neobičan dan.

U zadnjih sam mjesec i sitno kupila dosta novih sitnica i dvije veće stvari - čizme i crne traperice. Još mi preostaje kaput/jakna u kojem neću izgledati kao da sam došla s jahanja na svom ladanju na engleskoj country side (samo su mi Hunterice u Zari falile kad sam jakne isprobavala!) i spremna sam za zimu.

Ja sam, što se šopinga tiče, poseban slučaj. Tražila sam niske, robusnije, motorističke čizme bez pete i zakovica i što si na kraju kupim -.- Jebiga, ljubav na prvi pogled - tako i u veze ulazim - što puno toga objašnjava :D

Inače, zaljubila sam se u Garnierove Ultra Doux proizviode za kosu - probala sam ljubičastu liniju od lavande i zelenu od... ne znam čega (ali ne onu za masnu kosu, već onu za sjaj) i stvarno su odlični! Sad sam odlučila pokušati sa bijelim aloe vera dvojcem - javim kako se stvari razvijaju.

Isto tako, za vikend sam konačno od girly dovukla svoje zaostale Hrelić Hesseove (očito sam bila u nekoj teen angst fazi), a jučer sam na Interliberu obavila pregenijalan šoping i izašla sretna ko malo dijete :)

Knjiga koju sam rvi put pročitala s nekih 10-ak godina i jedva čekam čitati ju nekim drugim očima. Bila je 10kn! Mali princ rokovnik bio je 55, ali sam bila toliko sretna kad sam ga našla da bih dala i više.

B. se smijala kak mi se oči sjaje na svaku pizdariju, a dofurala mi je i knjigu koju sam dugo htjela pročitati -

S obzirom na vrijeme vani, a i da mi je klinac s kojim sam se danas trebala naći dobio kozice, mislim da ostajem doma uz Rowlingicu i Hannibala - ekipa iz snova.

Litva - razmjena i burni (represent) povratak.

Glavni dio i razlog puta, razmjena na temu Into the Wild je počela. 7 zemalja, 42 ljudi i prekrasna litvanska priroda usred ničega, "gdje vas nitko ne može čuti kako vrištite" :D

Smješteni smo bili u trening centru, a YiA program divno pokriva troškove smještaja i hrane, te vraća 70% troškova puta :3 Što prikladno osigura džeparac jer kad ste zbilja usred ničega nemate na što trošiti lovu - osim par puta tjedno opskrbiti izaslanika da kupi dodatne zalihe cuge u obližnjem gradiću.

Litvanska priroda zbilja je prekrasna i tu sam se u zemlju zaljubila. Sve je u zbilja nepreglednim jezerima i močvarama, drveće je više i tanje, trava zelenija - baš filmska priroda, potpuno drugačija od one naše (rekla bih da je nekako delikatnija u usporedbi s... a valjda kršnom :D)

U Litvi sam, inače, slomila velik dio svojih... ne fizičkih koliko psiholoških granica. Bavila sam se sportom sve do svoje 13 godine - od ritmičke gimnastike do rukometa i definitivno nisam slabe i nježne građe. Kad se primim sporta rezultati se vide doslovno u roku tjedan, dva i organizmu mi to posebno odgovara. Međutim, u nekom sam se trenu strašno ulijenila i svu aktivnost pretvorila u ispijanje kava, te sam o sebi počela pričati i misliti kao o fizički lijenoj, slaboj i nezainteresiranoj, što definitivno nisam.

U tih 10 dana spavala sam po 5-6 sati svake noći. Išla sam u 7-satnu noćnu šetnju šumom oboružana kartom i kompasom gdje je moja grupa zaglibila u nevjerojatnom mulju i mini liticama, zaglavila u šikari i skoro upala u jezero. Natrag sam se vratila pješice iako je bilo slobodno mjesto u autu, ali cestom. Mislim da sam svega par puta u životu tako duboko zaspala kao nakon toga.

Sudjelovala sam i u vojničkom drilu gdje sam puzala po fakin blatu dok je neki nabrijani kepec vikao na mene (što me prilično ispizdilo :D) i veslala u kanuu s malim Bugarom (došli smo predzanji na cilj - nije baš bila šala jer su nas uvalili u kanu i rekli vidimo se na kraju. Kraj nije bila pravocrtna linija već kaos od šikare, brzaca i jezera s nekoliko mogućih izlaza).

Penjala sam se po drveću u adrenalinskom parku i slučajno otišla na stazu 3. po težini (od 4). U jednom sam trenu stajala na tim jebenim letvicama 5 metara iznad zemlje i na rubu suza se oslanjala na žice skupljajući u sebi snage da zakoračim na iduću letvicu-ljuljačku udaljenu dobrih metar od one na kojoj sam stajala. Mislim da sam tad doživljela mini prosvjetljenje i psujući sebe i svoju nadobudnost i sve ostalo što mi Hrvati znamo, došla do kraja staze. Možda se to nekome čini smiješno, ali ja sam tada bila stvarno ponosna na sebe. Prešla sam objektivno fizički prenapornu stazu za moju razinu trenutne tjelesne spreme, nisam odustala i nisam pala. Nakon toga sam se žicom spustila kroz šumu preko ogromnog jezera i otišla na iduću stazu.

(Uopće neću spominjati masnice i razinu boli u mišićima koja me sutra dočekala.)

Nije to bilo sve, puno smo se igrali i blesirali, učili i družili se. Upoznala sam krasne ljude s nekima od kojih sam i dalje u kontaktu.

Bondala sam se s cimericom saznavši da je godinu dana provela volontirajući na drugom kraju svijeta - nešto što ja jako želim pokušati. 

Uživala u Trakaiu, prekrasan, prekrasan gradić.

Ne sjećam se kad sam bolje jela, više se kretala i dublje spavala nego u tih 10 dana. Provjerila bih mail i face poruke jednom dnevno - ostatak sam provela vani i u interakciji s ljudima i savršeno zapečatila jedno jako bizarno ljeto.

10 dana kratko je trajalo i mi smo krenule doma. Ako ste mislili da je put bio stresan, čekajte da vam ispičam kakav je bio povratak :D

Vraćali smo se istim putem - busom do Vilniusa gdje smo popile kavu, drugim busom do Varšave gdje smo zaspale na kolodvoru (imale smo 4 sata za ubiti, ali prerano da bilo gdje odemo - mjenjačnice ne rade, a mi smo sa eurima i bez zlota), avionom do Budimpešte. Manje je praznog hoda, sve se odvija brzo i bezbolno dok nismo izašli iz busa 200E i krenuli prema metrou koji će nas odvesti do centra i hostela - noć ćemo provesti u Budimpešti i 30. popodne krećemo natrag za Zagreb.

Daljnji rasplet događaja zahtjeva točke -

1. I. se panično hvata za rame i vrišti "Gdje mi je torba?!?", trči natrag, busa nema. Torba je u busu.

2. Torba nije ona velika, putna, već mala u kojoj su joj ostali novčanik sa svom lovom i dokumentima, putovnica, fotić sa skoro svim našim fotkama; karte su na sreću kod mene.

3. U nekom trenu se razdvajamo, I. s 2 cure odlazi jednim, R. i ja drugim putem. Znači NE! U svakom filmu ovo vodi u još veći kaos.

4. Cure nas SMS-aju da ih policija vodi u stanicu i šalju adresu. Mi uspijevamo shvatiti gdje je to jer ja doslovno svaku osobu pitam da mi objasni :D Vozač busa nam pokazuje gdje trebamo van. U nekom trenu shvaćamo da je R. u metežu izgubila mobitel. Trčimo i tražimo ga dok nam bus odlazi.

5. Ipak dolazimo do postaje, cura nema. Nalazimo ih parsto metara dalje, I. i pratnja idu do imigracijskog (jer ambasada ne radi), ja i V. nosimo sve stvari u hostel jer ja jedina imam podatke i znam gdje treba ići. 

6. Cure se napate ko nitko, a nas dvije poručamo, popijemo kavu, fotkamo se, kupujemo suvenire i uživamo :D

7. Navečer se nalazimo, dijelimo lovu jer I. sutra rano mora do ambasade po putni list da bismo se mogli vratiti doma.

8. Budimpešta nas stvarno mrzi pa odlučujemo ostati u hostelu, ja zaspim ko klada :D

9. V. i ja opet uživamo, a cure rješavaju ambasadu. Na knap se nalazimo na kolodvoru i krećemo doma. 

U vlaku naravno kupimo novog najboljeg prijatelja, Harryja (Pottera :D) kojem dramimo, prepričavamo bizarne elemente puta i na kraju opijamo u Bacchusu.

Summa Summarum?

Trening centar - zanemarivo, sve što smo trošili bilo je na cugu i slično, ostalo je bilo osigurano.

Suveniri - uh. 30-ak eura čini mi se, tu se uvijek pogubim -.-

Sitnice - TBS parfem u djutiću - 16 eura

Kaos na kraju puta - ne pitajte -.-

Na kraju svega mi je jako drago da sam otišla - mislim da bih u nekoj drugoj priči teško otputovala u taj dio Europe, a pogotovo ne za ovako sitne pare (nakon povrata troškova karta me ispala 36 eura!, a ostalo nisam plaćala, osim 2 noćenja u hostelu - cca 15 eura zajedno i nešto sitno hrane i cuge). Upoznala sam krasne ljude i pokazala sama sebi što sam zapravo sve sposobna - fizički, ali i psihički.

S druge strane, mislim da za YiA priču uskoro više neću biti. Kad se nađeš u vrlo mješovitoj grupi koja uključuje i totalne tinejdžere skužiš da si u stvarno nekom skroz drugom filmu. Mislim da ću uskoro ipak više cijeniti svoj tempo, svoje (birane) ljude i naša hedonistička (a ne ludo aktivna) druženja i putovanja. Vidjet ćemo.

Litva - Vilnius.

Dakle, 6 ujutro je, a mi smo stigle na glavnu autobusnu stanicu u Vilniusu. Hostel se otvara za check in u 1 i mi potpuno premorene moramo nekako ubiti 7 sati. Srećom pa je vrlo blizu bio McDonalds gdje smo pojele prvi obrok nakon sendviča od doma i kikirikija u vlaku. Kvalitetno, nema što -.-

Put od busa do starog dijela grada nije dug i sretna sam kad uđemo jer sve ipak počinje djelovati kao glavni grad neke zemlje. Vilnius van tog središta je dosta siv i sumoran, s jako puno beskućnika, alkoholičara i pasa lutalica. Jesam sad politički nekorektna? Stari dio grada izgleda kao mala Rusija, ali u tome već mogu prepoznati određeni šarm :D Sad sam sigurna da sam politički nekorektna :D

Sjedamo na kavu uz neku pijanu ekipicu - bila je subota ujutro i svi su se trijeznili dok smo nas 5 mrgudno ispijale preskupu kavu. Litvanci očigledno nemaju kavanski mentalitet jer nas je konobarica 5-6 puta došla pitati želimo li još što, ali mi smo kao pravi balkanski điberi svoje kave pili sat i pol :E

Vilnius je inače grad sa strašno puno crkvi, doslovno su na par mjesta jedna do druge. Netko mi je rekao da ih ima najviše u Europi? Tom dijelu Europe? Užasan sam turist -.-

Kad sam rekla da mi Vilnius izgleda kao mala Rusija, mislila sam na to da je sve jako prostrano, baš dobijete dojam vejstanja prostora :D Trg prosječne veličine velik je kao naš Jelačić plac, a takvih je u centru nekoliko. Kad uzmete u obzir da je stanovnika tek 550 000, toliko praznog prostora ima smisla samo u očiglednom povezivanju arhitektonskih odabira s megalomanijom istočnih im susjeda,

U svakom slučaju, uspjele smo naći drogeriju i opskrbiti se putnim tekućinama za idućih 10-ak dana, te oko 12 pokušale ući u hostel. Odsjele smo u Center Stay Hostelu drito na ulazu u stari dio grada gdje je noćenje u 8-krevetnoj mješovitoj sobi izašlo oko 60 kuna. 

Izbor sobe pokazao se punim pogotkom jer smo upoznale i regrutirale nalog Čeha Tomaša u maskotu našeg dana u Viliusu i podijelile svoj alkohol s njim. Moram  napomenuti da je cuganje na javnim mjestima u Vilniusu zabranjeno što mi, eto, nismo baš znali. Pa su nam se prvo pridružili random beskućnici, a onda nas je sve skupa otjerala policija :D Prvo su pomislili da smo Poljaci ili Rusi (i svi su konstantno to mislili) i bili pomalo neprijateljski nastrojeni, al kad smo uspjele objasniti da smo iz Hrvatske skužili su da smo totalno izgubljene u vremenu i prostoru i samo nam rekli da odemo u hostel (REPRESENT!)

Idući dan proveli smo u šetnji gradom, ispijanju kava, isprobavanju litvanskog tradicionalnog jela od krumprira - cepelina (ti ljudi valjda jedu samo krumpir i meso - ali očigledno su od toga svi tako prokleto visoki, mršavi, lijepi i zdrave kose, bila sam maksimalno fascinirana!).

Interesantno mi je bilo vidjeti kako je mimo golemih praznih površina grad pun quirky detalja, meni uvijek najdražih. U parkovima su stupovi lampi i drveće umotani u neke šarene štrikane opravice, a trgovina čajem ima male čajnike na vanjskom zidu. 

Sam centar Vilniusa inače ima jako malo dućana i drogerija po glavnim ulicama, sve je puno suvenirnica i restorana.

Za kraj druženja s malim Čehom popeli smo se na kulu s koje se pruža prekrasan pogled - s jedne strane na stari, vrlo ruski, a s druge na novi, moderni dio grada. 

Popili smo zadnju kavu na kojoj sam se ja naravno upustila u prikupljanje informacija o mogućim interesantnim filmovima i glazbi (jer su me češke Vratne Lahve oduševile), te se rastali s jednom fotkom i bez ikakvih razmjenjenih informacija. Mislim da nas je sve začudilo koliko smo se u to kratko vrijeme povezali i koliko je bilo teško ostaviti mini Tomaša u Vilniusu i uputiti se na autobus koji će nas odvesti u trening centar Daugirdiškes gdje ćemo provesti idućih 10-ak dana.

Možda ste do sada primjetili da nisam baš tip od turističkih obilazaka - više volim šetati gradom i osjetiti atmosferu, ispijati kave i pojesti koje tradicionalno jelo, te upoznavati ljude. Nekako više obogati od 3 fotke kule. Ili sam to samo ja.

Summa Summarum?

Javni prijevoz - 0 (dio grda gdje smo se kretali je mali i sve je blizu)

Hostel - 6-8 eura

Cuga i hrana - recimo 20-ak eura s tim da je u to ušlo nekoliko kava, tadicionalni ručak, kebab, večernja cuga i 2 kutije cigareta. Litva je jeftinija od Hrvatske.

Savjeti i opažanja?

1. Hosteli su OK i tik uz sam centar. Mislim da nema smisla tražiti nešto drugo.

2. Valuta je litas i nije moguće plaćati eurima (isto kao niti u Mađarskoj ili Poljskoj).

3. Litva je dosta jeftinija od Hrvatske - pogotovo cuga i cigarete (ako je kome bitno).

4. Žene su prokleto lijepe, oboružajte se samopouzdanjem :D Muškaraca nema nigdje :(

5. Hrana je jako dobra i zasitna - svakako probajte!

6. Alkohol na ulicama je zabranjen :D  

7. Zemlja je dosta naočigled siromašna i sumorna, ali kroz centar definitivno vrijedi prošetati.

O onome što me u Litvi zapravo najviše oduševilo sutra! Daugirdiškes i povratak!

Litva - put do (Budimpešta + Varšava)

2013. je za mene definitivno bila godina putovanja, a na blogu sam sve to tek spomenula - slike, konkretnog dojma ili savjeta nigdje. Danas ćemo to ispraviti i to sa, po meni, možda najinteresantnijim putovanjem. 

Put u restoranu je najbolji put.

Krajem kolovoza sam putovala na 10-dnevnu razmjenu u Litvu. Imala sam sreće da sam putovala s dvije cure s kojima radim ili sam radila, pijem kave i ostalo, a pridružile su nam se i druge dvije cure koje se također znaju od prije, a poznaju i ovaj moj par. Četiri socijalne radnice i psihologinja, čovjek bi rekao da ćemo stvari rješavati konstruktivno i asertivno, ja porukama i to. Nda. Cugale smo, puno :D

Budimpešta nas nije voljela.

Budući da sam ja već navikla da je direktnu, a povoljnu vezu apsolutno nemoguće naći, nas 5 se uputilo na vrlo buran dvotjedni put. Krenule smo vlakom iz Zagreba do Budimpešte. Vlak je bio krcat, a restoran prazan - trebam li uopće napomenuti da smo se nas 5 + 5 torbi tamo zbuksale i pile pivo i pokvarenu kavu cijelih 7 sati? Što mi, sad kad razmislim, objašnjava kako smo unatoč 4 sata rupe uspjele stati u krivi red, trčati po aerodromu u Sam u Kući modu, izgubiti jednu od nas, panično se razbježati, naći ju kako s hlačama do koljena plače na stepenicama i umalo zakasniti na let. Koji je bio jedan od najgorih - pritisak u ušima je bio grozan, a turbulencije posebno kripi. Pilot je bio Hrvat :D

Suludo kontradiktorna Poljska - divam metro i aerodrom, jeziva autobusna stanica.

U 10 navečer stižemo u Varšavu, ja imam crveni fascikl sa svim kartama i mapama kretanja - smijali su mi se, al bilo im je drago :D Bus nam ide tek iza ponoći pa se družimo na najjezivijem mjestu ikad - varšavskom autobusnom kolodvoru -.- Sreća pa je bus iza bio divan - udono sjedalo koje se može odmaknuti od osobe do <3, wi-fi, ekrančić s netom, glazbom i filmovina na svakom sjedalu i dekice i slušalice po potrebi.
Gledala sam Australiju :D

That's what I'll call a bus from now on.

Put busom Varšava - Vilnius trajao je 7 sati s jednim stajanjem. U Vilnius smo stigle oko 6 ujutro i imale 6 sati za ubiti jer se u hostel moguće čekirati tek od 1. Daljnji post i slike slijede sutra, razdužilo se već ovo, a nisam još pokrila ni policiju, puzanje po blatu, gubitak sve pokretnine i boravak u HR ambasadi <3

Summa summarum? Za sad.

Vlak Zagreb - Budimpešta - 240kn (povratno) + kave i pive. I kikiriki :D

Metro Budimpešta (linije 2 i 3, pa bus 200E do aerodroma) - transfer ticket 530 forinti

Avion Budimpešta - Varšava - 50 eura (povratno)

Vlak kroz Varšavu (linija 1) - 1 euro (cca)

Bus Varšava - Vilnius - 36 eura povratna karta + najbolja korisnička podrška evah, i post sam tome posvetila!

7 sati u vlaku, 1 kava i 2 pive, 1 izgubljena osoba, 1 kripi, ali kratki let, 1 jezivi pothodnik i autobusna stanica, ali dobar kebab i 7 sati čekanja pred nama nakon 20 sati puta i možda 4 sata sna.

Na put smo krenule 17.08. u 10 ujutro, u Vilnius smo stigle 18. oko 6. Ako se odvažite na takav kaotični presjedajući put, toplo vam savjetujem da se ne pravite pametni i ne igrate na sreću.

1. Dobro zguglajte sve moguće opcije i linije (posebno unutargradski prijevoz) i znajte točno gdje ulazite i izlazite.

2. Isprintajte mape gradova i prijevoznih sredstava. Zaokružite bitne točke i označite rute.

3. Planirajte sitne troškove i imajte pripremljen novac za njih.

4. Bukirajte hostele i označite rute do njih na pripremljenim kartama.

5. Bolje je izgubiti dan, nego u gužvi osobu ili imovinu :D Vani su hosteli fakat povoljni (ispod 10 eura, bliže 5!), a hranu uvijek možete nositi sa sobom.

Vidimo se sutra u nastavku!

Clarins Gentle Peeling & Cattier Clay Mask

Mell me na zadnjem postu zamolila da recenziram Cattier masku, a sama već duže vrijeme razmišljam kako obavezno trebam recenzirati ovaj piling. Budući da u kombinaciji funkcioniraju savršeno, odlučila sam oba predstaviti u ovom postu.

Clarinsov nježni kremasti piling imam u tester bočici od 50ml koja mi je potrajala dobrih godinu i pol, točno koliko je proizvod upotrebljiv. Kako mu i ime kaže, piling dolazi u obliku gušće kreme koja se rasporedi po licu u ne predebelom sloju. Nakon što se piling na licu osuši (5-10 minuta) potrebno je kružnim pokretima "zguliti" ga s lica. Na taj način on obavlja posao bez da bilo kakve čestice grebu osjetljivu kožu lica. 

Moram priznati da sam, iako mi je ideja ovakvog proizvoda zanimljiva, bila jako sumnjičava kad sam ga prvi put vidjela. Kao osobi koja voli konkretan, jači piling, ova krema djelovala mi je smiješno. Ipak, već nakon prve upotrebe ostala sam razuvjerena - krema je piling obavila savršeno, a bez onog osjećaja izgrebane kože osjetljive na dodir. Od svih pilinga koje sam do sad probala ovaj bih izdvojila ne samo kao najnježniji (pa da radim kompromis) već i kao najučinkovitiji. 

Ocjena - 10/10, svakako kupujem čim se potroši.

Piling (lijevo) i maska (desno) po nanošenju.

Cattierova maska sa rozom glinom za osjetljivu kožu dolazi u bočici od 100 ml i proizvođač kaže da predstavlja nježan tretman (njeguje, hrani i detoksicira) za osjetljivu i reaktivnu kožu. Proizvod je nešto kremastije teksture od one na koju smo kod glinenih maski navikli, te se lako razmazuje. Ja volim nanijeti konkretan sloj i ostaviti 10-ak minuta dok se potpuno ne osuši, a tada ju isperem ugodno toplom vodom. 

Pozadinska priča - jako sam sumnjičava u vezi maski in general. U životu sam koristila jednu masku koja me oduševila i to je bila slavna Avonova zagrijavajuća maska iz Spa kolekcije (vulkanska, ili tako nešto - davno je to bilo). Sve ostale su se pokazale, ako već ne strašno iritirajuće, a onda apsolutno beskorisne. Inače smatram da od maski ne očekujem previše - očekujem vidjeti ili osjetiti ono što maska obećava. Ako je hidratantna očekujem osjećaj ugode i olakšanja, ako je glinena pročišćavajući efekt, and so on.

A propos svega navedenog, od ove sam maske očekivala pročišćenu kožu bez osjećaja zatezanja - dakle uz ugodan osjećaj, što sam i dobila. Koža je nakon (pilinga i) maske bila vidno osvježena i meka na dodir. Nikakvi osjeti neugode ili zatezanja nisu bili prisutni.

Masku još nisam dovoljno puta koristila da ju ocijenim, ali svakako mogu reći da je bolja od svih koje sam do sada probala (uključujući Clarinsovu HydraQuench koja me malo iritirala) i da ću je, ako me u međuvremenu ne razočara, svakako ponovno kupiti i istražiti ostatak Cattierovog asortimana.

Piling (lijevo) kad ga se počne guliti, maska (desno) kad se suši.

Voljela bih za kraj napomenuti da imam mješovitu, prilično osjetljivu i rekativnu kožu sklonu dehidraciji. Od proizvoda ovog tipa očekujem da mi pročiste i nahrane kožu što sam i dobila. Smatram da je piling fantastičan i svakako bih ga preporučila. Maska je za sad samo odlična - zahtjeva još par testiranja :)

Jeste li probali koji od ova dva proizvoda?

lazy sunday.

Čudno mi je priznati da sam čitav ovaj produženi vikend provela doma u krugu obitelji i da mi ni na tren nije bilo dosadno, naporno ni na rubu ogromne, a ničim zapravo izazvane svađe :D Jučer sam se sasvim slučajno odlučila kompulzivno posvetiti Hannibalu, pa sam pogledala Kad jaganjci utihnu (1991) i Hannibala (2001). Danas planiram gledati prequele Jaganjcima - Manhuntera (1986) i Crvenog zmaja (2001). Za sutra mi tako ostaju Hannibal Rising (2007) i serija Hannibal (2013) - mislim doduše da seriju baš neću pogledati u dahu (iako ima solidnu ocjenu). 

Danas sam se, osim krvi, odlučila posvetiti i sebi. Neki dan sam shvatila da si nisam priuštila vruću parsatnu kupku sigurno reko pola godine i da se to danas mora ispraviti! Upalit ću svjećice, pustiti dobru glazbu i sa sobom ponijeti sljedeće -

Ziaja prefino mirišuću kremu za tuširanje i losion za tijelo. 

Clarinsov piling i Cattierovu masku koji u kombinaciji prekrasno djeluju na moju kožu i o kojima se svakako moram dodatno raspisati.

Ulja za kosu i trenutna literatura izbora - rekla sam da sam kompulzivna.

Ostale sitnice nužne za jedan dan kao što je ovaj. Rimmel je fantastičan i o njemu isto moram prvom prilikom nešto opširnije napisati.

Razmišljala sam i pričala s Bančericama i nekako sam došla na ideju 2 serije postova koje planiram pisati - budget šoping i budget putovanja. Mislim da će to ići na Banču pa ću linkati kako budem pisala - mislim da takvi postovi uvijek dobro dođu.

bućkuriš.

U zadnjih mjesec-dva dosta sam radila pa sam i kupila sam gotovo sve što mi je trebalo ili sam samo htjela. Jedna od prednosti kad ste low maintance SHS/RyanAir/hostelski tip žene - sve se nađe i sve se nađe povoljno, pa onda nekako nikad niste zakinuti ni u kojem pogledu. Nedavno sam baš bila našla kartu Budimpešta - London za 16 eura, al nije mi sad ta faza u životu - odlučila sam se s putovanjima za ovu godinu obuzdati jer tko zna kakve bih ideje tek iduće onda dobila :D

Poanta je, nedavno sam si u TextilHouse-u za 30-ak kuna kupila ogrooomni, flafasti, ljubičasti kardigan koji stegnut remenom divno ide na skinny trapke i neke jednostavne balerinke. Par dana iza, G. mi je dala jedan svoj ulov - laganu, crnu košulju od jersey materijala koja savršeno pada i trenutno mi je najdraži odjevni predmet.

Za sve fleke zaslužno je svjetlo koje mi u sobu pada pod izuzetno čudnim kutom i većinom me ometa da išta vjerno pofotkam -.-

Iako generalno imam dosta sreće sa stihijskom kupnjom i na kraju sve iskombiniram i nosim i volim, razmišljala sam što mi još od jesensko/zimskih detalja treba, da i ja jednom nešto planski odradim.

wish. od littlemissconfused sadrži black boots

Parka - čisto jer ničemu na piše na čelu Iva koliko ovoj oversized, narubno bmk lumberjack i nimalo damskoj jakni. S druge strane, ovo bi mi bila prva takva jakna jer sam do sad kupovala samo decent kaputiće.

Traper košulja - jer ju želim već jako dugo, baš kao i traper jaknu i jer bi išla na SVE u svako godišnje doba.

Crne traperice - da imam na što nositi tu traper košulju :D Generalno mi trebaju neke tamnije hlače, a budući da mi radno mjesto ne zahtjeva ne znam kakvu razinu biznisa, this will do it.

Karirana košulja - imam već dvije i sad ciljam na neku s više crvene.

Čizmice i gležnjače - počinjem misliti da mi je torba iz prošlog posta bila blagi overkill jer mi nekako ne paše ni na koji komad zimske obuće koji posjedujem. Ove godine sam se ionako planirala ponoviti, ali s nekim fejk lumberjack čizmicama, ne s nečim finim i pristojnim. Oh well. Ako odigram dobro vjerojatno ću si moći naći oboje.

Velike ogrlice - nisam fan nakita, stvarno nisam. Sat mi je vrh svega ikad i to ili veliki kožni ili veliki metalni. Znači nula ženstvenosti. ALI! Otkad nosim više košulja, zaključila sam da mi uvijek nešto fali, sve izgleda nedovršeno, pogotovo kad je košulja crna. U nekom bunilu nadoknađivanja blog zaostataka, zaključila sam da mi se jako sviđa izgled statement ogrlica na jednostavnu košulju i to je moj plan. Dok se ne iživciram i u nekom anksioznom napadu je strgnem sa sebe jer me guši, svrbi, smeta, nešto četvrto.

Kad sam već u ovoj priči, nedavna jeftina DM kupovina i jako tople preporuke za oba proizvoda -

DGP čaj rooibos, kakao i još nešto. Vanilija? Bilo kako bilo čaj je prekrasan, radim ga u polulitarskoj šalici svaku veče sa žlicom meda i mislim da će ovo biti prva kutija čaja koju sam ekšli sama popila do kraja u nekom razumnom roku.

Balea losion za ruke jako lagane teksture i prekrasnog mirisa. Upija se ultra brzo i njeguje baš onako taman za ovo doba godine - za zimu ću ipak trebati nešto jače. Ne ostavlja nikakav masni trag i stoji mi uz kompjuter da svako malo namažem ruke kad osjetim suhoću.

Za kraj, nešto više u mom điru - obavezno, ali obavezno poslušajte novi Arcade Fire, voljeli ih ili ne. Krasan je, meni jedno od, ako ne i najveće oduševljenje godine. 

Nisam ih prije baš voljela, pre... američki/himnični/glasni/čisti. Ne znam kako bih se drugačije izrazila. Dok nisam čula Reflektor...

Inače, za post kostimirani tulum (starimo, radimo, ne pijemo četvrtcima) odlučila sam se autoironično obući kao brkata "We can do it!" feministkinja. Jako sam zadovoljna, imam sve što mi treba, uključujući crnu olovku kojom ću nacrtati brkove :3