plac.

Mjesec velikih promjena! Koliko god upitna Mrsićeva pripravnička naknada jest, moram priznati da bih bez te ili slične mjere vrrrlo teško našla posao u roku u kojem jesam. Prvi razgovor i eto. Uz sve, ono je što sam htjela, širok (širi od uske mi struke) opis radnog mjesta i to baš u sektoru gdje dobro funkcioniram i gdje znam raditi.

Od mojih klinaca i (pravog) volontiranja ipak ne odustajem - ovo je prva godina da radim s malim kikačima od 4-6 i nikad nisam mislila da ću sa skoro 25 obnoviti strast prema Ledenoj babi ili Ide maca oko tebe :D Žao mi je samo što za jednog jako posebnog klinca s kojim se družim već više od pola godine ipak neću imati vremena. Bio je moj najveći izazov do sada i naučio me svemu onome što možda nikad ne bih saznala o sebi. 

Danas sam B. na kavi pričala kako sam u totalnoj easy fazi - završavam Hunger Games trilogiju i umjesto da monotoniju razbijem nečim... drugim :D ja odem do knjižnice i podignem si Divergent. Tako mi je grah valjda pao.

Nakon knjižnice otišle smo sasvim neplaniramo do borongajskog placa. Ja sam inače jako awkward na placevima i skroz se vidi da se ne snalazim baš najbolje u toj vrevi čak i kad idem po špeceraj. Jako se loše nosim s kakofonijom napasnih prodavača, rashladnih uređaja i električnih aparata koje prodaju, svima se obraćam s Vi i pretjerano se ispričavam dok mi prodavačice viču ti i smiju se mojoj očigledno neprikladnoj pristojnosti.

Sreća pa sam danas išla s B. - ženom koja se prilagodi svakoj situaciji, tika nakon par minuta, vuče torbe s dna razbacane hrpe i najbolja si je frendica sa svakom prodavačicom. U tom kaosu obje smo si kupile torbe s tim da sam na kraju, iznenađujuće, ja prošla i bolje od nje, možda jer sam prepoznala lažni J'adore koji je neki šaner uvalio našoj teti prodavačici :D

Torbu sa slike uočila sam sasvim slučajno, nakon što sam se već odlučila za drugi model i obilazila sve štandove u potrazi za najjeftinijim primjerkom. Čokoladno je smeđa i od meke lažne kože sa podebljanim dnom. Htjela sam nešto što jednostavnije i sa što manje metalnih detalja jer se na njima najprije vidi (ne)kvaliteta i brzo trošenje torbe. Potpuno neplanirano sam se uspjela cjenkati, cijenu spustila za 50kn i platila ju 130 i mogu reć da tih para vrijedi. Kvalitetom je slična Zarinim torbama, jedino ćemo vidjeti kako će se s vremenom nositi ručke i metalne kopče (a i ja sad puno tražim i očekujem :D).

Osim toga, neki dan sam se i šišala - s kose do ispod lopatica na bob malo iznad ramena. Jako sam zadovoljna, posebno ukoliko ću se moći boriti s feniranjem (mada mislim da mi pegla ne gine). Stvarno mi je nakon X godina duge plave kose trebao neki (doslovni) rez i promjena. Sad sam sva u proizvodima za održavanje forme, istražujem koji lak za kosu (!!!) da kupim i u sakoiću koji mi je prije bio ležeran sad izgledam jako ozbiljno i odgovorno :D Još da nađem neke dobre gležnjače i možda počnem dolaziti na vrijeme!

Kako vas tretira ovaj listopad? Nadam se, kao i mene, nešto bolje od ostatka godine :)