Ne sjećam se jesam li ikada dan prije rođendana doživjela ovakvu mećavu. Sjedim za laptopom čitavo popodne, planiram roČendanske proslave i poklone za druge ovčice u svome životu. Slušam Asifa (i s D. planiram do Beča vidjeti ga u živo), pijem zeleni čaj s puno limuna.
Pijem taj čaj iz nove ogromne šalice koju sam ukrala Čmi na zadnjem banč druženju. Šalica je divna, bila je dio seta - girly je uzela rozu s Eeyoreom. Dee nije uzela ništa :p
Ovdje je puna Franckovog zimskog kap'ćina s cimetom koji je divan <3, ali zadnja vrećica je popijena ranije danas pa se sad furam na neku zdravu priču.
Čudna godina je iza mene. Puna novih ljudi i novih iskustava, puna početaka i rijuniona (koji su mi posebno dragi) i puna, puna, puna straha od onoga što slijedi. Možda zato završetke toliko i odgađam.
Neki dan sam vodila jedan ne toliko neočekivan, ali svejedno pomalo šokantan razgovor. Jedan od preko nekoliko u zadnje vrijeme.
Sjetio me da me mama rodila s 24. Nekad mi se to činilo kao konkretna brojka, kao brojka kad si spreman imati djecu, plaćati kredite, kad znaš tko si.
Hau jes nou.
Ne znam tko sam, ne znam što želim od života, ne znam jel bi piškila ili kakila.
Vjerujem da je to normalno i vjerujem da zato trenutno toliko lutam i kukavički se koncentriram na ono jednostavno, sigurno i neobavezujuće.
Glazbu, svoje klince i crtanje s njima, birc koji nam je svima druga dnevna soba, posliće - neke i konačno plaćene.
Svejedno je tu onaj osjećaj da ću uskoro preć dozvoljenu granicu otezanja, da ću morat donijet puno odluka i to ne nužno onih koje su mi najinteresantnije.
Jel u nekom trenu sve postane suvislije?
Prođe li taj strah od obvezivanja? Poslu, mjestu, osobi, određenom životu?
:P
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiA vjerojatno postane, doduse ne kod mene, mozda strah prodje kad dodje prava osoba iako mislim da jos previse toga nisam vidjela i iskusila da bi se tako skrasila, ima vremena za to
OdgovoriIzbrišiI ja sam izgubljena u vremenu i prostoru i o tim nekim ozbiljnim životnim odlukama uopće ne mogu razmišljati, nekako se prvenstveno orijentiram na sebe i posao i da se tu pozicioniram onako kako želim, a sve ostalo...pa ima vremena :)
OdgovoriIzbrišiUživaj zasad u tom stanju, ima i to svojih prednosti.
OdgovoriIzbrišiMeni je ovaj snijeg potpuno upropastio doživljaj rođendana :(
Ne
OdgovoriIzbrišiMožda je za svakodnevni flow ipak potrebna neka vrsta osviještene egzistencijalne nervoze.
OdgovoriIzbrišiIli ganjas nesto vise od zivota ili mijenjas ciljeve i prioritete... Skoro sam sa jednom prijateljicom imala razgovor u kojem smo se sjetile srednje i kako smo mastale. A sad mastamo o sigurnom i dosadnom poslu, obitelji i mjestu u koje cemo se smjestiti sa njom.
OdgovoriIzbrišiNadam se da ces pronaci svoj put :)
Najvolim muziku na tvom blogu :)))
Uuuu... ja se ne zamarim tim pitanjima, nisam nikad, a zagazila sam u tridesete... znam jednu koja je sve to posložila - tešku controL freakušu - u službi su joj roditelji, svekrva, spremačice, dadilje (uz sve je i bogata, tj. njezini su bogati pa si može dati oduška :) ... no i dalje nije sretna (možda se i varam, ali takav mi ostavlja dojam - sve se radi JER SE TAKO MORA, JER JE RED)- nikad dosta, uvijek treba još nešto itd...
OdgovoriIzbrišiMeđutim, nešto sam ti drugo htjela reći.. onaj tvoj post od prije kojih mjesec, možda dva.. o fotografijama poznatih parova koji više nisu skupa, a koje su slikane nekih davnih dana .. ja često razmišljam o tim momentima, ne nužno s poznatima u glavnoj ulozi, ali fascinantno mi je to kako su dijelili neke trenutke svog života, zabilježeno sve fotografijama, videima, poklonima, a onda... kao da nikad nisu bili skupa... bar se tako čini :( Sjetila sam se danas jednog takvog para koji je meni bio precool, ful idealan - Bruce Willis i Demi Moore.. oni su mi baš bili predobar par, trebali su ostati skupa. Ali eto...
To je najčudnije kod prekida i veza. Ja sam bila s dečkom 3 godine, prekinuli smo prije 3 godine, i to je tako čudno, te 3 godine mog života kao da se nikad nisu ni desile, sad smo si stranci a nekad smo dijelili sve. Strašno.
IzbrišiAsaf je super :)
kriza 20-ih nas je sve šćoopila u ovo moderno vrijeme :/ ja imam 27 i nisam ni diplomirala još. a di poso, a di udaja, a di djeca...
OdgovoriIzbrišiali nije sve tako crno! evo nam proljeća pa ćemo se malo razveseliti. a evo ti i nagradica kod mene, ako ih voliš :)
oh boze, nadam se da postaje...
OdgovoriIzbriši