jes-en.

C. je otišla, grupe s klincima su ponovno počele (siguran znak jeseni - imam 10 malih curica koje su se glasno i suzno posvađale oko toga tko će dobiti jedinu plavu informativku. Ozbiljnija drama spriječena je glitterom i naljepnicama.), R. je opet svratila do Zagreba, a K. se vraća za stalno idući tjedan. Slala sam molbe za posao, šetala po Maksimiru, vježbala jogu i učila španjolski i sve u svemu bivala prilično beskorisnom. Mrzim taj osjećaj više od svega.

G. ima divnu policu punu svega i svačega što joj novootkriveni minimalizam ne dopušta zadržati. Mene, s druge strane, minimalizam nikad nije pretjerano privlačio. Tako sad imam svoj primjerak Cohena (drugi je kod tate) i sve više autizma u životu.

I -

Za svaki put kad zaboravim koliko ga volim.

Vikend i usamljeni radni ponedjeljak provela sam s R., harajući SHS-ove <3 i na razgovoru za posao. Košulja i dvije vestice, znate koliko? 40kn. Sve skupa.

Najmekši materijali na svijetu, kockice i prugice, u raju sam.

Neradni utorak provela sam kao svaki pravi ZagrepčanEC (nakon 10 godina i prebivalištem) - prošetala sam do Maksimira gdje sam popila kavu s J. Na žalost Švicarska kuća bila je krcata pa smo bile osuđene na metalne stolce pri ulazu, raspjevane vojnike i intenzivan miris gulaša iz restorana. Kiša nas je otjerala na pivu u Dublin (uz knjigu - još uvijek sam na Slobodi), a onda i u kino na Gravitaciju. Razočarana sam, trailer me previše nabrijao. Gledali? Dojmovi?