Litva - Vilnius.

Dakle, 6 ujutro je, a mi smo stigle na glavnu autobusnu stanicu u Vilniusu. Hostel se otvara za check in u 1 i mi potpuno premorene moramo nekako ubiti 7 sati. Srećom pa je vrlo blizu bio McDonalds gdje smo pojele prvi obrok nakon sendviča od doma i kikirikija u vlaku. Kvalitetno, nema što -.-

Put od busa do starog dijela grada nije dug i sretna sam kad uđemo jer sve ipak počinje djelovati kao glavni grad neke zemlje. Vilnius van tog središta je dosta siv i sumoran, s jako puno beskućnika, alkoholičara i pasa lutalica. Jesam sad politički nekorektna? Stari dio grada izgleda kao mala Rusija, ali u tome već mogu prepoznati određeni šarm :D Sad sam sigurna da sam politički nekorektna :D

Sjedamo na kavu uz neku pijanu ekipicu - bila je subota ujutro i svi su se trijeznili dok smo nas 5 mrgudno ispijale preskupu kavu. Litvanci očigledno nemaju kavanski mentalitet jer nas je konobarica 5-6 puta došla pitati želimo li još što, ali mi smo kao pravi balkanski điberi svoje kave pili sat i pol :E

Vilnius je inače grad sa strašno puno crkvi, doslovno su na par mjesta jedna do druge. Netko mi je rekao da ih ima najviše u Europi? Tom dijelu Europe? Užasan sam turist -.-

Kad sam rekla da mi Vilnius izgleda kao mala Rusija, mislila sam na to da je sve jako prostrano, baš dobijete dojam vejstanja prostora :D Trg prosječne veličine velik je kao naš Jelačić plac, a takvih je u centru nekoliko. Kad uzmete u obzir da je stanovnika tek 550 000, toliko praznog prostora ima smisla samo u očiglednom povezivanju arhitektonskih odabira s megalomanijom istočnih im susjeda,

U svakom slučaju, uspjele smo naći drogeriju i opskrbiti se putnim tekućinama za idućih 10-ak dana, te oko 12 pokušale ući u hostel. Odsjele smo u Center Stay Hostelu drito na ulazu u stari dio grada gdje je noćenje u 8-krevetnoj mješovitoj sobi izašlo oko 60 kuna. 

Izbor sobe pokazao se punim pogotkom jer smo upoznale i regrutirale nalog Čeha Tomaša u maskotu našeg dana u Viliusu i podijelile svoj alkohol s njim. Moram  napomenuti da je cuganje na javnim mjestima u Vilniusu zabranjeno što mi, eto, nismo baš znali. Pa su nam se prvo pridružili random beskućnici, a onda nas je sve skupa otjerala policija :D Prvo su pomislili da smo Poljaci ili Rusi (i svi su konstantno to mislili) i bili pomalo neprijateljski nastrojeni, al kad smo uspjele objasniti da smo iz Hrvatske skužili su da smo totalno izgubljene u vremenu i prostoru i samo nam rekli da odemo u hostel (REPRESENT!)

Idući dan proveli smo u šetnji gradom, ispijanju kava, isprobavanju litvanskog tradicionalnog jela od krumprira - cepelina (ti ljudi valjda jedu samo krumpir i meso - ali očigledno su od toga svi tako prokleto visoki, mršavi, lijepi i zdrave kose, bila sam maksimalno fascinirana!).

Interesantno mi je bilo vidjeti kako je mimo golemih praznih površina grad pun quirky detalja, meni uvijek najdražih. U parkovima su stupovi lampi i drveće umotani u neke šarene štrikane opravice, a trgovina čajem ima male čajnike na vanjskom zidu. 

Sam centar Vilniusa inače ima jako malo dućana i drogerija po glavnim ulicama, sve je puno suvenirnica i restorana.

Za kraj druženja s malim Čehom popeli smo se na kulu s koje se pruža prekrasan pogled - s jedne strane na stari, vrlo ruski, a s druge na novi, moderni dio grada. 

Popili smo zadnju kavu na kojoj sam se ja naravno upustila u prikupljanje informacija o mogućim interesantnim filmovima i glazbi (jer su me češke Vratne Lahve oduševile), te se rastali s jednom fotkom i bez ikakvih razmjenjenih informacija. Mislim da nas je sve začudilo koliko smo se u to kratko vrijeme povezali i koliko je bilo teško ostaviti mini Tomaša u Vilniusu i uputiti se na autobus koji će nas odvesti u trening centar Daugirdiškes gdje ćemo provesti idućih 10-ak dana.

Možda ste do sada primjetili da nisam baš tip od turističkih obilazaka - više volim šetati gradom i osjetiti atmosferu, ispijati kave i pojesti koje tradicionalno jelo, te upoznavati ljude. Nekako više obogati od 3 fotke kule. Ili sam to samo ja.

Summa Summarum?

Javni prijevoz - 0 (dio grda gdje smo se kretali je mali i sve je blizu)

Hostel - 6-8 eura

Cuga i hrana - recimo 20-ak eura s tim da je u to ušlo nekoliko kava, tadicionalni ručak, kebab, večernja cuga i 2 kutije cigareta. Litva je jeftinija od Hrvatske.

Savjeti i opažanja?

1. Hosteli su OK i tik uz sam centar. Mislim da nema smisla tražiti nešto drugo.

2. Valuta je litas i nije moguće plaćati eurima (isto kao niti u Mađarskoj ili Poljskoj).

3. Litva je dosta jeftinija od Hrvatske - pogotovo cuga i cigarete (ako je kome bitno).

4. Žene su prokleto lijepe, oboružajte se samopouzdanjem :D Muškaraca nema nigdje :(

5. Hrana je jako dobra i zasitna - svakako probajte!

6. Alkohol na ulicama je zabranjen :D  

7. Zemlja je dosta naočigled siromašna i sumorna, ali kroz centar definitivno vrijedi prošetati.

O onome što me u Litvi zapravo najviše oduševilo sutra! Daugirdiškes i povratak!