Imam par postova u skicama, ali oni čekaju svoje vrijeme. Danas sam tu samo jer želim reći da mi je ovo zahlađenje prekrasno. Izašla sam na balkon, ozarila se ko malo dijete i shvatila da jedva čekam jesen i meke kardigane, puno sive, crne i bež boje, zagasite lakove za nokte, teške parfeme, glazbu sličniju ovoj -
sate na katu Golfa, kišu, tople čajeve...
Trebala bih uživati u trenu i čvrsto se držati za ovo ljeto jer mi je posljednja sigurna postaja. Jesen je neizvjesna u mnogim aspektima kako mi život već dugo nije bio. Nije sve (pa ni većina) do mene, ali ja sam nekako skroz spremna. I nizom događaja od prošlog posta totalno uvjerena da će sve završiti najbolje.
Nemam vam što pametnoga za reći, al čini mi se da ću, ako sad ne sjednem pisati, vjerojatno skočiti s bakona od razine frikauta :D Pa reko, bila bi šteta... Propast će sve te silne pare koje sam do sad zaradila :D
Dakle, znate koji trenutni apsolutni hit vrtim na ripitu?
Ja sam oduševljena :D Posebni pozdrav i motivacijski HU-HU-HU B.-i :D
Konačno moralno propadanje.
Osim toga hranim, usisavam i svđam se s G.-inim mačkama. Ja inače baš i nisam neki fan mačaka, ali jesam praznih stanova koje mogu put to good use :D
U procesu su i mačke našle zaobilazni put do moga srca, iako samo ove dvije. Ostale još uvijek ne volim.
Posebni gušt mi predstavlja pisanje po njenoj whiteboard gdje vodim rezultat Ive protiv Života. Za sad gubim 1000:200 s tim da sam 100 bodova dobila za slušanje i mini sretno plesanje na Selenu Gomez u stanu zadrte hipsterice.
Život je, međutim, hrpu bodova dobio na stolicu zapišanu par minuta nakon što sam ju očistila. Od zapišavanja. Raskopanu vreću za smeće koju sam na 5 minuta ostavila u hodniku. Usisavanje crvene presvlake za kauč od crne mačje dlake. Mačku koja peti dan mjauče bez pauze. Drugu koja skoči i šapom mi NAMJENO izbije lončić sa zagrijanim mlijekom za kavu dok sam ja mislila da mi se konačno umiljava :(
Budući da se (bezuspješno) aktivno trudim biti neaktivna, (tu i tamo) čitam Larssona -
Za sad preprepregenijalna. Ipak preporučam čitanje na hrvatskom, prijevod mi je puno bolje sjeo od engleskoga. Jako je jednostavan i pitak, što engleski baš i nije bio, a to mi onda nekako mijenja atmosferu.
Ako tko ima za preporučiti nešto lijepo za ljetnu plejlistu, please do. Vidite da je stanje kritično.
Užasno se puno toga izdogađalo u zadnjih mjesec dana.
Glavno što sam naučila/odlučila je tu i tamo malo riskirati i prepustiti se. Ne (uvijek) razmišljati o svoj (realnoj) jebadi (u nedostatku bolje riječi koja obuhvaća sve što mi je u glavi) koju nešto nosi sa sobom. I ne propustiti potencijalno super ili samo zabavnu stvar samo jer sam u totalno solo and i love it mindsetu. Bar se na to uvijek lako vratiti :)
Treba se tu i tamo baciti na glavu, pa tko propliva pričat će.
Bilo kako bilo, nakon što sam pisala što sam kupila na banču, danas sam to nadmašila s G., i u SHS-u na Maksimirskoj kupila ovo -
za punih 5 kuna. Slovima pet.
Odmah sam ju oprala i furala danas na Diktatora s D. uz tamne trapke, Startasice i DOX platnenu torbu.
What else...
Mama me dobro zna, pa mi je neki dan donijela Elinog anđela jer ju je sjetio na mene :)
Osim toga, na praksi sam dobila komad ove... smjese? koja se koristi u art terapiji.
Stvarčica je rađena od neke pjenaste mase koju se može gnječiti, kidati i mrcvartiti do mile volje i onda samo sastaviti nazad. Kad je mentorica vidjela kako su mi se oči raširile htjela mi je dat čitavu stvar, al sam ja otrgnula toliko da mi je dosta za staviti u šaku i furati po gradu. I gnječiti u tramvaju :D
Posao je grozan, al je ekipa dobra. A Brownie a la Mode od Rocky Roada i sladoleda od vanilije nakon krešanje servera i ranog kraja dana posebno fin.
I tako sam se ja vratila doma pred neka... 2 tjedna. Kako mi je bilo možete vidjeti na banču, a što se događalo u Zadru... Htjela bih reći ostaje u Zadru, al ne ostaje. Već je otišlo doma, al skoro dolazi u Zagreb. So we'll see how that goes.
Interesantno je to kak se život uvijek iskomplicira točno nad pomisliš da si baš super i da je sve baš super i da je bolje nebi valjalo. Eto mi ga na!
Srećom pa sam fantastični saboter s iskustvom.
Jučer sam napravila krug po Strojarskoj u prvoj i strah od vožnje je prošao :D
Danas sam obavila super šoping - hlačice + 3 majičice za 155kn.
Sutra krećem raditi.
Tako da budem bogata i nakon goleme pauze u srpnju mogu osmi mjesec provesti daleko od doma :)
Trenutno se pakiram kako sam opisala na banču. Sutra u ovo vrijeme sam u Zadru, veselim se skroz. I ljudima i change of view, svemu što ću naučiti.
Slušam Poguese. Čudno je kako u nekom trenu pjesma izgubi određenu emocionalnu vrijednost. To se ipak za sad ne može reći za moju Zaru Cream. Morat ću nositi neki drugi mali parfem sa sobom.
Skinula sam si Editorse. J. me sjetila, nisam ih slušala već stvarno pun-k vremena. I baš su mi falili.
Nedi dan sam išla u akademijinu menzu i skužila ovog bezglavog čovječuljka na štapu. Kaže mi kolegica s kojom sam bila da to tamo oduvijek stoji (al da nije ni ona skužila). Znala sam ja da sam vrlo neperceptivna i površna, al baš toliko... Đizas.
Cvijeće mi je još uvijek živo! Redovno ga kupam, zalijevam, kidam uvenule dijelove, iznosim na zrak i sunce... Razmišljam da ga presadim u veću posudu i informiram se kako ga najbolje uzgajati. Tko bi ikad rekao :D
Predrokovska literatura. Rusku zimu sam uzela baki i vjerojatno neću dovršiti. Klub čitatelja sam uzela jer sam pred neke 2 godine gledala film koji mi je bio baš OK. Knjiga je lakočitljiva, ali ne za posebnu preporuku. Mrtvace čitam jer gledam True Blood, Larssona jer se to mora, isto ko i Foera (a i želim konačno pogledat filmove!). Frya čitam jer ga volem <3, a sretnu djecu jer sam nadobudna i poričem trenutni burn out. A fakat je tu.
Ovo je inače moja čitateljska lokacija. Kutija od klime s moje strane balkona, šalica kave, sunce sa zapada, mir i tišina.
Vijest broj jedan - uskoro krećem na cestu. Pa se čuvajte i to.
Jes, konačno sam sa svoje 23 godine krenula na vozački i otkrila da se panično bojim vožnje. Čini se da je K. imao pravo kad je govorio da ću voziti kao oni prestravljeni penzići i nije mi to drago, ali sam zato uspjela nagovoriti njega i tatu da me za vikend vode na poligon da bar naučim upaliti auto jer, pogađate, ja niti to ne znam. E pa ne samo da sam ga upalila, već sam se i malo provozala. Nisam baš najkoordiranija osoba na svijetu pa mi simultano stiskanje kvačila i kočnice šteka tako da mi za sad auto pri stajanju umire, a ljudi lete na sve strane, ali dobro je. Bit će :D
U svakom slučaju njih dvojica su rekli da je bolje nego su se nadali jer je valjda samo kočenje nešto u čemu tragično fejlam, a oni su očekivali... Ne znam točno što :D Doduše u tom trenu sam bila za volanom pa su možda samo htjeli da stanem i da odemo doma :D
Napaćenu i preplašenu dušu liječila sam s G. u dvorištu -
gdje su svirali Drumsi i Velvet Underground. Kava je prefina, a voda na zahtjev zbilja velika <3
Što me sad sjetilo da nisam napisala wrap up za mjesec bez kave :fp: Bit će :D Za sad je dovoljno reći da iza jedne kave nisam pila drugu! Pala je Žuja s grejpom koja je ultrafina, unlike Žuje s jabukom koja je očekivano odvratna.
Osim kava i piva u svako doba dana i noći našla sam članak koji ću pokrasti za diplomski <3 i putujem u Zadar još bolje naučiti kako zlostavljati djecu radionicama <3, pa se ovaj tjedan samokažnjavam obavljanjem dosadnih tehnikalija. Ko bi reko da ću možda i uspjet diplomirat na jesen :D
Osim toga, drži me neki pravednički bijes u zadnje vrijeme. Znate onaj osjećaj kad vam se raščiste sve druge emocije i onda otkrijete da ste zapravo u suštini samo jako ljuti? E pa tamo sam. Udaram jastukom o krevet, pomaže.
Kao i dalmatinski Quattro (lavanda, mandarina, rožata i badem - sve neočekivano dobro!) -
Super mi je što uvijek kad i pomislim bit nostalgična i imat tjedni pity party u svojoj sobi život odluči ne dopustiti mi ni sekundu toga. Pa dobijem puno jazza, novih ljudi, pive i skorih putovanja kojima se mogu veseliti.
Anti-pity-fest završio je jučer s P. & B. na Tomislavcu -
Dan je bio lijep, Union radler od crvene naranče fin, obližnji muškarci polugoli...
Žao mi je jedne stvari koja se povlači sa životom u gradu - ne mogu izaći van i jednostavno leći na travu ili terasu u svakom trenu (o čemu je upravo pisala Anleah). Ako jednu stvar stvarno volim što se mog sela tiče, to je onda onaj osjećaj kad u svakom, ali doslovno svakom trenu možeš izaći van, leći na travu u pidžami bez šminke, ponijeti svoju šalicu čaja ili kave i uživati. Jest da to uvijek iz kuće izmami djedu koji je vrlo brbljav pa uvijek u tom trenu odluči naučiti me što se radi s jabukama kad želiš raditi rakiju, pokazati svoje mutantske bundeve ili samo ćaskati.
Tu u Zagrebu mogu otići na Tomislavac ili Zrinjevac, možda čak i Bundek, ali ništa od toga mi nije na dva koraka i nigdje ne mogu u pidžami i sa omiljenom šalicom kave. Mislim, teoretski mogu, ali nisam baš od onih koji vole privlačiti suvišne poglede (i pozive to mental institutions :D)
U zadnje vrijeme imam i tri nove ljubavi. OK, dvije ljubavi, jednu opsesiju.
Konačno čitam Hi-Fi, oduševljena sam, film je par dana na hardu i bit će pogledan čim knjigu dovršim (što bi moglo biti danas). Još tamo negdje od Sjene vjetra nisam u ruke uzela nešto tako... captivating i dovršivo u dahu.
Iduća na listi mi je Milenium trilogija jer upravo gledam ovaj klip -
Sva izdanja na hrvatskom su posuđena, ali luckily u Bogdnau Ogrizoviću imaju dostupno par na engleskom. To mi baš i nije neka fora budući da na engleskom volim čitati samo originale (jer prijevod ubija bio on na engleski ili hrvatski), ali tko bira...
Interesantno mi je kako uvijek govorim da ne volim SF, a onda se zalijepim na sve te tematike. Isto mi se dogodilo i s hejtanjem Murakamija i... U biti svime što sam ikad mrzila :D
