beznaslovni.

Daaa... Što se tjedna filma tiče, znate što sam napravila po tom pitanju? Apsolutno ništa. Ali sam položila vozački i odradila prvi pravi radni dan najboljeg studentskog posla do sad. I provela jedan vrlo šarolik pravi ženski dan sa mojim curama iz raznih priča. U zadnje vrijeme dosta često spajam nespojive ljude i veselim se kad vidim kako fantastično kliknu na prvu. Ili s razumijevanjem gledam kako se ne kuže. Ima neke zabave u tome. Isto kao i u second handovima. Postala sam apsolutno opsjednuta, ne znam kad sam zadnji put nešto kupila u regular dućanu i osjećam se kao potpuni hipster. 

Svake godine odlučim da će OVO biti godina kad ću odrasti i početi se oblačiti manje... ne znam. Terraneasto. I svake godine fejlam i nakrcam se širokim hlačama i šarenim majicama, cvjetnim haljinama i lepršavim kardiganima, Startasicama i platnenim torbama. Ne mogu si pomoći, čim temperature pređu 20 ja bih da je široko i lagano i da se ne brinem oko ležanja na travi, vožnje biciklom ili neplaniranog odlaska do Jabuke. Gledam vaše blogove i vidim da je isto moguće i u pristojim balerinkama i ne-epileptičnim haljinama, ali... Ne znam, nema mi pomoći.

Osim navedenog, bavim se ovom duhovitom Portugalkom - 

Criminal Caseom na fejsu (ISUSE KAKO JE TO ADIKTIVNA IGRICA!) i obožavanjem ovog čuda -

Balzam za usta prirodne kozmetike SAN, dobila sam ga u paketiću s dvije kreme i iako sam apsolutno oduševljena svime, ovaj balzam je kralj svih balzama za usne ikada u svemiru.

Trenutni glazbeni fokus mi je Mali, najviše njih dvoje. Ugodni su.

Tjedan filma.

Ništa ne stižem u zadnje vrijeme, film nisam pogledala ima 2 mjeseca. Zato ovaj zadnji tjedan travnja proglašavam tjednom filma. Skupila sam ih nekoliko na hardu, čekali su tjedan kao ovaj kada ću svaku večer biti doma i izdvojiti 2 sata vremena samo za njih. Potrebno mi je nakon što su izlasci počeli biti prebizarni for maj lajking :)

Za početak, KONAČNO! - 

Hajp oko ova dva je pregolem, a ja nikako da...

Razveselila me vijest da sam tamo u lipnju opet u zemlji vafla, cherry pive i curice koja piški. Dobra protuteža skorašnjem polaganju vozačkog - pad zagarantiran :D

S druge strane, u zadnje me vrijeme JAKO veseli ovaj par -

Slušam ih u kombinaciji s Thievery Corporation (Richest Man in Babylon mi je savršen anksiolitik prije sjedanja u auto) i Manu Chao (Me Gustas Tu savršeno sjeda iza :E)

Inače, čisto hipotetski, što mislite kako instruktori i ispitivači gledaju na... par kratkih prije polaganja? :D

Kronika 23.

Ne sjećam se jesam li ikada dan prije rođendana doživjela ovakvu mećavu. Sjedim za laptopom čitavo popodne, planiram roČendanske proslave i poklone za druge ovčice u svome životu. Slušam Asifa (i s D. planiram do Beča vidjeti ga u živo), pijem zeleni čaj s puno limuna.

Pijem taj čaj iz nove ogromne šalice koju sam ukrala Čmi na zadnjem banč druženju. Šalica je divna, bila je dio seta - girly je uzela rozu s Eeyoreom. Dee nije uzela ništa :p

Ovdje je puna Franckovog zimskog kap'ćina s cimetom koji je divan <3, ali zadnja vrećica je popijena ranije danas pa se sad furam na neku zdravu priču.

Čudna godina je iza mene. Puna novih ljudi i novih iskustava, puna početaka i rijuniona (koji su mi posebno dragi) i puna, puna, puna straha od onoga što slijedi. Možda zato završetke toliko i odgađam.

Neki dan sam vodila jedan ne toliko neočekivan, ali svejedno pomalo šokantan razgovor. Jedan od preko nekoliko u zadnje vrijeme.

Sjetio me da me mama rodila s 24. Nekad mi se to činilo kao konkretna brojka, kao brojka kad si spreman imati djecu, plaćati kredite, kad znaš tko si.

Hau jes nou.

Ne znam tko sam, ne znam što želim od života, ne znam jel bi piškila ili kakila. 

Vjerujem da je to normalno i vjerujem da zato trenutno toliko lutam i kukavički se koncentriram na ono jednostavno, sigurno i neobavezujuće.

Glazbu, svoje klince i crtanje s njima, birc koji nam je svima druga dnevna soba, posliće - neke i konačno plaćene.

Svejedno je tu onaj osjećaj da ću uskoro preć dozvoljenu granicu otezanja, da ću morat donijet puno odluka i to ne nužno onih koje su mi najinteresantnije.

Jel u nekom trenu sve postane suvislije?

Prođe li taj strah od obvezivanja? Poslu, mjestu, osobi, određenom životu?

meeeh.

Današnji post o second hand kupovinama je na banču. Ako me po odjeći prepoznate po gradu slobodni ste tražiti autogram! Doduše šanse da se prestravim i sapletem o vlastite noge su goleme, to u zadnje vrijeme radim jako često i u potpuno neprikladnim situacijama. Uporno se uvjeravam da to može biti simpatično i šarmantno. Ne razbijajte mi iluzije.

Uz to, koliko je ovo (stvarno) simpatično? JAKO!

Plus! Dnevna doza životne mudrosti.

sinusoidnost.

Čekam.

Da mi se javi žena za diplomski. Ima već skoro dva tjedna kak sam ga poslala i ona ništa.

Da mi se javi druga žena za posao. Edukaciju prije posla. Prošlo tjedan i pol, a trebala se javit u roku tjedan dana. Već sam u fazi da mislim da me a - suptilno odjebala, b - zvala, a meni je mobitel bio mrtav, c - suptilno odjebala. Što je zajeb jer trebam krenuti skupljati novce. Koje bez posla nemam.

Da mi se jave za par prijava za posao/internšip/svaštanešto.

Travanj, da vidim gdje stojim.

15., da odradim više to jebeno nervewrecking testiranje.

Ono što je najinteresantnije u cijeloj priči jest da će me sve ovo skupa sustići u jednom danu. Dvjesto posto sam sigurna. 15. će doć, ja ću trebat ić na testiranje, počet radit, branit diplomski, polagat vozački, odradit skajp intervju-e i vjerojatno noć prije proživljavat neku osobnu dramu ili nešto (jer sumnjam da će baš čitav mjesec požurit zbog mene :p).

Isto tako, dvjesto posto sam sigurna i da će do tad prestat i ova kiša koju najavljuju i sve što ću ja htjet tog 15. je sjest na Tomislavac sa Staropramenom od jabuke, vege pizzom iz Importannea i mindless knjižicom.

Mark my words.

here comes the sun.

Ne pišem jer nemam o čemu pisati. Rekao mi i horoskop da ću se u ožujku neprirodno povući i da mi neće biti do druženja, akcije, ničega - i nije. Znate onaj osjećaj kad sjedite na kavi i kao da čitavu situaciju promatrate iz vana? Tamo sam. I o čemu da onda pišem? Osim o tome da postoji blaga mogućnost da razvijam neki disocijativni poremećaj :D

O suncu koje je konačno sinulo nad Zagrebom nakon jebeno dugo zime i Beatlesima koji su posljedično u ušima?

O tome da mi zadnjih par SHS kupovina izgleda kao ormar mladog wannabe političara?

Nije bio plan, aj promis. I zato kao ravnotežu nosim svoj psihodelični crveno-bijeli prugasti waterfal kardigan (koliko riječi!) do iznemoglosti.

Ovo desno je inače moj prvi blejzer. Kookai, 30kn. Jako sam ponosna :E

Možda da pišem o tome da sam konačno pogledala Shawshank Redemption?

I da mi je jako žao što sam ga gledala? Jer film prvi put gledate samo jednom, a ovo je jako, jako, jako dobar film. Nakon kojeg sam se još više zaljubila u Freemana i pogledala i Bucket List s Nicholsonom.

Sjebano je to. Prvo te primi zimska depresija, pa proljetni umor, pa ljetna ljenost, jesenska melankolija i prije nego se snađeš opet si depresivan. Meni inače pomaže novost, akcija, promjena. Malo mi je toga u životu u zadnje vrijeme. Zato trenutno radim na tome i navijam za -

Ili -

Ako ste i vi spremni na promjenu, neku veću, neizvjesnost i puno, puno zabave guglajte EVS.

Over and out.

old love.

Neki dan sam u bespućima interneta našla na zgodan tumblr, zove se Old Love i bavi su upravo time - prikazuje slike bivših parova iz razdoblja kada su bili sretni, zaljubljeni, and all that jazz.

Heath Ledger & Naomi Watts at a protest against the outbreak of the war in Iraq, 2003

Tom Cruise & Penelope Cruz, 2001

Ben Affleck & Jennifer Lopez, 2003

Demi Moore & Bruce Willis

Ima nešto lijepi i puno više tužnoga u tim slikama. Pomislim na to kako je svaki od tih parova u nekom trenu imao onu povezanost, pogled ili dodir koji znači nešto posebno, samo njima. Sad su vjerojatno, većinom, pristojni stranci.

Čudno je to. U nekom trenu osoba ti je na ili pri vrhu prioriteta, a za godinu, dvije, tri zaboraviš kako izgleda. Tek se tu i tamo sjetiš nečega što si volio, više ili manje. 

Falila mi je neki dan.