bla.

Ugodna kavica s E. uvjerila me da nisam najgore sretna osoba na svijetu :) Bilo je osvježavajuće pričati s nekim tko je u sličnoj fazi i dijeliti blesav sreću uz divni pogled na Trg.

Dodala sam zadnju stvar na 52 in 52 listu. Rekla sam već da nije to neka lista strašnih odluka, više zabavnih gluposti tipa ispeći nekome kolač, napisati pismo sebi za 10 godina ili nekome tko mi je promijenio život ili započeti jar of happiness. Imam osjećaj da sam ovu godinu dobro počela, a da nisam ni planirala - jako puno stvari na listi mi je in progress bez da sam se jednog jutra ustala i odlučila s nečim krenuti i nešto prekrižiti.

Pogledala sam sinoć Svećenikovu djecu. Film kreće očekivano duhovito, niže se par super (klišejiziranih doduše, ali što sad) fora i onda negdje na sred filma sve ode u klasičnu hrvatsku dramu. Mislim da mi ne znamo napravit film bez da netko na kraju bude mrtav. Ili pedofil.

Još uvijek čitam Klub sretnih žena. Spora sam, ali ide. Previše je distraktora. Kad se zalaufam progutam 50 stranica, problem je što se to dogodi jednom u tjedan dana. Ostatak vremena čitam blogove i radim višlistu.

(Nisam sigurna želim li traper košulju ili jaknu. Ili oboje. 90's FTW.)

Uopće me nije sram priznati da se iza ovoga bacam na Šopingholičarku, re-reading čitave serije. Prve dvije imam doma, druge dvije uzela sam od dee, a dok to prođem valjda ću se opet učlaniti u knjižnicu i ostatak moći posuditi.

Isto tako, nije me sram reći da mi je ovo pri vrhu navedene viš liste -

Sjetim se uvijek prvog razreda srednje škole (osječka jezična gimnazija). Nas 3, geekice, najdraži film American Beauty, slušamo Smashing Pumpkins, pišemo eseje za 5 i čitamo... Meg Cabot :D

Memories <3

Inače tu školu pamtim po genijalnom profesoru povijesti i ženi iz hrvatskog, putovanju i krašu na lika iz busa, užasnom liku iz njemačkog, odurno teškom latinskom, činjenici da je škola konjušnica iz WW2-a, dopisivanju...

Volim Osijek :)

Al ne bih natrag :D