roadtrip!

U petak navečer vratila sam se doma nakon 9 dana uživancije. Sve je počelo na zagrebačkom Glavnom kolodvoru ranom kavom prije puta.

U Budimpeštu smo stigli isto popodne i zahvaljujući mojoj maniji i hrpi isprintanih papira i karata prilično bezbolno stigli do prvog odredišta. All Central hostel u samom je centru Budimpešte, a noć u sobi s 10 kreveta 6 eura. Trebam li išta dodati? 

Budimpešta je definitivno prošla u svjetlu šetnjica, Starbucksa i hrane kod Turaka. Jeftina je, ugodna, ljudi znaju i govore engleski. Pušiti se ne smije nigdjenigdjenigdje. Budući da nam je Pešta bila samo točka presjedanja, već smo iduće jutro nastavili dalje.

Cilj puta Brisel. Nakon malo paničnog dubokog disanja i odmah zatim mini vrištanja, trčanja i pusa po aerodromu (jedan od onih momenata u kojima vas apsolutno nije briga tko je oko vas, al vam onda kasnije ipak bude malo bed kad dođete sebi i skužite da vas svi gledaju :D).

U svoje, a i ime suputnika, mogu reći da me grad oduševio. Centar mi je kao iz male bajke, pogotovo dok pada onaj ultra sparkli snijeg, a sve lampice su upaljene. Vafli su orgazmički. Piva je fina. Francuski je mekši nego u Francuskoj.

Iako je svima draži dječačić, mene je osvojila curica koja piški. Poistovjetila sam se s njom :tragičar puta:

S druge strane, Pariz u koji smo se uputili na jednodenvni izlet, pokazao se kao prilično razočaranje. Ogroman, širok, megalomanski građen, vjetrovit... Propuh Europe :D

Neočekivano mi je Eiffel bio najdraža stvar. 

Za kraj, jedan mali pozdrav sa zapada -

Ono što mi je u ovih 10-ak dana najviše falilo bila je poštena kava (od 10 kuna). Kad sam sjela na prvu kavu nakon povratka skoro sam se rasplakala. Vidi se tko u Europi najviše đabelebari uz kave :D

Svi vi koje imam na fejsu slikice ste već vidjeli :) Vidjeli ste i one dodatne na kojima je manje beštija, a više mene, al te na blog neće tako skoro :D

Idući post bit će kratka uputa kako sve ovo izvesti vrlo studentski i jeftino. 

Što se mene tiče, Brisel će me u svakom slučaju još puuuno gledati, a Pariz... Možda jednom kad malo zatopli, a novčanik dovoljno napuni da ga mogu kvalitetno doživjeti.