Kronika 23.

Ne sjećam se jesam li ikada dan prije rođendana doživjela ovakvu mećavu. Sjedim za laptopom čitavo popodne, planiram roČendanske proslave i poklone za druge ovčice u svome životu. Slušam Asifa (i s D. planiram do Beča vidjeti ga u živo), pijem zeleni čaj s puno limuna.

Pijem taj čaj iz nove ogromne šalice koju sam ukrala Čmi na zadnjem banč druženju. Šalica je divna, bila je dio seta - girly je uzela rozu s Eeyoreom. Dee nije uzela ništa :p

Ovdje je puna Franckovog zimskog kap'ćina s cimetom koji je divan <3, ali zadnja vrećica je popijena ranije danas pa se sad furam na neku zdravu priču.

Čudna godina je iza mene. Puna novih ljudi i novih iskustava, puna početaka i rijuniona (koji su mi posebno dragi) i puna, puna, puna straha od onoga što slijedi. Možda zato završetke toliko i odgađam.

Neki dan sam vodila jedan ne toliko neočekivan, ali svejedno pomalo šokantan razgovor. Jedan od preko nekoliko u zadnje vrijeme.

Sjetio me da me mama rodila s 24. Nekad mi se to činilo kao konkretna brojka, kao brojka kad si spreman imati djecu, plaćati kredite, kad znaš tko si.

Hau jes nou.

Ne znam tko sam, ne znam što želim od života, ne znam jel bi piškila ili kakila. 

Vjerujem da je to normalno i vjerujem da zato trenutno toliko lutam i kukavički se koncentriram na ono jednostavno, sigurno i neobavezujuće.

Glazbu, svoje klince i crtanje s njima, birc koji nam je svima druga dnevna soba, posliće - neke i konačno plaćene.

Svejedno je tu onaj osjećaj da ću uskoro preć dozvoljenu granicu otezanja, da ću morat donijet puno odluka i to ne nužno onih koje su mi najinteresantnije.

Jel u nekom trenu sve postane suvislije?

Prođe li taj strah od obvezivanja? Poslu, mjestu, osobi, određenom životu?

meeeh.

Današnji post o second hand kupovinama je na banču. Ako me po odjeći prepoznate po gradu slobodni ste tražiti autogram! Doduše šanse da se prestravim i sapletem o vlastite noge su goleme, to u zadnje vrijeme radim jako često i u potpuno neprikladnim situacijama. Uporno se uvjeravam da to može biti simpatično i šarmantno. Ne razbijajte mi iluzije.

Uz to, koliko je ovo (stvarno) simpatično? JAKO!

Plus! Dnevna doza životne mudrosti.

sinusoidnost.

Čekam.

Da mi se javi žena za diplomski. Ima već skoro dva tjedna kak sam ga poslala i ona ništa.

Da mi se javi druga žena za posao. Edukaciju prije posla. Prošlo tjedan i pol, a trebala se javit u roku tjedan dana. Već sam u fazi da mislim da me a - suptilno odjebala, b - zvala, a meni je mobitel bio mrtav, c - suptilno odjebala. Što je zajeb jer trebam krenuti skupljati novce. Koje bez posla nemam.

Da mi se jave za par prijava za posao/internšip/svaštanešto.

Travanj, da vidim gdje stojim.

15., da odradim više to jebeno nervewrecking testiranje.

Ono što je najinteresantnije u cijeloj priči jest da će me sve ovo skupa sustići u jednom danu. Dvjesto posto sam sigurna. 15. će doć, ja ću trebat ić na testiranje, počet radit, branit diplomski, polagat vozački, odradit skajp intervju-e i vjerojatno noć prije proživljavat neku osobnu dramu ili nešto (jer sumnjam da će baš čitav mjesec požurit zbog mene :p).

Isto tako, dvjesto posto sam sigurna i da će do tad prestat i ova kiša koju najavljuju i sve što ću ja htjet tog 15. je sjest na Tomislavac sa Staropramenom od jabuke, vege pizzom iz Importannea i mindless knjižicom.

Mark my words.

here comes the sun.

Ne pišem jer nemam o čemu pisati. Rekao mi i horoskop da ću se u ožujku neprirodno povući i da mi neće biti do druženja, akcije, ničega - i nije. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi i kao da čitavu situaciju promatrate iz vana? Tamo sam. I o čemu da onda pišem? Osim o tome da postoji blaga mogućnost da razvijam neki disocijativni poremećaj :D

O suncu koje je konačno sinulo nad Zagrebom nakon jebeno dugo zime i Beatlesima koji su posljedično u ušima?

O tome da mi zadnjih par SHS kupovina izgleda kao ormar mladog wannabe političara?

Nije bio plan, aj promis. I zato kao ravnotežu nosim svoj psihodelični crveno-bijeli prugasti waterfal kardigan (koliko riječi!) do iznemoglosti.

Ovo desno je inače moj prvi blejzer. Kookai, 30kn. Jako sam ponosna :E

Možda da pišem o tome da sam konačno pogledala Shawshank Redemption?

I da mi je jako žao što sam ga gledala? Jer film prvi put gledate samo jednom, a ovo je jako, jako, jako dobar film. Nakon kojeg sam se još više zaljubila u Freemana i pogledala i Bucket List s Nicholsonom.

Sjebano je to. Prvo te primi zimska depresija, pa proljetni umor, pa ljetna ljenost, jesenska melankolija i prije nego se snađeš opet si depresivan. Meni inače pomaže novost, akcija, promjena. Malo mi je toga u životu u zadnje vrijeme. Zato trenutno radim na tome i navijam za -

Ili -

Ako ste i vi spremni na promjenu, neku veću, neizvjesnost i puno, puno zabave guglajte EVS.

Over and out.

old love.

Neki dan sam u bespućima interneta našla na zgodan tumblr, zove se Old Love i bavi su upravo time - prikazuje slike bivših parova iz razdoblja kada su bili sretni, zaljubljeni, and all that jazz.

Heath Ledger & Naomi Watts at a protest against the outbreak of the war in Iraq, 2003

Tom Cruise & Penelope Cruz, 2001

Ben Affleck & Jennifer Lopez, 2003

Demi Moore & Bruce Willis

Ima nešto lijepi i puno više tužnoga u tim slikama. Pomislim na to kako je svaki od tih parova u nekom trenu imao onu povezanost, pogled ili dodir koji znači nešto posebno, samo njima. Sad su vjerojatno, većinom, pristojni stranci.

Čudno je to. U nekom trenu osoba ti je na ili pri vrhu prioriteta, a za godinu, dvije, tri zaboraviš kako izgleda. Tek se tu i tamo sjetiš nečega što si volio, više ili manje. 

Falila mi je neki dan.