaa jbt!" i neke na koje višem "Eeerm NE!"... Sjetio me opet nabaviti Washed Out i na tome mu hvala, a sad idem tražiti nešto slično za filmove. Dan nije ni blizu gotov :D

ponedjeljak, 23. travnja 2012.

opozicija!

U zadnje je vrijeme dosta vas napisalo svoj stav o izlascima pa što onda ne bih i ja :D S time da se ja neću složiti :)


Ja fakat volim izlaske. Volim popodnevne kave koje se pretvore u pivu, pa u pelin pa u tko zna što. Volim planirane pive koje počnu i završe u istom bircu s dragom ekipom. Volim i one koji završe ne drugom dijelu grada, pa makar i po pol sata čekala tram za doma i smrzavala my sorry ass. Volim planirane izlaske za koje se ekšli onda i spremim. Volim koncerte na kojima se iskačem i odem doma spavati, a volim i one na kojima  se iskačem i stanem negdje dalje skakati. Volim čak i one na koje odem čisto vidjeti nešto novo i onda šokirano fejspalmam stiščući pivu dok pazim da se netko od onih 5 ljudi ne saplete u mene od silne gužve :D

Nemam problem s vožnjom ili pješačenjem na drugo mjesto, s rupama, s neplaniranosti ili promjenama planova, s kupljenjem ljudi po gradu, razvodnjenom cugom, prespavljivanjima bilo kod mene ili kod drugih, dimom, hladnoćom ili vrućinom, previše ili premalo ljudi, novim ili nepozvanim ljudima...

Mislim da to ima nekoliko uzroka.

Prvi je da mi je u odnosima bitan i taj segment blesave zajebancije. Volim ja i popodnevne kavice, klupice i izložbe, ali isto tako volim s osobom dijeliti neku skroz bizarnu "Isuse se sjećaš kad..." priču na koju ćemo prvo fejspalmati, a onda umirati od smijeha.

Drugi je da stvarno volim plesati. Imam užasnoužasnoužasno puno energije i u svijetu u kojem je to jedan od načina izbacivanja iste, i to prilično zabavan način, uvijek ga biram. 
Isto tako, kad smo kod energije, to definitivno pridonosi tome da nemam prečesto potrebu ostati doma i puniti baterije nakon napornog dana već više volim otići nekamo i višak emocija ili čegagod iskakati.

Treći je da nemam očekivanja. Često sam čula od ljudi da im bude dosadno jer se netko nije pojavio, da je glazba loša, da je previše ekipe, da nisu ništa zbarili... Ja ne idem van radi toga :bezstandarda: :D Idem van vidjet drage ljude u puno opuštenijoj atmosferi, pit rum kolu, zajebavati se i možda isplesati. Jedno kod mene lako kompenzira drugo, a dovoljno cuge sve :D 

Da, dođe i meni tu i tamo da mi se fakat neda i da sam lijena i da sjednem sa strane i išla bih doma. I ako to potraje skupim se i odem. As simple as that.

Smeta mi malo kada ljudi počnu na sve to gledati s visoka, a u godinama smo kad mi se to počelo dešavati. Ako je nekoj od mojih frendica draže ostati doma i gledati film ili s dečkom i naše družene se svede na kavice i slično meni je to okej. Kužim da joj se neda i sve pet. Neću joj trljati na nos "da je dosadna baba i nek malo živne". I zato ne kužim odakle ljudima potreba da meni drže propovijedi da bezveze trošim vrijeme i lovu, da sam onda idući dan sigurno sva strgana, da bi to sigurno i mene prošlo kod bih našla nekoga (WTF?!)... Bla jebeno bla.

U zadnjem semestru faxa sam, radim nešto na 2 mjesta, doma obavim sve što se od mene traži i uz to se fakat ne smatram nekom ignorant fool. Volim puno ljudi, glazbu i čitavu tu atmosferu. Ne smatram da bilo što pati zbog mojih izlazaka i fakat ne kužim otkud u zadnje vrijeme svima potreba da me spašavaju od tako ispraznog i tegobnog života.

I'm just sayin.


PieS - ovo ne ide niti jednu od vas već je čisto rekacija na trenutne reakcije (!!), a vaši postovi su me samo sjetili da bih mogla o tome :) xoxo i to :D