mjesečni favoriti 01-2014.

Što više slika, što manje mog naklapanja, može?

Za početak, stvar koja mi je na repeatu zadnjih par dana, bez nekog posebnog razloga. Paše mi.

Uz nju slušam Kings of Convenience, Nujabes, Wilca, The Tallest Man on Earth i MR MS. Guilty pleasure trena mi je svakako Wrecking Ball (THE FEELS!) i Timber :D

Najdraža knjiga mjeseca je -

Recenzija će čim se saberem i posložim si što želim reći.

Nisam pogledala niti jedan film. Detachment s Brodyjem me prošli mjesec osakatio za neko vrijeme, pauziram. Gledam Sherlocka, doduše, i volim!

Nosim -

Oboje SHS. Kariranu košuljicu dala mi je G., kupila si je preveliku, a ja sam joj ovog mjeseca dušu iznosila. Vesta je mekani favorit života, onaj debeli, teški konac - ne laska mi pretjerano figuri, ali nekad je to nebitno jer je sve što želiš umotati se u nešto veliko i mekano i piti pivu i nikome se ne svidjeti.

Nosim i Cangoo bež vertiju Timbica i potajno sam jako sretna i impresionirana. Masivne čizme imaju smisla. There, I said it.

Dalje!

Labello mi je veliko iznenađenje jer generalno imam dojam da su mu publika ljudi tipa mog tate - koji ga kupuju zadnjih 20 godina i uz klasičnu plavu tubicu kozmetika im se sastoji od Atrixa/Nivee za ruke i eventualno nekog finijeg dezića i aftershavea. Ljudi, ovo čudo njeguje. I spašava mi grozno ispucale sune.

Kremica je P.-in bućkuriš kojeg mažem da dermatitična područja, "proljeće" mi je malo uzrujalo kožu. Fantastičan je i za zanoktice!

Affinitone je trenutni puder trena - fixira tekući bez da žbuka lice.

Revlon rumenilo A Floral Affair intenzivna je, prozračna, ružičasta boja koja baš krasno digne ten, pogotovo u SINERGIJI (riječ mjeseca!) s Catrice ružem i jednog od prethodnih postova.

Mjesec je, onako generalno, bio solidan. Puno sam čitala, puno sam se družila, upoznavala. Potvrdila posao, razriješila neke odnose, zakomplicirala druge. Valjda zato i imam osjećaj da je siječanj ove godine beskonačan!

Kako ste vi?

čitam: Greška u našim zvijezdama

Ove godine na GoodReads profilu složila sam si listu knjiga koje želim pročitati u 2014. Na to me potakla količina razočaranja i pročitanog šunda u zadnjih par godina. Na listu sam stavila kvalitetnije romane koje sam počela, a nikada dovršila, te par koje bih voljela pročitati zbog hajpa koji ih okružuje.

Jedna od tih hajpanih knjižica na popisu bila je Greška u našim zvijezdama (The Fault in Our Stars) John Greena. Johna jako volim kao polovicu vlogbrothersa, upućena sam u njegov opus (može li se ta riječ ovdje uopće upotrijebiti?), pogledala sam recenzija Grešaka i Aljaske i Papirnatih gradova na YouTubeu. Ono, upućena sam, nisam pala s Marsa, pročitala i tako... razočarala se.

Augustus ima sedamnaest godina, Hazel šesnaest. Sretnu se i zaljube jedno u drugo. Ona ima rak u posljednjoj fazi, on je zloćudnu bolest pobijedio, ali ostao je bez noge. Savršeno se dopunjuju, povezuje ih osobit pogled na život i bolest od koje boluju... Njihov zajednički put traje svega nekoliko mjeseci i kao svaka velika ljubavna priča završava smrću. Ipak, ovo nije knjiga o smrti, već o ljubavi. O tome da junaci izbliza ne moraju biti onakvi kakvima smo ih zamišljali, da svijet nije mjesto na kojem se ostvaruju želje i da istinska hrabrost ne mora uvijek spasiti čovječanstvo. O tome da je i nekoliko mjeseci dovoljno vremena za proživjeti malu vječnost i da su neke beskonačnosti veće od drugih.

Za početak u romanu mi se svidio realističan prikaz djece oboljele od raka. Imam IRL iskustvo s problematikom i baš kao što piše u knjizi to nisu pomireni i hrabri borci, premudri za svoje godine, koji ostaju jaki i nasmiješeni za sve oko sebe do kraja i tu su da nas inspiriraju. To su klinci koje boli, koji su ljuti i prevareni, koji ostaju bez dijelova tijela i imaju osjećaj nepravde. Koji bi u tom trenu trebali biti na igralištu i u školi i koji su toga svjesni. Koji, unatoč svemu ružnom i teškom i bolnom guraju dalje jer znaju da druge nema i u tome leži njihova nenamjerna preogromna snaga, ali koji bi puno radije da nas njome ne inspiriraju. I za koje bih radije da nas njome ne inspiriraju.

S druge strane, što se samog romana tiče... odrastam, to je zaključak. YA sam prerasla i to na neki ciničan način koji mi se nužno ne sviđa. Kolutam očima na velike riječi i rečenice 16godišnjih junaka i smetaju me nerealni događaji i prikazi (ako će vam pomoći za parelelu, jako volim Franzena - sirovog, ružnog, tužnog i realnog).

Nisam patila, nisam plakala, nisam krašala na Augustusa. Shvatila sam i da mi nije sezona za to, što me još malo zdeprimiralo. Grlo mi se stislo na scene u restaču, ne znam ni sama zašto. Bilo mi je pomalo bizarno razmišljati o tome da je rečenice djetinjastih seksualnih aluzija koje izmjenjuju tinejdžeri pisao, koliko, 40-godišnji muškarac - no to je valjda moj problem :D

Ostavljam otvorenom mogućnost da se nisam dovoljno uvukla u priču, da sam zla vještica, da nešto nisam shvatila. Većini ekipe roman se sviđa - ljudima mojih godina i starijima. Priča im je topla i lijepa, kelje po 4-5 zvjezdica. Ne plaču, al suosjećaju. Prosječna ocjena romana je iznad 4. Ja sam joj dala 2. Preporučila bih ju mlađoj sestrični. Što ne valja sa mnom?

Čitali? Dojmovi?

recenzija: Catrice Ultimate Colour 250 Matt About Pink (+ WL)

Osoba sam od minimalno šminke. Pričala sam već da ne smatram da imam što posebno sakriti na licu, a s obzirom na veliičnu svojih očiju ni istaknuti :D Tako su puder, obrve, rumenilo i maskara postale moja 3-minutna dnevna konstanta. Za izlaske samo promijenim puder u trajniji i eeeventualno se malo poigram sa crnom olovkom.

S druge strane, uvijek mi se sviđao tuš + intenzivni ruž look. Još uvijek je dovoljno jednostavno da ostaje unutar nekih mojih granica, a opet nije baš potpuno "jedva su me nagovorili da izađem iz stana" opcija. Problem s ovom opcijom je da nemam baš Lendoxia usne na kojima će sve izgledati dobro već više... no, imam potencijala izgledati kao Cruela DeVil ako pretjeram s nijansom.

Nakon što me girly jednom našminkala kako sam tražila, a ja sam prorovala kroz sve njene ruževe, shvatila sam koje mi nijanse dobro stoje. Tako su se na wish listi našli Illamasquina Eurydice i MAC-ov Candy Yum Yum. Prikladnu crvenu još nisam našla.

Meanwhile, dok čekam prvu plaću i opciju kupovanja Illamasqua ruža (jer poznavajući mene, tu lovu ću uvijek radije negdje pojesti nego kupiti ruž :D), zaletjela sam se do Kozma i upiknula jedan prihvatljivi Catrice. Može se jako fino jesti i za 35kn, ali toliko sam spremna žrtvovati za tuž :D

Moj odabir bio je ruž iz Ultimate Colour linije u nijansi 250 Matt About Pink. Samo što ovo baš i nije neka ružičasta već ružičasto-koraljni hibrid. Nijansa je nešto intenzivnija nego na slici, a finiš je mat što otprilike znači da je ruž prilično suh i da lijepo izgleda isključivo na ultra njegovanim usnama što je u ovo doba godine prilično teško postići.

Trajnost ruža je prosječna - doduše ja ga uvijek nosim navečer kad idem na kavu ili pivu, a ako si uz to i zapalim nije da mogu očekivati ne znam što od drogerijskog proizvoda za usne.

Meni osobno najbolje izgleda na svijetlu put i minimalni make up, zabavno mi je promatrati kako stvara skroz neki drugi odnos dimenzija na licu (daaa, tek sam sad to skužila :D). Pokušala sam pofotkati nijansu, ali ovo vrijeme mi to ne dopušta. Radi se o intenzivno ružičastoj s primjesom koraljne, a ovo je najbliže što sam realnoj boji uspjela doći -

Ružičastiji je :/

BTW, budući da zahlađuje i sve ćemo uz knjigice, net i tople napitke moržati doma, kao pozadinsku buku najtplije preporučam -

nedjeljni bez glave i repa. kakve nedjelje i jesu.

Sjetio me N.-in status na Rundeka i Haustor - sad imam što za staviti na mp3 i prestati se mučiti sa svime tolikoputapreslušanim. Mislim, Rundek je prekotolikoputaposlšan, ali ne u zadnje vrijeme, a i uvijek mu se veselim. Osim toga, Rundek me uvijek prebaci na iduće, a to generalno odvede u posebno mirne faze dana, tjedna i tako daljega...

Pročitala sam konačno jednu knjižicu koju su toliko hajpali na YouTubeu i Goodreadsu da sam očekivala... ne znam točno što, ali očekivanja u svakom slučaju nisu ispunjena (pisat ću o njoj). Zato sam trenutno na Foeru.

Kao savršena protuteža - jedna od onih općeoduševljenje. Znate kad čitate i svako malo pomislite kak je knjiga divna? E to. Prekrasno topla, a tužna, ne želim da završi - a bude, skoro, jer je prepuna fotki, izrezaka, pisama... 

Film sam davno pogledala, ali budem opet. Sjećam se koliko sam uživala u Oskarovom kaosu, "onakokakosvijetizgledaumojojglavi" tipa.

Zadnje vrećice Amaretto nessa potrošila sam danas na tiramisu - nitko doma ne voli kavu u slasticama. Fin je i minus piškote, sir i ekipa. A iznenađujuće je fin i Lidlov Oolong čaj. Jedan od rijetkih u vrećicama kojeg s guštom popijem bez dodataka. Zapravo, jedan od rijetkih čajeva kojeg s guštom popijem točka - više sam tip od kave.

Ugodna vam nedjelja, sa ili bez Foera, depra glazbe, tiramisua i velikih količina čaja :)

čitam: Kad je bog bio zec

Kad je bog bio zec je roman Sarah Winman iz 2011. godine. Uzela sam ju na blef, svidio mi se naslov. Na poleđini je pisalo -

OVO JE PRIČA O BRATU I SESTRI.

Ovo je knjiga o djetinjstvu i odrastanju, prijateljstvima i obiteljima, pobjedama i tragedijama te svemu što se događa u međuvremenu.

No više od svega, ovo je knjiga o ljubavi u svim njezinim oblicima.

Svi koji me čitaju duže od zadnjeg posta znaju koliko sam emo i koliko sam se lako primila na ovaj mamac :)

Roman govori o odrastanju djevojčice Elly i njezina brata Joea u periodu od 30-ak godina, svim usponima i padovima, ljudima koje su voljeli, onima koje nisu, te trećima - koji su prešli put između. Dojma sam da takvi uvijek ostave najveći trag.

Paleta sporednih likova je toliko dobro, pametno i crnohumorno razrađena da oni to govoto i nisu, a svaki do zadnjeg vam se uvuče pod kožu - do onog najgoreg. 

Posebno sam se zaljubila u sam stil pisanja - razveden i nedorečen. Mnogi su romanu upravo to zamjerili, ali meni je odgovaralo neke stvari ostaviti neizgovorenima - malo što je u životu toliko eksplicitno kao dumbed down filmići i knjige i uživala sam u tome što se za time i autorica vodila.

Vrijeme za priznanja. Imam brata, nešto sitno mlađeg, s kojim oduvijek imam zbilja dobar odnos. Kao klinci smo se skupa igrali u vrtu, pa za kompom, bacali vodene balone s vrha zgrade i snimali "radioemisije" (ne pitajte :D), izranjali školjke, maratonizirali serije i filmove, jedno drugome procjenjivali i preporučivali odjeću i na kraju stajali jedno iza drugoga u ozbiljnijim situacijama i bili si podrška. 

Nismo prošli čak ni teen fazu hejta - mi smo išli u kino :D

K. je osoba (mojih godina) koja me najduže zna - koja zna što sam bila prije i što sam sada, koliko se to je ili nije promijenilo i zašto. Ne mogu reći da me zna najbolje, ali sigurno zna detalje koje ne zna nitko drugi. 

Poveznica mi je s nekim... neću reći ni ljepšim, ni lakšim, već čisto... drugim razdobljem. Pričama i životom - koje drugima rijetko pokazujem.

Ovo je nešto zbog čega sam se s romanom dodatno poistovjetila, nešto zbog čega sam ga na trenutke čitala s knedlom u grlu. Zbog čega sam na određene citate savijala uši knjige, da ih mogu poslikati i negdje sačuvati. Za slučaj da se za 10 godina, onako tipično 'rvacki, pokoljemo oko neke bezvrijedne imovine ;)

Čitajte, javite :) Ili već jeste?

preporuka: Nivea Pure & Natural

Danas vam imam potrebu ukratko predstaviti (i preporučiti) jedan proizvod kojem sam dotakla dno pred dobrih tjedan dana, ali ga čuvam na stolu kako ne bih zaboravila napisati post. Da, tako je dobar.

Neke od vas će možda iznenaditi kada kažem da se radi o Niveinoj kremi za lice. Koliko sam generalno uspjela popratiti stavove šire publike, Nivea baš ne kotira visoko kad govorimo o njezi lica drogerijskog ranga. Većini je teška i komedogena. Budući da sam ja nostalgičar i obožavam njihov karakterstični miris, više sam puta pokušala pobiti te teze - svaki puta bezuspješno. Do sada.

(S druge strane, linija za tijelo im je prekrasna. Mislim da nisam našla bolji losion od svijetlo plave Nivee.)

Krema koja me toliko oduševila je hidratantna dnevna krema iz Pure & Natural linije (to je ona (kvazi)organska linija). Teksturom je ovaj proizvod između kreme i gela, a suši se u nekakav semi-mat finiš. Lice mi se slabije mastilo, ali niti u jednom trenu nisam imala osjećaj suhoće - upravo suprotno! Ova krema dala mi je prekrasno ugodan osjećaj kakav već dugo od drogerijskih proizvoda nisam dobila. Budući da mi je čudnjikavo (alkoholno) mirisala malo sam se prepala, ali bezrazložno; priča je prošla bez iritacija bilo koje vrste, što može potvrditi i moja (šokirana) mama koja je inače poznata po dermatitisima svih vrsta.

Poanta je - osjećaj, a i izgled kože bili su dobri, kakvi dugo nisu bili. Od Clarinsa.

Trenutno pokušavam dokrajčiti Afroditinu hidratantnu kamilicu i Mixa kremu za mješovitu kožu i moram primjetiti da me šokiralo koliko mi već nakon tjedan dana Nivea nedostaje! Osjećaj suhoće i zatezanja je neugodan dok mi se s druge strane lice pojačano masti, a zamijetila sam i par prištića (za što prvenstveno krivim Afroditu).

Mislim da se vraćam provjerenoj (i prekrasnoj!) Biobaza (gel) + Nivea (krema) kombinaciji čimčim prije (timtim bolje) i završavam priču njege lica.

Krema je dostupna u drogerijama po cijeni od... 30-40kn? Sorkač :D

3, 2, 1!

Jako me razveselilo što su neke od pretraga koje upućuju na moj blog "ryan gosling naked" i "seksey nanked" (nadam se da poveznica ovdje nije bila kritični misspeling već to što sam seksi, jel ;).

Za ove druge -

:evil:

Znate da volim Ryana, ali sam duboko povrijeđena što se ne radi o mom BCF-u -

Možda i bolje, doduše - uvijek je bolje neke stvari prepustiti mašti.

Bilo kako bilo, u stanju sam šoka nakon završetka Vlogmasa! Navukla sam se na vlogove essiebutton i sad patim! And the pain is real!

Znači, nije da ima brutalno uzbudljiv život (osim što su Aslanov rođendan proslavili u Maroku, a Božić u Kanadi), ali sam se navukla u kupovanje namirnica, Reggie cam, slaganje namještaja iz Ikee i hipohondriju i sad sam istinski tužna. Jutarnja kava je mnogo sumorniji ritual bez Estee :(

Čitam Kad je bog bio zec i oduševljena sam! Lijepa, pitka, a pametna i fantastičnog stila... Prva u godini, pa odmah petica :) Doduše tako je i prošla počela, pa znamo u što se pretvorila!

KONAČNO sam počela gledati i britanskog Sherlocka i daaa, oduševljena sam!

Slušam... OK, kompulzivno ripitam -

I to vam je to. Nek sad prođe i ovaj zadnji blagdan, pa da se mogu lagano vratiti životu i obavezama, mrzim praznike skoro kao nedjelju!

1st

Uspješno sam izignorirala blagdane na svim društvenim mrežama i platformama, te samo nastavljam u revijalnom tonu i neke 2-3 kilice teža ;)

Obavila sam dobrih 50-ak posto ciljeva za prošlu godinu - budući da su bila 52 moram priznati da sam zadovoljna. Ove godine bit će ih 25 - da bude pase uz rođendan.

Ploča je, kako vidite, razmontirana, novi rokovnik u upotrebi, jar of happiness postala je to u pravom smislu riječi ;)

Nova 2014. dočekana je s dragim ljudima i na drugom mjestu veličanstvenog dance off-a :D

Bookathon je prošao užasno jer sam sa sobom ponijela UŽASNE knjige. Igra je najužasniji roman (uz Gradsku curu) ove godine. Liječim se.

2013., ti i tvoje knjige won't be missed.

A što vam (nam) želim da nova bude bolja?

Puno mentalnog (i fizičkog) zdravlja i snage, upornosti i ustrajnosti, dovoljno sreće da se pokrene, ali ne i da se završi bez truda, ljubavi koju i koja vas nikad neće uzimati zdravo za gotovo, kuna dovoljno da pokrijemo minuse i prijatelja da s njima... ah što god vas već veseli! Ja ću, nadam se, putovati :)