U Zagrebu vikendom ima jedan jako kul (iako malo prenatrpan) Mali plac na tavanu kojeg sam kooonačno posjetila s K. Izašle smo nakon brzinskog kruga i s 3 pite - vanilija, lješnjak i jabuka za mene, kava i bijela čokolada za nju i višnja, pistacio i bijela čokolada za sretnika koji u paket ima uključenu i dostavu :)
Pite smo smazale uz kavu u Melinu, još jednom dragom mjestu kojem sam tamo ljetos posvetila i post.
Nažalost, u Zagrebu ima i ta ne-kul Iva koja ima skršeni mobitel čijim lošim slikama zlostavlja vaše delikatne oči navikle na profi fotke i filtere, al jebiga, oprostit ćete joj. Navikle ste se ;)
Dan za knjigu, Ben Howarda i niškorištarenje do... ha, bar sutra :)
Noćas sam ostala budna uz knjigu. Bilo je oko 4 kad sam se konačno natjerala ugasiti svjetla, nije mi se to dogodilo od osnovne škole valjda. Eventualno srednje. U zadnje vrijeme svakako nije.
Krivac je Ferić.
Da mi je netko rekao da ću uz Kalendar Maja, roman koji je dobio Kiklopa za najbolje prozno djelo prošle godine, ostati budna do jutra, po prvi put nakon valjda 10 godina, nasmijala bih mu se u facu. Well...
Kalendar Maja roman je o odrastanju pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Paralelno s tom longitudinalnom pričom o Tihomiru i Senki, razvija se još jedna priča u kojoj su svi članovi razreda penzioneri na ponovljenom maturalnom putovanju.
Ako bih ga morala nekako opisati, rekla bih da je apsolutno realan u svoj svojoj ljepoti i odvratnosti.
Roman mi inače leži na polici od ljeta, uzela sam ga od D. kad sam odlazila od nje s Brača. Išamarala bih se sad kad vidim da je pola godine čekao da bude pročitam i da me njegovih 600 stranica zamalo potpuno odbilo od čitanja.
Trenutno na polici imam dosta tuđih knjiga. Sve su složene na najdonjoj polici da znam da ih trebam vratiti, ali tamo su već neko vrijeme. Budući da se ove godine nisam učlanila u knjižnicu (postala sam prekomotna i nakupila puno zakasnine pa se sad samokažnjavam) krećem s čitanjem literature iz čekaonice.
Na put vodim -
Amy Tan kod mene je neka 2-3 mjeseca. Bila sam kod M. nakon posebno interesantnog izlaska i uzela ju u ruke dok je ona radila kavu. Znate onaj osjećaj kad vas knjiga jednostavno uvuče? To se meni dogodilo s Klubom sretnih žena.
Mislim da to kod mene najviše ovisi o stilu, nešto manje o samoj radnji.
U svakom slučaju, ovo džepno izadnje uskoro putuje, a kad se vratim nastavit ću s drugom Amy koju imam na polici.
Ovo je također jedna posuđena knjiga, ali mislim da ona neće naći svog vlasnika. Posudila ju je mama od profesorice engleskog dok je bila na tečaju i žena se jednog dana samo više nije pojavila. Profa, ne moja majka :D
Moram sad s vama podijeliti i nešto što mi je bojfrend poslao kasno neki dan. Kaže čovjek da ne drže mene knjige budnom već sva kava koju popijem. Ja kažem da je on glup. I da pije previše Cole.
Al je pjesmica vrlo catchy :D
Znate što je najzabavnije kad ste u vezi s osobom koja ne priča isti jezik kao vi? Osim činjenice da se nikad nećete popičkarat jer je suvislo vikat na engleskom vrlo nemoguće i ne pruža nikakvu satisfakciju.
Naglasci!
Ako nikad niste na engleskom pričali s nekim kome je francuski materinji jezik, ne znate koliko npr. riječ chair (ŠER! ŠER!) može biti zabavna. Prvi put smo potrošili 5 minuta na raspravu je li frend polomio objekt ili osobu :D
Mislim da ova tema zaslužuje zaseban post, svako hrvatsko g koje je postalo ž vrijedno je toga :D
(A isto tako i moje kritično balkansko Ž kad sudjelujem u nametnutim jezičnim lekcijama)
