srijeda, 22. veljače 2012.

Sretni

Mene stvarno nije teško rasplakati. Plačem kad sam tužna, plačem kad sam ljuta, plačem kad sam nervozna i stjerana u kut. Od sreće još nisam plakala, ali bila sam na rubu.
Ponekad je ipak lakše plakati nego u drugim situacijama, a primjetila sam da to kod mene ima veze sa gubitkom i neočekivanom ljudskom dobrotom.

Neobično je kako neki "partnerski" odnosi prerastu u nešto više. Nekad jednostavno klikneš s osobom koja ti je slučajno dodijeljena, imate velike planove (i na papiru i mimo), dijelite jedan bitan segment života, nešto oko čega ste obje "passionate" (ovdje stvarno ne paše ni jedna naša riječ), hipoteze, kave, maratonska pisanja izvještaja i cigarete na balkonu u pauzi.

Rekli su mi da takvi odnosi znaju biti intenzivni, bilo mi je smiješno.

A onda ti to netko jednostavno uzme. Ne samo suradnika, već i dobrog prijatelja i sve ono zabavno što je išlo uz naporan rad i što ga i vas je često izvlačilo.


Nisam plakala kad sam saznala. Bila sam više ljuta nego išta drugo, a i tada sam bila potrebnija kao tješiteljica. Ali večeras, sama s cigaretom i Bruceom jesam. Ne nužno na sve što se dogodilo, već na sve gubitke u zadnje vrijeme. I na činjenicu koliko stvarno dobrih ljudi ima na ovom svijetu. I koliko njihova riječ u određenom trenu pogodi na pravo mjesto, koliko njihova religioznost nije nametljiva, već blaga i utješna. 

Uvijek se u meni nekako borio onaj urođeni, naivni segment koji vjeruje u ljude, koji voli ljude i koji istinski, valjda mladenački, želi nešto učiniti, barem za jednu osobu, s onim nametnutim glasićem koji viče "sagorjet ćeš u prvih mjesec dana, previše ti je stalo" i "je, od zahvalnosti i osjećaja da radiš nešto bitno se ne živi". Danas je onaj prvi stavio još jednu recku na zid.



I sretna sam zbog toga. Priznajem da navijam za njega :)

Broj komentara: 9:

  1. Pronađoh se u skoro svakoj riječi :).

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja sam sušta suprotnost svemu navedenom. Ne sjećam se kad sam zadnji put plakala, ali mislim da je bilo od sreće. :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uf, blago tebi :D

      Ja bih voljela da imam neki prekidač u sebi, nije baš da uvijek želim pokazati da me nešto povrijedilo ili uzrujalo... :)

      Izbriši
  3. I ja se nazalost rasplacem na svakakve gluposti.
    S.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja se rasplačem na sve živo i sve me "dira". Divan post :grli:

    OdgovoriIzbriši
  5. Drago mi je da se kužimo :* Dobro i nije, znate što oću reć :))

    OdgovoriIzbriši
  6. Ja plačem često, i kad sam sretna, i kad sam tužna, i kad sam bijesna. Najčešće kad sam bijesna. :D Dapače, kad ne plačem dugo vremena, onda mi se taj nakupljeni jad i čemer počinje izbacivati na koži u obliku dermatoze, osipa; preskače mi srce itd. Plakanje je zdravo, ne treba od njega bježati. ;)

    OdgovoriIzbriši