čitam.gledam.slušam.radim.volim

Imala sam najbolju namjeru danas objaviti jedan posebno bitchy post, ali mislim da sam već sa prošlim prešla svoju mjesečnu (možda i godišnju) kvotu. Zato ću danas pisati, ne o stvarima koje me živiraju, već o stvarima koje me u zadnje vrijeme vesele.

Guitryja sam pročitala u jednoj večeri, prilično me zabavio. Prvi dio je, doduše, nešto crnohumorno duhovitiji od drugog, ali nisam se razočarala. Harrisa upravo (oduševljeno) dovršavam - jedina, ali zbilja jedina knjiga do sad koja je praktički identična filmu. Ili film koji je identičan knjizi, jel. U svakom slučaju, budući da sam prvo gledala film (kao i većina, pretpostavljam), ugodno mi je čitati i ne osjećati onaj iritantni raskorak. Možda jer je sve što je u romanu bitno za priču i nema previše dosadnih fillera.

Mislim da ću ove godine stići pročitati još Cookoo's Calling i Sve što trebam znati... Pri kraju smo ljudi!

Ove godine sam od dosta romana i odustala. Inače mi je to dosta teško napraviti i rijetko to radim svjesno, češće mi se dogodi da nešto toliko razvučem da se više ne sjećam o čemu se na početku radilo, ne prepoznajem likove i roman zaklopim sa zadnjih 50 stranica nepročitano.

Najnovija blog opsesija mi je Audrey s Putting me Together. Nakon dugo vremena žena od koje zbilja mogu crpiti neku inspiraciju.

Znači ne samo gledati i misliti kako je nešto lijepo, već se tako i obući kad ne znam što bih od stvari u ormaru. Nije mi se to dogodilo otkad je The Daily B. ošišala kosu, a onda i nestala iz blogosfere - nešto što nikad neću prežaliti.

Audrey, moram priznati, ipak nešto više gledam nego što čitam, a gledam i Elementary - odnosno nadoknađujem zaostatke nakon naprasnog prestanka gledanja prošle zime.

Serija o modernom Sherlocku Holmestu - recovering ovisniku koji se iz Londona preselio u Ameriku gdje radi kao vanjski suradnik policiji (nekog velikog grada čije sam ime do sada vješto izbjegavala, ali više ne mogu). Lucy Liu glumi dr. Watson - njegovog sober companiona. Serija je lagana, interesantna i na trenutke (tipa ovog iznad koju sam iz nekog razloga print screenala, mailala frendici i par minuta se još smijala nad njom -.-) zbilja zabavna.

Slušam Alt-J, toliko da više nije zdravo, a zabavljam se slušajući Parov Stellar.

Oduševio me novi Arcade, ne znam jesam li već pisala o tome. Obožavam kad bend zaokrene za... mnogo i to napravi ovako jebeno dobro. Nikad nisam bila pretjerani fan, ali sad možda postanem. Isto tako, konačno su me natjerali da poslušam nove Arctic Monkeyse i daaa, dobri suuu. Al Breaking Bad ne gledam! To mi je zadnja crta obrane.

Inače sam s B. i M. započela 30-dnevni joga izazov. Nije sve najjednostavnije, ali tjedan je iza nas (sve je lakše kad ne maltretiraš samo sebe već i druge) i od 15. dana ubacujemo i nešto dodatno. 

Ono što je meni osobno ful bitno - voditeljica je strašno simpa, ali ne na onaj (meni iritantni) perky i pričljivi način. Žena je nasmiješena, vesela i ugodna, ali skulirana i ne priča ko da je na word count natjecanju.

Za kraj, što volim?

Ovu knjižaru u Rumunjskoj -

I ovaj citat Olivie Munn Koji Sam našla na jednom blogu kojeg jako volim -

“Live the life you’d be envious of if you saw someone else living it. This is my personal mantra. Whenever I’m going through a difficult time, like a breakup, and I’m wishing to be the person who could get over it and move on, I tell myself to be that person. Instead of waiting to be inspired by someone else and being jealous that they’re living a life I wish I had, I tell myself not to wait for that moment and to start being the person I want to be. If you wish you were the woman who went for that big promotion, learned a second language, dumped that guy who cheated on you, then just be that person. Think, if I have the energy to wish for it, I have the energy to do it.”