besame.

Danas sam pročitala jednu interesantnu (upitno istinitu) informaciju o jednoj od najdražih i najljepših mi pjesama.

U jednom od jutub komentara netko je napisao da je Consuelo Velasquez pjesmu napisala kao petnaestogodišnjakinja 1940. svome dečku koji je dolazio u rat. Navodno se do tada nikad nije poljubila.

Neki dan fejs frendica dijeli priču svog fejs frenda.

Danas oko podneva, u čekaonici kod dermatologa 2 starija gospodina, prijatelja, i ja. Jedan pita drugog kako je Jelica, žena drugog gospodina. Ovaj odgovara: "Ma super, puno je bolje. Znaš, ona ti je bila jako tužna kad su joj odsekli cicu zbog tumora prije 2 godine, mislila je da nije više prava ženska. Sad ti ja nju onak tu i tam u prolazu plesnem po guzi, tek tolko da zna da mi je i dalje privlačna, kak da ti velim, ženstvena. Svaki put mi veli da prestanem, al odma se nasmješi. Kak ja nju volim..." Dakle najveći romantik, dedi skidam kapu i nadam se da ću biti pola takvog muškarca kakav je on.

Eto. U takvom sam raspoloženju.

On a different note -

Pojašnjenje nehrvatskim čitateljima... Trenutno ovdje vlada opća nacionalna sprdnja s Ingrid Antičević Marinović koja je u Europskom parlamentu pričala engleskim dostojnim ruskog osnovnoškolca. Luka Bulić ju je mešapao s Gangnam Styleom i to je uz rozu fotkicu moj omiljeni  produkt ove tragikomedije.

Kad smo kod toga, često na putu do Glavnog prolazim Branimirovom uz onu prodavaonicu "najboljih pečata u gradu". Dođe mi da im na vrata zakeljim poruku "A gde je pečat?"

Nisam čista ovih dana, ali hej, whatever works, right? 

down.

Nisam često jadna, al kad jesam onda me baš pošteno pokosi. Nije mi to prirodno stanje, valjda zato. Lijek za takve situacije? Aloe Blacc, winter blues yoga, Šopingholičarka u ruci uz čokoladni latte, blesave serije na hardu. Razmišljanje o paketiću koji me čeka u pošti, sutrašnjim kavama, posliću koji su mi jutros ponudili. Odbrojavanje - one down, two to go. Pomalo.

I da se nadovežem na jučerašnji post. Zubo, nije razbijena šalica znak da treba kupit novu. Znak je da mi je dupe pregolemo, jer sam ju njime srušila :D

zi kap.

Bio je ovo težak vikend. Otkad pijem manje kave, predveče si radim veliku šalicu čaja.

Kad kažem veliku, mislim veliku. Ovu šalicu dobila sam ljetos i u nju stane pola litre napitka po izboru. U mom slučaju većinom Twinings Earl Greya s medom i malo mlijeka. 

Jučer sam razbila svoju savršenu, dugo traženu, najveću i dražu šalicu ikad. Srušila sam ju sa stola dok sam se spremala odraditi dnevnu jogu. 

Fuck my weekend.

Od muke sam naravno sinoć pila Nes iz šalice prosječne veličine i slušala tugaljivu glazbu. Jer što možeš kad razbiješ najdražu šalicu.

Glupa sam, znam.

ti-dam-ti-dam-ti-dam.

Jutros sam uz prvu jutarnju kavu (koju još pijem, bajdvej, obožavam hladnu kavu) naletjela na link Muzike.hr s Jakeom Buggom, opisuju ga kao novog Dylana. Ne volim usporedbe toga tipa, ali glas i glazba su tu. Ja bih rekla i veseliji Johnny Flyn. 

Slatki mi je sve u svemu. Ima tu dozu countryja za koju trebam biti posebno raspoložena, ali ako jesam, thumbs up!

Neki dan sam isto tako kod Joane na Cup of Jo naletjela i na kratkometražnji crtić Paperman. Pogledajte ga, stvarno je lijepi <3

Osim toga, opet sam raidala Textil House. OK, pretjerujem, išla sam kad je sve bilo po 10kn i kupila štofane hlače. Mučilo me na što ću ih nositi, ali je G. rekla da će ići skroz dobro na starke/startasice pa su pale. Osim toga, ona mi je donijela dosta svojih kozmetičkih stvarčica na probu, a i čekam par mojih (novih) krpica. Ja valjda mjesecima ništa ne kupim, al onda me primi shopping frenzy i sve nadoknadim :D Sva sreća pa se ispucavam jeftino i ekološki prihvatljivo, a ovoga puta i planski.

Osim toga, jučer sam provela veče chatajući s B. jer su nam druge babe bile vani, pa smo razmijenile par motivirajućih slikica i, naravno, eBay linkova.

ove imaju potencijala, 11 dolara.

3 dolara, a uz nju link na identičnu za 11. pa što vam srce želi.

i nešto što pada čim dobijem rođendanske kune. 7 dolara.

Inače, završila sam sa Klubom sretnih žena. Laka, ugodna knjižica, tople priče. Smetalo me što priče nisam uspijevala povezati, odnosno do kraja nisam za sve likove shvatila tko su, koja im je priča i tko je s kim u kakvom odnosu. Znala sam se dobro iživcirati na ponašanje nekih likova, ali onda bih često u tome prepoznala kolektivizam moje obitelji - nešto uz što sam odrasla, što me često živciralo, ali što u suštini volim. Ili bar tako volim vjerovati :D Knjizi 3/5, sad se bacam na Wolfyja - detalji drugi put :)

keks.

Zadnjih par večeri konstantno mi se ponavlja situacija koju prilično ne volim. Zaspem oko 7 navečer da bih se digla oko 10. Jučer sam se probudila tek u 12. Ne volim to jer sam nakon večernjeg sna sva smušena - kao da sam izgubila 3 dana, a ne sata, ne znam gdje sam ni kako se zovem. Osim toga, kad se probudim u 12, nema šanse da zaspem bar do 3. To se i dogodilo, ali ovaj put mi nije žao. Otkrila sam Laci Green.

Kanal se zove Sex +, a cura priča o body imageu, rodnim ulogama, seksu i sličnom s dobrom podlogom i bez dlake na jeziku. Koliko sam uspjela pohvatati iz komentara, cura je sex ed profesorica koja je studirala ne Berkleyu gdje trenutno moderira rasprave na temu spolnih uloga. U biti, ovo kaže sama o sebi. Impresivno, no?

Osim toga, danas sam primila jednu jaaako dobru vijest. Prvi krug je iza mene, a u trećem mjesecu opet putujem. Držite mi palčeve onako, najjače. Ako bude sreće (i pameti) od ljeta ću postove pisati na krnjem francuskom, jesti vafle i ne se "stručno osposobljavati bez zasnivanja radnog odnosa".

Ako pameti i sreće ne bude, nema veze. I other way round opcija je potencijalno zabavna :)

No prije svega toga, treba večeras odabrati koji film pogledati dok je bojfrend na putu, odmoriti se za sutrašnje palačinke s curama kod M., otići do pošte po moje (nove) krpice, a možda navratiti i do Textil Housea, taman se sutra krećem Šubićevom... :o

I gledati Laci, puno, puno Laci :D

on a (lazy) sunday afternoon.

Već su Misty i Zuba napisale sve što se o jučerašnjem lijenom danu dalo. Trebala sam napraviti toooliko toga, a na kraju sam ostala doma uz kavu, knjigu i Vanessu Matu.

Danas vas samo potičem da odete vidjeti giveaway koji sam na banču napravila sa svojom kreativnom B. B. radi veseli i šareni nakit šujtaž tehnikom i iako su meni najdraži njeni crno-plavi komadi, vjerujem da će se među vama naći i onih koji su bliže B.-inoj estetici :)

(Nas dvije inače vodimo vječni rat u vezi moje strastvene ljubavi s bež i sivom :D)

Zaboravila sam šerati ovdje prošli giveaway koji sam radila sa V., pa ću sada linkati samo Bubbleesh fejs i Budi In članak kojeg je napravila B2.

Sad kad sam obavila prijateljsku PR dužnost, možemo malo o meni :D

Karirana košuljica imala je svoju premijeru, a danas sam prolazeći kraj Textil Housea vidjela da im je trenutna akcija sve za 15kn. Pa ono. Ako ste mislili ići, MOŽDA je sad pravi tren ;)

Zaključila sam da se ove godine vjerojatno neću učlanjivati u knjižnicu već ću čitati knjige s police. Odlučila sam to nakon što sam otkrila Intimnu povijest čovječanstva koju imam i želim pročitati već predugo, a samo kupi prašinu (bez brige Biberka, moja je :D)

Klub sretnih žena je pri kraju, sviđa mi se. Post će biti kada dovršim i odgledam film.

well you better...

Fejs mi je preplavljen statusima s novim DM-om.

Ekipa je masovno razočarana. Ja nisam, sviđa mi se. 

Možda zato što ih nikad nisam odano obožavala, pa nisam imala bogznakakva očekivanja.

Isto tako, nedavno je izašao novi album Fade američkog banda Yo La Tengo. Slušala sam ih nešto sitno do sada i bili su mi OK, ali Fade me baš oduševio. Jako me podsjeća na albume Lambchopa, a Lambchop je ipak bend koji ima posebno mjesto u mome srcu :)

Velika preporuka svima koji vole nježni, dreamy pop-rock i već sada maštaju o sunčanoj pauzi na travi nekog parka.

Ira Kaplan i Georgia Hubley odlučili su sastavu nadjenuti ime koje nije na engleskom jeziku. Izbor je pao na Yo La Tengo (španjolski: „Imam je!“) čuvši za anegdotu koja se odvijala 1962. na bejzbolskim terenima SAD-a. Igrači New York Metsa Richie Ashburn i Elio Chacón sudarili su se već treći put u sezoni hvatajući visoku loptu nakon što Ashburn ne bi razumio Chaconóv uzvik: „¡Yo la tengo!“. Poslije te nezgode dogovoreno je da će se ubuduće zbog Chacóna, koji nije pričao engleski, umjesto „I got it!“ vikati „¡(Yo) la tengo!“. Nekoliko utakmica kasnije Ashburn je, hvatajući ponovno visoku loptu, uspješno upozorio Chacóna da se ne približava, ali zato se sudario s drugim suigračem, Frankom Thomasom, koji nije pričao ni riječ španjolskog niti je sudjelovao treningu na kojem je dogovorena upotreba „¡Yo la tengo!“. Podižući se polagano na noge, Thomas je priupitao Ashburna: „Što li je to Yellow Tango?“.

Preuzeto s Wikipedije :)