subota, 25. siječnja 2014.

čitam: Greška u našim zvijezdama

Ove godine na GoodReads profilu složila sam si listu knjiga koje želim pročitati u 2014. Na to me potakla količina razočaranja i pročitanog šunda u zadnjih par godina. Na listu sam stavila kvalitetnije romane koje sam počela, a nikada dovršila, te par koje bih voljela pročitati zbog hajpa koji ih okružuje.

Jedna od tih hajpanih knjižica na popisu bila je Greška u našim zvijezdama (The Fault in Our Stars) John Greena. Johna jako volim kao polovicu vlogbrothersa, upućena sam u njegov opus (može li se ta riječ ovdje uopće upotrijebiti?), pogledala sam recenzija Grešaka i Aljaske i Papirnatih gradova na YouTubeu. Ono, upućena sam, nisam pala s Marsa, pročitala i tako... razočarala se.


Augustus ima sedamnaest godina, Hazel šesnaest. Sretnu se i zaljube jedno u drugo. Ona ima rak u posljednjoj fazi, on je zloćudnu bolest pobijedio, ali ostao je bez noge. Savršeno se dopunjuju, povezuje ih osobit pogled na život i bolest od koje boluju... Njihov zajednički put traje svega nekoliko mjeseci i kao svaka velika ljubavna priča završava smrću. Ipak, ovo nije knjiga o smrti, već o ljubavi. O tome da junaci izbliza ne moraju biti onakvi kakvima smo ih zamišljali, da svijet nije mjesto na kojem se ostvaruju želje i da istinska hrabrost ne mora uvijek spasiti čovječanstvo. O tome da je i nekoliko mjeseci dovoljno vremena za proživjeti malu vječnost i da su neke beskonačnosti veće od drugih.

Za početak u romanu mi se svidio realističan prikaz djece oboljele od raka. Imam IRL iskustvo s problematikom i baš kao što piše u knjizi to nisu pomireni i hrabri borci, premudri za svoje godine, koji ostaju jaki i nasmiješeni za sve oko sebe do kraja i tu su da nas inspiriraju. To su klinci koje boli, koji su ljuti i prevareni, koji ostaju bez dijelova tijela i imaju osjećaj nepravde. Koji bi u tom trenu trebali biti na igralištu i u školi i koji su toga svjesni. Koji, unatoč svemu ružnom i teškom i bolnom guraju dalje jer znaju da druge nema i u tome leži njihova nenamjerna preogromna snaga, ali koji bi puno radije da nas njome ne inspiriraju. I za koje bih radije da nas njome ne inspiriraju.

S druge strane, što se samog romana tiče... odrastam, to je zaključak. YA sam prerasla i to na neki ciničan način koji mi se nužno ne sviđa. Kolutam očima na velike riječi i rečenice 16godišnjih junaka i smetaju me nerealni događaji i prikazi (ako će vam pomoći za parelelu, jako volim Franzena - sirovog, ružnog, tužnog i realnog).

Nisam patila, nisam plakala, nisam krašala na Augustusa. Shvatila sam i da mi nije sezona za to, što me još malo zdeprimiralo. Grlo mi se stislo na scene u restaču, ne znam ni sama zašto. Bilo mi je pomalo bizarno razmišljati o tome da je rečenice djetinjastih seksualnih aluzija koje izmjenjuju tinejdžeri pisao, koliko, 40-godišnji muškarac - no to je valjda moj problem :D

Ostavljam otvorenom mogućnost da se nisam dovoljno uvukla u priču, da sam zla vještica, da nešto nisam shvatila. Većini ekipe roman se sviđa - ljudima mojih godina i starijima. Priča im je topla i lijepa, kelje po 4-5 zvjezdica. Ne plaču, al suosjećaju. Prosječna ocjena romana je iznad 4. Ja sam joj dala 2. Preporučila bih ju mlađoj sestrični. Što ne valja sa mnom?

Čitali? Dojmovi?

4 komentara:

  1. Nisam čitala, ali moram priznati da me ne privlači baš.Trenutačno sam na Zadie Smith 'London NW' i uživam :D

    OdgovoriIzbriši
  2. nisam čitala... ne mogu ti niti reći šta trenutno čitam, zaokupljena sam zadnjih nekoliko tjedana jednom recimo "stručnom" literaturom i nikako se odlijepit od toga.

    OdgovoriIzbriši
  3. Sve je uredu s tobom ni meni se nije svidjela -_- Takodjer mislim da sam ovakav tip literature prerasla, ocekivala sam bolji stil, bolju razradu likova, ali u doba kad je svasta (50 shades) popularno, onda me ovo ne cudi previse, moram pazljivije birat sto citam, a sto se tice liste, ja sam nakon debakla 2012 kad me nijedna knjiga koju sam procitala nije odusevila sam pocela radit liste, prosla godina je bila relativno uspjesna, vidjet cemo kakva ce ova bit

    OdgovoriIzbriši
  4. Čitala ljetos, na engl.j.
    Meni se svidjela. Ne toliko da bih ju stavila u top 5 all time favourites, ali dovoljno da ne požalim što sam ju kupila. Ne znam, mene je priča dotakla. Slažem se da je predočeno realno stanje bolesti, ali meni su i ostali dijelovi prilično realni. Ima puno citata koje sam si zabilježila, na kraju sam i zacmoljila... Ali dobro, ja cmoljim na svašta, pa... :)

    OdgovoriIzbriši