ponedjeljak, 29. srpnja 2013.

air.

Jučer sam pročitala jednu skroz naivnu knjižicu, a odmah zatim pogledala i film. Iznenadilo me kad sam vidjela da je francuske produkcije. Inače baš i ne volim francuski film, sve što sam dosad gledala bilo mi je pre...dreamy. Naravno, moguće je da je stvar i mog izbora, ali vjerujem da ipak postoji neka stereotipna perspektiva.

Bilo kako bilo, film se ispostavio boljim od očekivanog. Promjene u odnosu na knjigu su mi se svidjele i čitavu stvar učinile manje naivnom, a izbor glumaca je čitavu stvar učinio više... gledljivom.

Redatelj i jedan sporedan lik (a opet tako bitan) je primjerice striček Canet koji je vrlo vjerojatno jedna od najzgodnijih muških osoba evah.


[tu sad ide onaj awkward :3 smajlić s fejsa]

Guillaume (zvat ću ga imenom, to daje dojam da smo prijatelji koji raspravljaju o turskoj kinematografiji uz čašu vina i tu i tamo se poseksaju, jelda?) vam je vrrrlo vjerojatno poznat iz prilično bizarnog filma Jeux d'enfants.

Inače, moj francuski napreduje. Kad slušam prepoznajem kraj jedne i početak druge riječi u njihovim bizarno skraćenim rečenicama, razumijem kontekst, glavne fraze i riječi koje znam. Mogu shvatiti o čemu se otprilike priča i je li osoba za ili protiv. 

Što se pričanja tiče... da. Iako moji frenč (i stanovnici okolnih frenč spiking zemalja) prijatelji misle da je moj naglasak strašno sladak i rade listu stvari koje žele da izgovorim, ja ga se za sad ipak prilično sramim i pričam jedino u krajnjoj nuždi nikotinske krize.

subota, 27. srpnja 2013.

quickie.

Malo stvari me veseli kao jeftini, a produktivni šoping. Ono kad uđem u dućan, izaberem 2-3 stvari, probam, pašu, jeftine su, platim i idem ća. Ili na Zrinjevac izuti sandale, zavaliti se u travu i uz radler slušati jazzy glazbicu u pozadini.


Baš sam jučer na Banču pisala o par svojih ljetnih favorita, a jučer sam im u H&Mu sasvim neplanirano dodala još par.


Dvije lanene majice. Bijela je 50, crvena 35kn. Ja razliku ne vidim, kao niti razlog da je jedna skuplja od druge, al OK.


Ne znam koji mi se vrag u tom šetkanju dogodio, ali sam si izabrala i ova 2 para hlačica. Zaključila sam da su super jer sam ljeti dovoljno opuštena da ih bez problema mogu nositi po gradu na kave, kao i navečer za izlaske, materijal je jako ugodan, nisu prekratke i prilično su jeftine (crne 50kn, zelene 35).

(I like my shorts how I don't like my men - short and cheap? :D)

Da dovoljno razmišljam o tome, jedan od životnih mota (motoa?) bio bi mi da ne postoji količina obojanog uzorka koju obični bijeli lan ne može ublažiti. Na primjer -


Plus zelene sandale iz banč posta i obična platnena torba. I hlačice bizarnog uzorka postaju gotovo nevidljive. Just how I like them! 

Nešto jako kul :) Čuvam to u bukmarksima za vas već neko vrijeme, al nikako da ekšli napišem post...


Jes, volim ovu stvar.
Sad čekam da Radiohead obradi Blurred Lines :D

subota, 20. srpnja 2013.

...and the living is easy.

Long time no see, ha?


U međuvremenu sam se vratila do Brisela i odvalila jednu stvar koje sam se jako plašila. Kako to obično biva, na kraju je sve prošlo puno bolje od očekivanog.

Ostala sam bez posla i brzno našla novi, privremeni. Taj novi posao sam jučer vodila u Maksimir i bilo nam je vrlo idilično (boso trčanje po travi, "letenje", sladoledi i slično) dok me nije ugrizao. Iz sve snage. Za one košćice oko zgloba ruke. Uh-mah-zing. Još uvijek protrnem kad se sjetim.

Družila sam se neko vrijeme i sa većom količinom jako hrabrih klinaca. Iskustvo za koje smatram da svakome treba u životu i koje me izuzetno obogatilo. Isto tako, nesebičnost je pročišćavajuća, a puse zamusane čokoladom su najbolje.

Družila sam se s ljudima koje uobičajeno volim i onima koje sam rijetko viđala, a jako su mi falili, obožavala MajesticCasual, dobila datum obrane, opciju za jesenski posao (lijepo je kad te se netko sjeća po dobro odrađenom poslu), kupala u Bandićevim fontanama, učila francuski i dobila najbolji poklon ikad

Čekam Pulu i Cohena, Litvu (pureko Budimpešte i Varšave i tri prijevozna sredstva!), ljetno kino na Gradecu i po prvi put ovog ljeta otići do Štrosa. Opet otići do Jabuke za vrijeme happyja i onda čekati da se ekipa konačno skupi. Popiti koji Kriek u Beertiji. 

Volim prazni Zagreb, a ovo ljeto je posebno lijepo. Topli dani, svježe noći, vrlo malo ljudi u gradu (sezona će žešće podbaciti, nismo više hajpd ap destinacija) i dovoljno proaktivaca oko mene da mi nikada ne bude dosadno.

Ostala sam kriptična i patetična, some things never change :D