srijeda, 29. veljače 2012.
#onokad...
utorak, 28. veljače 2012.
Just another manic... Tuesday?
#onokad vam je svaka obaveza na drugom kraju grada, pa se na kraju najveći dio dana vozite tramvajem.
A u pauzama sjednete na pivu u Bacchus. Ili dvije. Jednu jutarnju s A. (koja mi je donijela sreću jer sam primila jedan mejl s puno potencijala, dršte palčeve) -
Čija će divna samojedica uskoro imat bebe, a moj glavni cilj je uvjerit starce da se sva ta bijela dlaka neće opće vidjet po namještaju :D
S A. sam otišla i do X-Nationa, onog privremenog outleta na Ilici, gdje sam za 140kn kupila proljetnu jaknu (slikice će bit skoro na banču).
Na putu iz Dubrave do Travnog (a trebalo je prvo i do Dubrave doć!) sam predahnula kod AM-a i kupila par sitnica u DM-u (šljokičavi lak za nokte!!), plus našla proljetne tenisice u Decihmannu (120kn!!)
Poslije svega i jedna večernja s J. (koju nisam vidjela valjda mjesec dana jer smo stare i zaposlene :kry:) -
Gdje sam provjeravajuć mejl dobila divnu vijet od dee - iksići su ove godine na Terraneu <3 Znam ja, a znao je i čitav Bacchuss istog časa :D
I baš kad sam mislila da dan ne može biti bolji, J. je za rastanak pustila -
ponedjeljak, 27. veljače 2012.
Mini Me
Čitam baš kod Lockice o stvarima u koje smo vjerovali dok smo bili klinci i par njenih me baš nasmijalo, pa reko da se i ja okušam :)
1. Jako dugo sam vjerovala da stvari po noći ožive. Za to je dijelom odgovorna i moja teta koja mi je rekla da je jednu noć sišla u kuhinju i vidjela šalice kako plešu. Od tada sam često pokušavala ostati budna do ponoći, jer su se, navodno, takve stvari događale samo iza ponoći :)
Isto tako, mislila sam da se stvari, kad dugo stoje jedne do drugih na polici ili stolu, sprijatelje, pa ih nikad nisam odvajala ni razmještala :D
2. Spomenula sam već par puta da sam bila užasno hiperaktivno dijete (čitaj: nemoguće) i da moji često nisu znali kako samnom izaći na kraj. Pa su jednom izvalili da će me dat u popravni dom na Vinkovačkoj. Mislim da im je u tom trenu bilo žao koliko sam se prestravila, ali moram priznat da su znali tu i tamo iskoristiti moć Vinkovačke - to je bila valjda jedina stvar koja me instantno smirivala :D
Osim toga ne sjećam se ničega. Nisam baš bila lakovjerno dijete i uvijek bih se (makar kroz suze) svađala sa svima čije mi priče baš i nisu držale vodu, pa su se moji vrlo rano prestali truditi :))
subota, 25. veljače 2012.
Penzija
Nikad nisam vjerovala kad su ljudi oko mene govorili koliko je lako propenzionirati se. Pod tim mislim umoran doći s posla i onda samo biti u stanju složiti si kavu i pogledati film, bez da ti i padne na pamet otići van. Prije mi nebi palo na pamet ropustiti potencijalno zabavno druženje kojim god danom u tjednu ono bilo, ali ovog četvrtka otišla sam doma umjesto na pivu i biljar i ekšli sam bila sretna kad sam obukla pidžamu i upalila film. Prošao me onaj osjećaj sretnakomaloprase veselja, pogotovo kad mi je mama dofurala domaće krafne.
Kava, krafne, magarčasta pidžama i Marie Antoanette <3 Jes i novost - DIY improvizirani kompjuter sastavljen od dijelova koji su se s godinama gomilali :D Laptop je počeo odbijati suradnju pa je i on u zasluženoj penziji. Kakav vlasnik...
Moj DIY pothvat je inače prošao genijalno i ja plačem nad svom memorijom koju imam i funkcionalnom tipkovnicom :D, a jedini problem je očito činjenica da ga ne mogu odnijeti u krevet, ali nije ni to tako loše, umjesto da gledam tisućitu epizodu HIMYM, tu i tamo kad me leđa zabole od sjedenja nešto u tom krevetu i pročitam :D
srijeda, 22. veljače 2012.
Sretni
Mene stvarno nije teško rasplakati. Plačem kad sam tužna, plačem kad sam ljuta, plačem kad sam nervozna i stjerana u kut. Od sreće još nisam plakala, ali bila sam na rubu.
Ponekad je ipak lakše plakati nego u drugim situacijama, a primjetila sam da to kod mene ima veze sa gubitkom i neočekivanom ljudskom dobrotom.
Neobično je kako neki "partnerski" odnosi prerastu u nešto više. Nekad jednostavno klikneš s osobom koja ti je slučajno dodijeljena, imate velike planove (i na papiru i mimo), dijelite jedan bitan segment života, nešto oko čega ste obje "passionate" (ovdje stvarno ne paše ni jedna naša riječ), hipoteze, kave, maratonska pisanja izvještaja i cigarete na balkonu u pauzi.
Rekli su mi da takvi odnosi znaju biti intenzivni, bilo mi je smiješno.
A onda ti to netko jednostavno uzme. Ne samo suradnika, već i dobrog prijatelja i sve ono zabavno što je išlo uz naporan rad i što ga i vas je često izvlačilo.
Nisam plakala kad sam saznala. Bila sam više ljuta nego išta drugo, a i tada sam bila potrebnija kao tješiteljica. Ali večeras, sama s cigaretom i Bruceom jesam. Ne nužno na sve što se dogodilo, već na sve gubitke u zadnje vrijeme. I na činjenicu koliko stvarno dobrih ljudi ima na ovom svijetu. I koliko njihova riječ u određenom trenu pogodi na pravo mjesto, koliko njihova religioznost nije nametljiva, već blaga i utješna.
Uvijek se u meni nekako borio onaj urođeni, naivni segment koji vjeruje u ljude, koji voli ljude i koji istinski, valjda mladenački, želi nešto učiniti, barem za jednu osobu, s onim nametnutim glasićem koji viče "sagorjet ćeš u prvih mjesec dana, previše ti je stalo" i "je, od zahvalnosti i osjećaja da radiš nešto bitno se ne živi". Danas je onaj prvi stavio još jednu recku na zid.
utorak, 21. veljače 2012.
Dobar dan
Što se mene tiče, danas je počelo proljeće. Šetala sam gradom raskopčanog kaputa, sa Rootsima u ušima.
Rootsi su me osvojili davno kada je singl Seed 2.0 bio aktualan. Neki dan sam u potrazi za novom glazbom, iz još uvijek mi nepoznatog razloga, skinula njihov How I got Over. Možda me privukao naslov albuma, možda sam vidjela dobru ocjenu na Pičforku, nemam pojma. U svakom slučaju, to je jedan od onih potpuno neočekivanih bisera u koji se zaljubite na prvo slušanje. Jednostavno sam ga pustila kad sam ušla u tramvaj i odslušala do kraja. Pa još jednom.
U ovo doba godine i inače volim ubaciti malo ritma na svoju plejlistu da lakše izguram zadnje dane zime. Prošle godine to su bili MGMT, ove godine krenula sam u skroz drugom smjeru i nije mi žao.
Inače, ponekad mislim da sam bipolarna :D Ili barem žešće ciklotimična :D Kad sam down, onda sam STVARNO down, a s druge strane, na dane kao ovaj dosta mi je sunce na licu i nova dobra glazba u ušima da me digne do onog raspoloženja kad želite trčati ulicom, vrištati od sreće i grliti strance. Naravno to ne napravim već se samo blesavo smiješim, dok mi ne prosuze oči od svog tog potiskivanja osjećaja :D Recite molim vas da znate o čemu pričam :D
Tapatapatavko
Sumnjam da mi itko može pomoći, ali što me košta pitati :)
Ima li tko od vas i spreman je rastati se od -
Ima li tko od vas i spreman je rastati se od -
Ili zna nekoga tko ima i spreman je rastati se od? Pitate se zašto tražim tu, a jednostavno ne naručim s linka? Jer želim audioknjigu.
Kad sam bila klinka (a znam da sam bila prilična jer sam tad živjela u Osijeku, a u Osijeku sam živjela u nižim razredima osnovne škole i valjda dio vrtića. Ne valjda već sigurno jer je onaj vrtićki park prisvojen od jata vrana nezaboravan i prajsles! But I digress :D) imala sam tu audioknjigu na kazeti i bila mi je apsolutno jeziva. Ne znam u čemu je stvar - samoj priči, načinu pričanja ili glasu čovjeka, ali Tapatapatavko je osnovnoškolskoj meni bio čisti horor. A svejedno sam ga slušala svaku veče (because I'm compulsive like that :D). U nekom od 10 seljenja koje sam do sad prošla kazeta se izgubila, a jako bih ju rado imala i pustila si ju jedno večer prije spavanja. Jer sam veliko nostalgično dijete :)
ponedjeljak, 20. veljače 2012.
Ti si sav moj bol
Danas sam pobacala sve skripte, bilježnice, kopirane knjige i leteće papire iz velike ladice pod krevetom. Bacila sam i markere na pol 12 i po dnu torbe rasute kemijske bez čepa. Praktikume i seminare sam stavila u prozirne folije i spremila u kartonski fascikl. Prijavila sam dopola odrađenu praksu i temu diplomskog rada. Do kraja imam još 3 ispita (Od kojeg je jedan samo izrada projekta, a jedan je zezancija s drugog odsjeka. Reko nek ne kraju uzmem nešto zabavno.). Idući semestar slušam samo strani jezik (počela učiti 3.) jer je to dvosemestralni kolegij.
U nekom vrločudnom moodu sam. OK sam. I spremna sam ići dalje, želim više. A opet nekako... Nešto me drži na mjestu. I ne strah. Kao da se preugodno osjećam ovdje gdje jesam, kao da se život u zadnje vrijeme prebrzo mijenja, a ja bih ovaj trenutak još dugo... Ili bar neko vrijeme.
Ništa što popodne ljenčarenja i EKV, Azre i Haustora nebi moglo riješiti, al svejedno note to self - ne piti prije 5 popodne uz filozofiranje o smislu života :D
subota, 18. veljače 2012.
Geeky and I love it!
Jučer sam, sasvim slučajno, stumble uponajući on my own, naletjela na genijalnu stranicu darova za geekove.
Neću se uopće brukati time koliko puta sam oduševljeno poskakivala na stolici i vrištala "I see what you did there", ali ću zato s vama podijeliti par svojih favorita :)
Freudian Slippers? Prekrasno <3
Ne znam jesu li mi bolje te ili Embarasmints sa Sarom Palin :D
Schrödingerova mačkaJung @ Heart
Here's looking at Euclid! majica
Da ne spominjem Holy Toast toster, Ice Screams ledomat, plišanog Freuda, Freudian sips šalicu <3, Science Quiz sat i-i-i još hrpetinu drugih genijalnih stvari :D
Koji je vaš favorit?
petak, 17. veljače 2012.
Cat Power: The Greatest
J. Cat sluša već dugo, dugo. Sjećam se da smo još bile u srednjoj školi (što znači da je od tada prošlo najmanje 5 godina!) kada si je (ili su joj? ili smo joj?) kupila ovaj album.
Ja Cat, s druge strane nikad nisam pretjerano voljela - vjerojatno jer je došla u pogrešno vrijeme i s pogrešnim albumom. No kad sam prošlog proljeća, tamo u trećem mjesecu dok su dani još bili hladnjikavi i lagane jaknice obavezne, do faxa prošetala s njom u ušima, a onda iza toga sjela i na klupicu i pročitala poglavlje Oluje mačeva, ljubav je rođena :)
Uz Cat me veže rano proljeće, baloneri, L'Occitaneov Božur, Martin, ljubav...
Sad ju slušam uz novootkriveni divan blog, šalicu slabije kave (ipak je veče) i prigušenu svjetlost lampe.
Razmišljam koliko su takve konstante u životu važne. U zadnje vrijeme sjetim se sebe od prije godinu dana i kao da ne znam tko je ta osoba bila. A onda čujem ovaj album i u trenu me pukne ono moje predproljetno uzbuđenje, gotovo da osjetim Božur u nosu, zubato sunce na licu, vjetar u kosi i onaj veliki, veliki osmjeh...
Poslušajte Cat, stvarno je dobra :)
To kick it off...
(Sve staro još uvijek je na LittleMissConfused, ali ovdje mi je nekako lakše, preglednije, povezanije...)
Dakle. Sedam informacija o meni? Pisala sam nešto slično pred par godina, nadam se da se neću ponavljati :zujo:
1. Jako volim čitati knjige i gledati emisije o gradnji, čišćenju, preuređenju, kuhanju... Doživljavam mini orgazmička iskustva na tren kad se skidaju stare tapete i peru podovi, a uz Anu i stričeka Olivera ostajem prikovana satima. Ne znam što me u tome toliko privlači, valjda taj proces promjene koju toliko volim.
2. Dakle, točka dva, obožavam promjenu. Ne nužno na sebi, ali preseljenje, neka sitna promjena u životnom prostoru, aktivnostima kojima se bavim... Sad sam već 7 godina na istom mjestu i sve me jače svrbe tabani, ali to za sada kompenziram hrpom novih iskustava :)
3. Uvijek sam bila mini aktivist koji se sa 6 godina bio uzrujan cirkusom i u sastavku pisao da je to mučenje životinja, a već s 10 godina se svađao oko razlika među spolovima i inzistriao na jednakom rasporedu obaveza za brata i sebe :D Moj djeda uvijek oduševljeno priča kako je moj "tata kad sam se rodila govorio da je dobio malu princezu, a dobio je kauboja" :D
4. Sad sam se sjetila nečeg stvarno bizarnog! S 10-ak godina htjela sam biti časna sestra! :D Nikad nisam bila religiozna i uvijek mi je sve to bilo nekako sumnjivo (apropo prošle točke - sa 10 godina sam izjavila da "religija ljudima pomaže suzbiti strah od smrti" na obiteljskom okupljanju. Nekako sam ubila atmosferu :D), ali mi se uvijek sviđao taj miris i osjećaj sjedenja u crkvenoj klupi :o
Puno kasnije smo na nekom predavanju pričali kako je to u biti jedan od rijetkih oblika meditacije kojeg mi zapadnjaci prakticiramo pa si to time objašnjavam :D
5. Obožavam trenutke samoće. Bila to šetnja do faxa sa slušalicama na ušima ili usrednoćna kava s cigaretom na balkonu, nekad me malo brine taj gušt koji nalazim u asocijalnosti :D
Prije sam znala biti puno ekstremnija i samo odjednom nestati s druženja jer mi se eto baš sad šetalo i slušalo glazbu. Ljude je to znalo prilično smetati, ali su se (baš u trenu kad sam s tim prestala :D) već svi navikli :)
6. Gdje god idem provjerevam samo jesam li uzela novčanik, mobitel, slušalice, knjigu i ključeve :D Moju mamu to posebno uzrujava kad putujem :D
7. Jako sam kompulzivna :D Kad volim pjesmu, ripitam ju čitave dane. Kad mi je nešto fino jest ću to svaki dan. American Beauty sam u jednom periodu gledala svaku večer kroz mjesec dana :D I ne mogu si pomoći :D
Budući da je većina cura već ovo napisala, tegam samo -
1. Perfume
2. Lendoxia
Veselim se vašim postovima :)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)