nedjelja, 11. ožujka 2012.

Neki drugi svijet

Čitam baš bičin post o pravoj srednjoškolskoj plejlisti i pustim si Balaševića. Što realno nikad nije dobra ideja, pogotovo na jedan ovakav dan, kad se hrpa detalja poklopi s jednim danom davno prije što samo pojačava vašu trenutnu tinjajuću napetost.


Sjetila sam se kada sam prvi put čula Balaša, konkretno ovu stvar. Ima nekih 10 godina sigurno, vjerojatno i koju više. Bila sam u višim razredima osnovne škole i živjela u mjestu spomenutom u donjem postu. Ne znam jesam li to već spominjala, ali reći ću samo da se nalazi nešto sjevernije od Osijeka. Gdje je u to vrijeme bilo vrlo zbunjujuće živjeti i mislim da ljudi često nisu znali kako da se ponašaju. Koliko se sjećam nikad nije bilo ekscesno i ljudi su manje više bili pristojni jedni prema drugima (bar trijezni), ali se znalo "tko je tko" i "tko je čiji", a mi smo bili podijeljeni u hrvatske i srpske razrede.

(Fun fact! Moj prvi dečko se zvao Goran, najdraži bend bila mu je Metallica i išao je u srpsko odjeljenje. Pamtim ga kao užasno dragog i duhovitog i nikad se nismo ni poljubili. Prekinuli smo nakon 3 mjeseca SMS porukom :fp: Nisam ga vidjela otkad sam na faxu, a vjerojatno i duže i skroz me zanima što se s njim dogodilo. Zadnje što sam čula je da negdje snima album :) But I digress.)

Negdje u 7. razredu dobili smo novog vjeroučitelja. Bio je mlad i došao je iz Zagreba. Oblačio se u crno, vozio jugića, pušio ko turčin, vodio s nama filozofske rasprave i organizirao debate. Bio je prvi (i jedini!!) inspirativni profesor koji nas je potaknuo da mislimo svojom glavom. Što je mene oduševilo. 

Iskreno, nikad se nisam tamo uklapala - uvijek sam previše ispitivala i raspravljala, jer mi se stvari nisu podrazumjevale. Pa sam se grčevito prihvatila za šansu da naučim nešto novo, da pričam s nekim tko razmišlja na drugačiji način, da vidim da u tome nisam sama i da je cijeli veliki svijet out there.

Jednom je nas par, ne znam više iz kojeg razloga (posjećivali smo neku ustanovu vjerojatno), vozio u svom jugiću i pustio Balaša. Naslonila sam se na prozor, gledala jesenji dan (a nema ljepših od onih slavonskih, tko god mi što rekao) i jednostavno slušala.

Kasnije je jedna od mojih prijateljica komentirala kako "ne može vjerovat da on sluša tog četnika". Zaključila sam da je bolje ne spominjati da se meni taj "četnik" svidio i da mi se nekako učinilo da on s tim baš puno veze nema, dapače... 

Ne znam gdje je ni što je bilo s tim čovjekom, možda je čak još uvijek u toj školi. Ali bio je prva osoba koja me metaforički povukla iz mulja jednoumlja i dala mi "odobrenje" za moje drugačije shvaćanje svijeta oko sebe. Đoleta da ni ne spominjem ;) Jedan mi je od dva najdraža profesora i mislim da ću ga uvijek pamtiti.


Broj komentara: 17:

  1. Kako lijepo blago ispričana priča o životu nakon sukoba, o toleranciji i suživotu, i apsurdima te odavno besmislene sintagme... i dan danas u srednjoj Bosni postoje "hrvatski" (USRED Bosne - hrvatski) i "bošnjački" (koji debilan naziv) razredi...a svijetu to valjda odgovara.
    A Balašević...sve su priče ispričane? Ili možda ipak nisu...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisu, nisu, sigurna sam da svatko ima neku svoju skrivenu :)

      Izbriši
  2. Ja sam Balaša dobila na CDovima, od jednog Slavonca koji živi u Zagrebu i dugo mi je trebalo da se nakanim i poslušam. A onda se desila jubav :D. (Između Balaša i mene, naravno.) Moja priča nije lijepa kao tvoja, ali je i dalje priča. Sa sretnim krajem :).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni je to baš lijepa priča. I još sa happy endom, a ja sam za to sucker :D Moj je više... konfuzan. Al dobro, svi moji krajevi su takvi :))

      Izbriši
  3. Baš lijepa priča. Ja se sad pokušavam prisjetiti kada sam prvi put čula Balaša, nekad imam osjećaj da za njega znam otkako znam za sebe. O podijeljenim školama već je ispričano hiljadu priča, jedini zaključak je da ne valja i da to treba mijenjati, ali de dokaži narodu. Sviđa mi se što si naišla na tako posebnog učiteljal pogotovo što je vjeroučitelj jer iskreno malo kojeg da sam ja srela iz bilo koje vjere da je bio za neku inspiraciju. I lako se mogu poistovjetiti s tobom, ni meni ni danas nisu na mnoga pitanja odgovorili.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da je o bio jedan od onih koji su na teologiji završili zbog studentskih prava ili nešto slično :D

      A o podjeljenim školama imam svoje čvrsto mišljenje koje baš nekak nije prošlo kad smo na jednom kolegiju pričali o suživotu nakon međugrupnih sukoba...

      Izbriši
  4. uh ja sam odrasla na balasevicu i bajagi.. :) ovaj album sam upravo ovih dana slusala u autu, najdraza mi je pjesma nedostaje mi nasa ljubav <3
    steta kaj ima toliko malo ucitelja koji nas necime nadahnu..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jao, na tu stvar mogu cmoljiti kad god i gdje god. Prekrasna je :)

      Izbriši
  5. Bas ti je lep post :) Dugo vec razmisljam o jednom "balasevickom" postu ali nekako mi se ne da..A sveki deo zivota obelezen mi je po jednom pesmom njegovom..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Aj, aj! Baš bi me veselilo čut uz što vas veže koja stvar :) A mislim da među nama ima dosta fanova pa bi nas se skupilo koji bi uživali u takvim postovima.

      Izbriši
  6. Ovo je stvarno super post, baš lijepa priča :)) Tako inspirativna je bila moja profesorica hrvatskog u gimnaziji, vjerujem da dobrim dijelom njoj mogu zahvaliti za sve ovo što sam danas :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tenkju :))

      Nadam se da svi imamo nekog takvoga. U nekom trenu skužiš koliko to puno znači :)

      Izbriši
  7. Eh, svi vole Balaševića osim mene :D Ali jako lijep post, mislim da se po ovakvim događajima i stvara ukus - poklopi se trenutak, pjesma, osjećaji i ostane za cijeli život :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jes, baš si to sad lijepo rekla :) Mislim da ti samo još nisi imala svoj tren :p

      Izbriši
  8. ja se sjećam Balaševićevog Panonskog mornara - to smo slušali u autu kad smo išli do baka, prije 20-ak godina (ajme što sam stara)...jako mi se svidio ovaj post

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sam stalno mislila da si ti mojih godina, tek sad po zadnjih par komentara kužim da nisi :D

      Izbriši
    2. još sam dva tjedna u dvadesetima...baba, kaj ćeš :)

      Izbriši