srijeda, 28. ožujka 2012.

Guilty pleasure


A guilty pleasure is something one enjoys and considers pleasurable despite feeling guilt for enjoying it. The "guilt" involved is sometimes simply fear of others discovering one's lowbrow or otherwise embarrassing tastes. Fashion, video games, music, movies, and junk food can be examples of guilty pleasures. [Wiki, fkors ;)]
Marsovka je baš nedavno imala jedan post o tome i navela žena hrpu Rihanne. Budući da se s tim mogu povezati, odmah mi je dalo ideju za one of my own -

1. Rihanna

I ne sramim se priznati :D Volim sve od Disturbie, prek Rude Boya i What's my name do Only girl in the world i We found Love. 


Nema tu logičnog objašnjenja. Volim zgodne cure, volim malu dozu bahatosti, volim dobar ritam uz koji se mogu ponašat ko idiot. To je u principu sve. Ovdje ću Chris Brown aferu ostavit po strani.

2. Pidžama.


U pidžami očigledno spavam. Imam tisuću hlača od pidžama i par ogromnih majica. Svi gornji dijelovi pidžama su potpuno novi i uredno složeni na gornjoj polici ormara jer tko još spava u tome.
Kad sam doma, u pidžami sam. Uvijek. Gore doduše nosim neku drugu, "normalnu", majicu, ali dole je uvijek pidžama + mucaste čarape.
Nekad u pidžami odem i do ispred zgrade bacit smeće, pomoć tati sa stvarima kad putuje i slično. Do trgovine još nisam išla, ali sam zimus ugurala pidžamu u čizme, obukla užasnu staru jaknu i tako šetala po kvartu jeden večeri. 

3. Kruh s majonezom

E ovo je pravi guilty pleasure.


Moja PMS-ična comfort hrana. Uz kruh pohan u jajima. Nikad nisam bila fan slatkog, al daj mi nešto masno, obuci me u pidžamu, pusti neki srcedrapateljni film i ukomirano ću ležat u krevetu do sutra. Oh wait, radim to svaki mjesec!
Inače što se same majoneze tiče, priznajem samo Zvijezdinu.

4. Simsi


Stvaraš savršen život za svoje virtualne podanike dok sjediš u pidžami s Rihannom u zvučnicima i kruhom s majonezom pokraj sebe? I rest my case <3

ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

lobotomija.


Vidjela sam nešto te Venere sad baš s balkona, sjedim tamo - ja, kava i moj MC. Hajpojnt dana, što da vam kažem. Uz -


Skužila sam danas da se ona "Ne diraj lava..." može interpretirati na više načina. Imala sam super post i slikice od vikenda, a trenutno se osjećam suviše lobotomizirano za to. Pa evo samo jedan za Misty :)


I dvije optimistične za mene -


subota, 24. ožujka 2012.

besmisleni. malo za promjenu, jel.

U ponedjeljak punim 23 (jes, ovčica i to jedna prava :)) i nikad nisam bila više zen oko rođendana. Spominjala sam već, sviđa mi se zvuk mojih novih godina i baš osjećam da će bit dobre. A i ove godine ne forsiram nikakav izlazak (niti dopuštam da me se forsira) već mi je u planu par casual piva i hranjenja i dec det.


Zašto me baš nema? Ovo beskavno razdoblje me ubilo. Prvih dana glava me užasno rasturala, pa sam i prvi i drugi popodne popila nes (i naravno da je odmah prošlo, coffe addiction I spit on you!). Osim toga užasno sam puno sanjala, a ja nikad ne sanjam. I hejtam sanjati jer me to smete za ostatak dana. Večeras po prvi put nisam, pa procjenjujem da sam sad već malo došla sebi, uredno naručujem čaj umjesto kave s mlijekom i osjećam se dosta budnije.

Osim toga, jučer sam imala najgoru grupu IKAD. Klinci su bili nevjerojatno nemogući, a onda sam još u jednom trenu ostala i sama u tom kaosu. Došlo mi je da se zibam u kutu učionice od muke, al sam dovršila posao i poslala ih u kurac doma :D

Isto tako, evo ovog časa me subančerica girly obavještava da me Ogledalo u novom broju proglasilo pionirskom beauty bloggericom <3 Što je manje-više istina. Tamo negdje u jesen 2008. kad sam počela pisati na blog.hr-u, pisala sam većinom o kozmetici, što sam si kupila i slično. Negdje u procesu počela sam pisati više o tome što gledam, slušam i čitam, a tek prelaskom na novu domenu počela sam pisati najviše o sebi :D Užasno me zabavlja ići unatrag kroz stari blog i gledati kako sam se mijenjala ja, moji prioriteti i ukus. Nekad čitam te postove i nemam pojma tko je ta osoba bila, al skužim kak joj je znalo bit stvarno lijepo (što god je o tome u tom trenu mislila ;))

Danas nemam glazbu za zakeljiti, ubijam se u Velvet Undergroundu... OK, zapravo imam iako sam puno više u Oh! Sweet Nuthin'... Inđoj :)

utorak, 20. ožujka 2012.

Lately I've been...

1. Imam tog jednog klinca kojem pomažem s učenjem. Karma se opet pokazala kujom, pa sam životnom ironijom dobila klinca kojem treba pomoć iz matematike. Mali je, kako to i inače biva, bistar, al niš ne radi. I u razredu je koji profesora pojede (Biči oš mu davat instrukcije?), pa mali ne zna ni gdje bi počeo s radom (u rijetkim trenucima kad mu svane) jer niš ne kuži.

I tako smo se nas dvoje našli par puta i klinac je od jedinice dogurao do četvorke.


Ne samo što se osjećam akomplišd, već znam kak se računa površina kružnog isječka. Dupli success.

U procesu mi je nebrojeno puta rekao da nisam fer i dobacivao mi evil eye, al mi je ispričao i o nekoj curki koja mu se sviđa i upleo u ranopubertetsko tračovlje. You don't even... :D

2. Upravo slušam ovu stvar i istinski sam zabavljena :D


Slušam to ko dio svog osobnog projekta - preslušavam Pičforkove top godišnje albume unatrag, trenutno sam na 2007. U procesu sam otkrila masu toga zanimljivog. Ne ovako zanimljivog, like actually zanimljivog :D

Doduše od ovog bi se dala napravit neka PMS-ična himna. Već se vidim kak ju pjevam dok žderem bijelu Linoladu žlicom <3

3. Kontempliram nad idejom ponovnog vježbanja. Baš sam danas pričala R. kak sam u fazi da se dosta trošim psihički i konstantno sam umorna, a opet se u meni skuplja masa te valjda fizičke energije. Pa sam si malo nervozna. A u isto vrijeme ooo tako lijena.


Turbo Fire? Ripped in 30? Insanity? (jea rajt :D) Sve ih imam, samo treba krenuti. A to je nekak uvijek najteži dio. Oće ko samnom? Ha, ha?

ponedjeljak, 19. ožujka 2012.

Mjesec?

U zadnje vrijeme pretvorila sam se u ovu sovicu -


Prošle godine otprilike u ovo vrijeme sudjelovala sam u jednom eksperimentu na faksu. Trebali smo doći 3 puta i izvoditi vrlo monoton zadatak sat vremena, a prije toga smo popili sokić. U jednom nije bilo ničega, u jednom je doza kofeina odgovarala onoj od 3 kave, a u trećoj od 5 kava. Nakon treće faze eksperimenta bila sam potpuno sluđena. Tu večer nisam mogla zaspati čitavu noć i doživljavala sam seriju mini živčanih slomova čitav dan (kao i svi drugi koji su u eksperimentu sudjelovali, a s kojima sam pričala). Čitava ta priča malo me stiltala.

Inače sam s kavom počela kao što vjerojatno počne većina nas kavopija - nesom od vanilije kad odem van na kavu. Negdje u procesu, to se pretvorilo u kavu odmah ujutro i tu i tamo neku popodne. Kasnije je popodnevna kava postala obavezna. Na faksu valjda svatko razvije kulturu ispijanja kavica u svakoj pauzi, pa onda iza predavanja, pa navečer kad se konačno bacim na onaj seminar... Onda ti u nekom trenu ta kava postane stvaaarno fina, uživaš u teksturi, otkriješ svoj savršeni omjer šećera i mlijeka... Donedavno sam bila na 3 kave dnevno, a onda se opseg obaveza povećao. I tako sam ja malo po malo dogurala do tih slavnih 5 kava na dan bez kojih slabo funkcioniram i od kojih ne osjećam nikakve nuspojave.

Neki dan sam se našla s J. koja mi je između ostalog pričala kako neka cura na nekom portalu (jel Frankie?) tu i tamo počinje 30-dnevne projekte. 30 dana bez tehnologije, 30 dana bez da išta kupi, 30 dana bez seksa. Oh no, wait... :D

ENIHU! :D Moj projekt je 30 dana bez kave. Bez turske, bez instant, bez 10u1 mješavina, bez nesice - bez kave u bilo kojem obliku i bilo kojoj količini. 

Uvijek se sjetim epizode Opre u kojoj je dr. Oz rekao jednoj teti da je piti kavu svako malo kao tući konja na samrti :D, pa eto, skroz me interesira mogu li bezbolno biti bolja prema sebi :)

Dršte palčeve :D

nedjelja, 18. ožujka 2012.

Kad se planovi izja...piju.

A nije bilo plana ovog tjedna kojem se to nije dogodilo.


Veseli me to sve, vesele me zabavni novi ljudi i moja novootkrivena forever engaged osobnost (ne pitajte, fakat :D), al moram priznat da sam sad ipak malo umorna i da se jako veselim večeri uz -


i s tetom Simone u podlozi.


Na večer mi se gleda nešto lagano i zabavno, još ako su u cijenu uključene male naprtnjačice...

Nadam se da ste se i vi nauživali, bila to kavica na suncu (damn you Misty i tvoj pogled!!) ili... što god se već radi u mraku :D


(Ovaj post je lijeni mah iz kreveta, za sutra imam u planu par postova pa će bit nešto i od mene. Ako mi netko u međuvremenu ne ponudi rum kolu :D)

četvrtak, 15. ožujka 2012.

DIY!

Znate kak je nedavno išo onaj tag di su svi kreativci pisali koji im je weapon of choice i to? E a da nebi mislili da sam ja jedina ne-kreativna među vama, predstavljam vam svoj prvi DIY projekt.


Molim vas uočite kako sam se posebno potrudila sa specijalnim efektima i strelicama!

And don't mid ako vam dam i besplatni prijateljski savjet -

srijeda, 14. ožujka 2012.

Oda susjedima.


Nije da ja njih mrzim. Stvarno. Čak me i zabavljaju. 

Živim u zgradi i moj prozor gleda na drugu zgradu. Kako neočekivano. I u toj drugoj zgradi žive ljudi. Koji nisu navikli imati susjede koji vide što rade jer je moja zgrada nova, a prije je na njenom mjestu bio niz kuća. Pa se i dalje ponašaju kao da su sami.

Ima taj jedan lik koji na balkonu suši uniforme, let's call him G.I. Joe. G.I. Joe kao svaki pravo hrvatski muškarac ne boji se hladnoće, pa svako jutro u potkošulji izlazi na balkon, vrlo predano i intenzivno radi odabrane vježbice i oblači se. G.I. Joe spada u sferu zabavnih.


Zatim ima taj jedan, J. bi ga nazvala, likić. Likić je zbildani i skvacrani hill billy koji cajke navije toliko jako da ih čujem na 100 metara zračne udaljenosti, izađe u veljači van bez majice (dobro, to je bila on topla faza, I give him that) i šejka. Diže ruke u zrak. Zove si frenda kojem je na 100 metara zračne udaljenosti očito neugodno. Što mene zabavlja pa izlazim na balkon i mašem im. Frend bježi, likić još žešće šejka, čak se i okreće da dobijem bolji uvid u vještinu. Ja sam oduševljena!


Onda tu su biseri koji nikad ne dižu svoju metalnu roletu, već ju uvijek imaju na kip. Što mene ne uzrujava većinu godine, tamo negdje do lipnja. Jer je nagib baš savršeno postavljen da sunce blješti drito meni u sobu i baš tamo gdje mi je stolica <3 Mislim da ću otić nakeljit poruku na vrata zgrade ovog ljeta.

Vrh te zgrade je ipak Right Said Fred, lik od kojih 60-ak godina ako je suditi po proćelavoj sijedoj glavi koji čim malo zatopli potpuno gol izlazi na balkon. Na početku je nosio gaće. Zatim samo čarapu na strateškom mjestu. Dok nije sve skinuo. Ne bih imala ništa protiv jer je dovoljno daleko da samo vidim da je gol, a ne i detalje, da se od šoka nisam saplela o stolicu i porušila sve što je bilo na stolu uključujući laptop i čašu vode. Po laptopu.

Sad kad ga vidim samo salutiram na daljinu. Koji car.


Pitate se što me potaknulo na pisanje ovog posta? Moji susjedi od gore. Vrlo simpatični ljud. Vrlo. S troje male djece. Oduvijek sam govorila da je karma prokleta kuja jer sam ja bila ta mala užasna susjeda od gore. Now I can have it. Klinci trče, skaču, bacaju se, kidaju dijelove poda (or so it seems) na dnevnoj bazi. I to više ne uzrujava (što se nebi moglo reći za moju mamu koja prvo nariče, a onda omata partviš u krpu i lupa po plafonu <3). Uzruja me kad krene neka iznenadna buka, tipa kričanje kao da netko nekoga kolje, bacanje očito teškog metalnog predmeta po stanu, čak me tiho ljutito pričanje uzrujava više od svega.

Samo sam jednom otišla pitati ih da se malo smire. Imala sam važan ispit, a klinci su još od 7 trčali i divljački vrištali. Tad sam se malo sažalila jer me mama pogledala tako očajnim pogledom da sam skužila da je njoj ipak gore nego meni, pa sam otišla u NSK.

Isto tako, imamo susjede koji konstantno buše. Konstano. U 3 godine koliko smo ovdje, STALNO netko nešto buši. Jednom je netko bušio očito blizu nama, a ja sam imala VRLO loš dan. Pa sam bila all like -


"Loud Noises" zamijeni psovkom po izboru. Nezgodno je bilo što sam se zaderala baš u trenu kad je bušenje utihnulo, pa sam nakon par sekundi awkward tišine dobila jedno "Jebi ti sebi mater" natrag :D

Najlegendarnija susjeda koja je utrla put mom odnosu sa svim susjedima poslije ipak je baba Ljuba. Baba Ljuba bila je susjeda s prvog kata, čiji je stan gledao na prostor za igru. Živjela sam u Osijeku i intenzivno se družila s M. i njenom muškom bandom. Bili smo užasni. Baba Ljuba je to znala i nije tolerirala, pa je uvijek škicala iza zavjese i s vremenom razvila tako dobru strategiju da bi nas gotovo uvijek uspjela zaliti vodom, pogoditi opuškom, čarapom napunjenom nekim smećem (o da!) ili bar tako sočno opsovati da bi se najmlađi od nas uvijek rasplakao :)


Nedavno mi je M. rekla da je Ljuba alive and kicking što znači da sad ima valjda 80 godina. Nadam se da nije izgubila žar <3

usrednoćni quickie

Čitam baš neke svoje bilješke od prošlog ljeta (ne pišem dnevnik, al kad ispizdim napišem par rečenica bar da to koliko toliko izbacim iz sustava) i nađem citat iz Kunderine "Nepodnošljive lakoće...". Kaže -

"Ako ljubav treba da bude nezaboravna, oko nje se od prvog trenutka moraju okupljati slučajnosti kao ptice oko sv. Franje Asiškog."

Tren u kojem sam taj citat postane jedna od tih slučajnosti neprocjenjiv je.

Iako mi je još uvijek najljepši -


“In spite of their love, they had made each other’s life a hell. The fact that they loved each other was merely proof that the fault lay not in themselves, in their behavior or inconsistency of feeling, but rather in their incompatibility: he was strong and she was weak.

…But when the strong were too weak to hurt the weak, the weak had to be strong enough to leave.”


Osim toga, nešto za moju P. -


I nešto za moju usrednoćnu dušu -


Osjećam se onako zabavno autodestruktivno skoro pa kao da opet imam 16.

utorak, 13. ožujka 2012.

Done!

Negdje u procesu ovog taga skužila sam da je obožavanje radnobilježničkih formi stvar moje prošlosti :D Al pri kraju smo! Bar sam tako mislila :))

Dakle, Bičina pitanja i moji odgovori -

1. Koja vas riječ najbolje opisuje?

Bipolarna :D

2. Vama najljepša ljubavna pjesma?

Uuuh. Mislim da je Lovesong od The Curea.


3. S kojim se svojim strahom uvijek, iznova, gotovo svakodnevno borite?

Razmišljam i ne mogu se ničega sjetiti.

4. Najomraženiji predmet u školi bio vam je...?

Sve mi je bilo okej i u svemu sam mogla naći nešto zanimljivo. Sad mi je čak žao da se iz nekih stvari (tipa njemačkog) nije više tražilo :štreber:

5. Što vas može izbaciti iz takta? (samo pitam...)

Užasno me nervira kad ljudi hodaju cestom kao muhe bez glave. Presporo ako je gužva, kad se bahato zabijaju u ljude, stanu nasred ulice jer pišu poruku ili gledaju u izlog dućana. Na to popizdim.

6. Koju pjesmu ne možete smisliti, a čini vam se da je svi ostali vole?

Show must go on, Final countdown, Eye of the tiger i sve te overly dramatične 80's stvari. Jezive su mi.

7. Je li vas ikada neki film rasplakao i koji?

Sjećam se da sam plakala na Kralja lavova u kinu (znači imala sam možda 5-6 godina), na Titanik u kinu (8-9?) i Pomajku s 12-ak. Nakon toga ne.

Really?

8. Nikada ne biste mogli pojesti...?

Masline. Nikad ih nisam probala, a ni ne želim. Jednostavno osjećam da su loše :D
I ribu, jer sam alergična i to :D

9. Najteža životna lekcija koju ste ikada naučili?

Savjete ljudi oko sebe slušaj sa zadrškom, znaju samo jednu stranu priče.

10. Dan ili noć?

Noć, definitivno :) Puno se bolje osjećam kad padne mrak, kao da nestane nekog pritiska.

11. Karaoke, da ili ne?

Uvijek! Al samo ako sam pila :D Trijezna ni mrtva :D

I baš kad sam pomislila da je gotovo, Biberlee mi je zabiberila :D 

1. Najdraži komad nakita i zašto?

Ako to može biti nešto što ne nosim, onda je to prsten koji sam dobila od bake za 18. rođendan, a kad sam bila klinka uvijek sam ga uzimala i sanjala :))


2. Jesi li jednostavna ili komplikovana osoba - i potkrijepi objašnjenje anegdotom iz života! (pravo ispitno pitanje :)

Ne znam što da kažem na ovo :) Mislim da sam komplicirana i teška i nekad se takvu volim, a nekad pokušavam biti racionalnija (jer mislim da to kod mene većinom proizlazi iz prevelike emotivnosti).


3. Koja je prva knjiga koju si pročitala?

Dječja Biblija. Tad sam bvila uvjerena da se knjiga treba pročitati u komadu pa sam svaki dan počinjala iz početka i stala uvijek po prilici na istom mjestu :D Znala sam tih 20-ak stranica na pamet :D



4. Duga ili kratka kosa?

Duga. Na dečkima kratka.



5. 3 najvažnije osobine kod prijatelja?

Pokušavam nać poveznicu među frendovima i baš mi ne ide :D Definitivno su svi osobe za sebe i možda mi baš zato svatko "paše" u nekoj drugoj situaciji. Al recimo da u sve imam golemo povjerenje pa je to jedna nužna osobina. I volim da su iskreni, a ne da mi šugarkoutaju stvari. I-i-i... Ne znam :D Čak je i ova iskrenost nategnuta :D



6. Da si kolač, kakav kolač bi bila? :D

Mislim da bih bila neki suhi keks :D Teška, al s malo mlijeka... Jesam previše otišla u metaforu? :D 




7. Tvoj tajni recept za opuštanje...?

Jedan Tomislav + medica i skakanje na neku treši glazbu. 


Moje selo.


Neka ubitačna fizička aktivnost.


Bijesno plakanje.



8. Najbolji savjet koji si ikad dobila?

"Napravi ono što bi u ovoj situaciji savjetovala nekom drugom."


Naravno da to nisam i nikad neću napraviti. Al savjet je dobar :D



9. Koji dio svog tijela mrziš a koji voliš?

Ne mrzim ništa. U biti mrzim preveliku osjetljivot svoje kože. Eto. A volim oči.



10. Omiljeni časopis? Zašto?

Ne čitam časopise.



11. Najdraža uspomena iz djetinjstva? 


Jao... Ljeta kod bake i djede u Međimurju dok su bili tamo, krađa čamca na Karašici i faca vlasnika kad nas je vidio, kolači s mojim curama iz osnovne (s kojima i danas pijem kavu kad odem dole), roštiljanja i kupanja na Dunavu s obiteljskim prijateljima (koji su imali sina mojih godina i s kojim sam se dosta družila), noć kad mi je teta pročitala čitavog Šegrta Hlapića (i glumila glasove i sve!), svasva obiteljska okupljanja...

Huh, gotovi smo! Budući da su svi sad već (namćorasto ;)) odvalili svoj dio posla neću tagirati nikoga i lijepo se vraćam svojim klasičnim melankoličnim postovima.

ponedjeljak, 12. ožujka 2012.

Namćor




Jedan je od onih dana kad se u meni skuplja hrpetina neke bijesne energije. Tukla bih nekoga, razbijala tanjure, vikala i kidala jastuke. A sve što napravim je popijem 3 kave, pa mi i srce poludi.


Još uvijek navijam da otvore one rage rooms.


E a sada kad imamo soundtrack za post, možemo se baciti na posao! Bitchy me tagirala u 11 questions tagu, a budući da ja potajno volim sve radnobilježničke forme (u osnovnoj sam svima oko sebe ispunjavala RB... U! Ovo će u odgovore :D) skroz me razveselila.


Dakle, pravila su -
  • You must post this rules
  • Each person must post 11 things about themselves on their blog
  • Answer the questions the tagger set for you in their post and create 11 new questions for the people you tag to answer
  • You have to choose 11 people to tag and link them on the post
  • Go to their page and tell them you have link him or her
  • No tag backs
  • No stuff in the tagging section about "you are if you reading this" You legitimately have to tag 11 people.
11 informacija o meni

01. Imam vremensku sinesteziju. Nisam ni znala da to postoji i mislila sam da svi razmišljaju kao ja dok nisam shvatila da, jel, baš i ne :D Brojeve vidim kao ljestve koje od 0-10 idu ravno, skreću na desno do 20, skreću na lijevo (odnosno opet idu prema gore) na dalje. Brojevi 1-10 su veliki, kasnije sve manji, a od 100 na dalje su mi svi okrugli brojevi posebno desetice istaknute. 100-10 000 linija je opet ravna, onda skreće desno i opet skreće na 20 000. 

Isto tako zamišljam i mjesece, vidim ih u nepravilnoj elipsi koja se savija na ljetnim mjesecima i u prosincu na tjednu Božić - Nova godina s tim da je ljetni dio elipse širi.

Slično ovome -


Jes, ja godinu u glavi vidim točno ovako (s drugačijom površinom koju zauzimaju mjeseci, kod mene je obrnuto - prosinac je ovako mali, a ljetni mjeseci veliki).

I tak :D

02. Ko klinka sam svima oko sebe rješavala radne bilježnice jer mi je to bilo nešto najgenijalnije ikad! S tim pobjedničkim osjećajem ispunjene stranice do dan danas se malo što može mjeriti :)

03. Ko klinka sam bila i prilično hiperaktivna, pa sam pretrpjela masu ozljeda glave. Nedavno smo na faxu radili razne psihološke testove i profa mi je rekla da dio rješavam kao tipična osoba s neurološkim oštećenjima i jesam li ikad ozljedila glavu :D Zamislite joj facu na "A ono, više puta" :D

Najbizarnija ozljeda bila je situacija u kojoj mi je na glavu pao ormar jer sam natezala maminu torbu u kojoj je bio moj crtež.

Na traumi sam jednom doktoru rekla "Ja tebe znam!", a on je odgovorio "Na žalost i ja tebe" :D

04. Bojim se domaćih pernatih životinja jer su me više puta napale. Najgori incident dogodio se kad sam posjećivala prijateljicu u Petrijevcima gdje me poludjelo jato pataka naganjalo po čitavoj livadi, a svi su se smijali. Jer što nekome hrpa običnih pataka može.


05. Užasno sam alergična na ribu (ez in potencijalno fatalno :D). Uz hrpu drugih stvari što me ne brine me previše. Osim kad bih htjela biti kul hipster i kupovati ps SHS-ovima, a onda me neki jeziv osip podsjeti da ono... ne.

06. Jedan ex je u početku naše veze bio zaluđen bajkovima, pa me malo zarazio. Večeri smo provodili pokušavajući mene naučiti bunnyhop i crankflip. Dogurala sam samo do skakanja s polumetarskih zidića, a onda sam se ubila, ugruvala nogu i ruku i oderala pola čela pa je tu negdje sve stalo :D

07. Čaj pijem isključivo s medom, pa hrpu malih medića nosim posvuda sa sobom u torbi :)

08. Jako volim ljubiće iz 90-ih. You've got mail, Green card i slične. Volim tu lijepu atmosferu, žuti filter, duge lepršave suknje i male cvjetne naprtnjačice.

09. Moja najstarija prijateljica zove se M. i znam ju iz vrtića, dakle nekih 18 godina. Ostale smo u kontaktu iako ponekad prođe i po pola godine da se ne čujemo.

10. Kad bih morala odabrati jednu vrstu glazbe koja će "preživjeti" to bi bio jazz. Paše uz svaku situaciju i svako raspoloženje i najbliže je mom senzibilitetu.

11. Najkorištenija psovka mi je "pasmater". Čisto da post završimo kako smo ga počeli :))

Ostatak sutra inače bi post bio stvarno suludo predug :)

nedjelja, 11. ožujka 2012.

Neki drugi svijet

Čitam baš bičin post o pravoj srednjoškolskoj plejlisti i pustim si Balaševića. Što realno nikad nije dobra ideja, pogotovo na jedan ovakav dan, kad se hrpa detalja poklopi s jednim danom davno prije što samo pojačava vašu trenutnu tinjajuću napetost.


Sjetila sam se kada sam prvi put čula Balaša, konkretno ovu stvar. Ima nekih 10 godina sigurno, vjerojatno i koju više. Bila sam u višim razredima osnovne škole i živjela u mjestu spomenutom u donjem postu. Ne znam jesam li to već spominjala, ali reći ću samo da se nalazi nešto sjevernije od Osijeka. Gdje je u to vrijeme bilo vrlo zbunjujuće živjeti i mislim da ljudi često nisu znali kako da se ponašaju. Koliko se sjećam nikad nije bilo ekscesno i ljudi su manje više bili pristojni jedni prema drugima (bar trijezni), ali se znalo "tko je tko" i "tko je čiji", a mi smo bili podijeljeni u hrvatske i srpske razrede.

(Fun fact! Moj prvi dečko se zvao Goran, najdraži bend bila mu je Metallica i išao je u srpsko odjeljenje. Pamtim ga kao užasno dragog i duhovitog i nikad se nismo ni poljubili. Prekinuli smo nakon 3 mjeseca SMS porukom :fp: Nisam ga vidjela otkad sam na faxu, a vjerojatno i duže i skroz me zanima što se s njim dogodilo. Zadnje što sam čula je da negdje snima album :) But I digress.)

Negdje u 7. razredu dobili smo novog vjeroučitelja. Bio je mlad i došao je iz Zagreba. Oblačio se u crno, vozio jugića, pušio ko turčin, vodio s nama filozofske rasprave i organizirao debate. Bio je prvi (i jedini!!) inspirativni profesor koji nas je potaknuo da mislimo svojom glavom. Što je mene oduševilo. 

Iskreno, nikad se nisam tamo uklapala - uvijek sam previše ispitivala i raspravljala, jer mi se stvari nisu podrazumjevale. Pa sam se grčevito prihvatila za šansu da naučim nešto novo, da pričam s nekim tko razmišlja na drugačiji način, da vidim da u tome nisam sama i da je cijeli veliki svijet out there.

Jednom je nas par, ne znam više iz kojeg razloga (posjećivali smo neku ustanovu vjerojatno), vozio u svom jugiću i pustio Balaša. Naslonila sam se na prozor, gledala jesenji dan (a nema ljepših od onih slavonskih, tko god mi što rekao) i jednostavno slušala.

Kasnije je jedna od mojih prijateljica komentirala kako "ne može vjerovat da on sluša tog četnika". Zaključila sam da je bolje ne spominjati da se meni taj "četnik" svidio i da mi se nekako učinilo da on s tim baš puno veze nema, dapače... 

Ne znam gdje je ni što je bilo s tim čovjekom, možda je čak još uvijek u toj školi. Ali bio je prva osoba koja me metaforički povukla iz mulja jednoumlja i dala mi "odobrenje" za moje drugačije shvaćanje svijeta oko sebe. Đoleta da ni ne spominjem ;) Jedan mi je od dva najdraža profesora i mislim da ću ga uvijek pamtiti.


subota, 10. ožujka 2012.

boli me glava pa ne mogu smislit naslov


Dan započinjem plesnim centrom s klincima (i posljedičnom glavoboljom), M. Wardom i slatkim iščekivanjem -

  

Posljednjim singlom Beach Housea s novog albuma koji izlazi u petom mjesecu.

Osjećam užasan nemir. Donedavno sam jako često znala bar za vikend otići na selo. Kažem selo, al nije to selo. Mali grad negdje sjeveroistočno, dovoljno mali da ljudi drže kokoši, da mi je šuma na 10 minuta dedinim starim biciklom, a jezero na pol sata. Da noću lampe ne rade u svim ulicama, ali budući da nema ni žive duše vani to nije bitno.

Volim grad i volim Zagreb, ali ako ste odrasli u takvoj jednoj sredini (između ostalih :D) onda vam vreva nakon nekog vremena iscrpi i zadnji atom energije. I sve što želite je otići doma, jutra provoditi pijuckajući kavicu na terasi, po 10 put s dedom obilaziti voćke (gdje on vrlo ozbiljno ispituje mogu li još uvijek po listu i pupu prepoznati koja je koja) i njegove mutantske bundeve (čovjek je bacio sjeme u kut dvorišta i izrasla su čudovišta!), svaku večer šetati u savršeno tihom miru, piti domaće rakije i kave po 5 kuna.

Umorna sam i jedino što me drži je asocijalni plan sa zadnjim ispitom povući se tamo i pročitati sve zaostatke ležeći na travi.

I za kraj nešto što na ukrala Biči, a dotaknulo je soft spot (jedno od :D)


Onaj tag me iznenadio zahtjevnošću, al pri kraju sam :D

četvrtak, 8. ožujka 2012.

Away We Go

Jučer sam gledala presimpatičan indie filmić Away We Go  iz 2009. godine o paru koji sazna da očekuju dijete na najbizarniji mogući način ("You taste funny" :D), te krenu na put po Americi kako bi našli idealno mjesto za započeti obitelj. 



Naravno da im se putem dogodi hrpa užasno bizarnih stvari (na neke od kojih sam LOL-ala na glas. And I never do that!), od kojih definitivno izdvajam Burovu frendicu oz djetinjstva LN koja je zaglibila duboko u new age vode (ne znaju li svi bar jednu takvu osobu :D) i Veroninu white trash bivšu šeficu Lily koja otvoreno poziva vlastitu kćer da im pokaže svoj lezbijski hod.

Meni su simpatične i scene u kojima Burt pokušava psovati jer je Verona zaključila da djetetovo srce kuca presporo jer je on premiran i nikad se ne svađaju :)) Totalno sam se našla u tome jer mi je ne jedna osoba rekla da sam užasno komična i neuvjerljiva kad psujem (a radim to često :))

Super mi je kako sam ga pogledala baš nakon što sam kod Mattie vidjela genijalnu recenziju za film, pa moram sad i ja izdvojiti par točaka zašto gledati Away We Go!

1. Zbog divne, tople atmosfere.
2. Totalno prezgodnog Jona Krasinskog!


(Nemojte se sad pravit da vam zgodni glavni glumac nije faktor! :D)

3. Genijalnog soundtracka - Alexi Murdoch, diskografija ti je nabavljena <3, a osim njega i -


4. Onog trenutka u filmu koji te sjeti onih trenutaka u životu kada se sve drugo čini tako nebitno.


Biči tenks na tegu, bacam se sad na njega :))

srijeda, 7. ožujka 2012.

180.

Utorak je počeo čudno - apsolutnom izgubljenošću uslijed nedostatka obaveza (oduševljena sam ovom rečenicom :D). A upravo takvi dani (kao i izlasci, znate svi o čemu pričam!) uvijek krenu u odličnom smjeru. 

Dobrom glazbom.


Špricom eaudemoisellea <3 Kavom na suncu i užasnim španjolskim pred čitavom grupom :ohthehorror: :))

Još jednom kavom u dobrom i duhovitom društvu, a onda i Nokturnom + THE kartom s G.


Vegetarijanske lazanje su im to die for. A tek tiramisu...

Volim ovaj blog. Sviđa mi se taj pogled u svoj život s odmakom, često puta shvatim koliko mi je ljepše nego što mi se možda u trenu čini.

Skoro ću 23. Sviđa mi se zvuk te brojke, imam osjećaj da mi odgovara :))

utorak, 6. ožujka 2012.

Što reći...

Čudno je sjediti doma bez mjesta na koje moram ići. Danas me čeka kava (i karta! karta!!) s G. i to je otprilike to. Možda bih mogla i do faxa na španjolski, al prvo je predavanje u semestru, nije za glavu (Divno je kako na petoj godini više ništa nije za glavu, sve se stigne... Mislim da taj mindset vodi u 10-godišnje studiranje.). Ne znam s čim bih počela - koju knjigu uzeti u ruke, koji film pogledati, koju posluku porati :)

Za dobrojutro uz kavu zavrtila sam Rundeka, Ruke. Obožavam taj album, pogotovo istoimenu  stvar koju mi je J.  davno, davno poslala jer joj se učinilo da paše trenutnom raspoloženju. Danas ipak bolje paše -


Pročitala sam blog post koji me oduševio. Isto poslan od J., samo jučer. Obožavam te naše mejlove prekrcane  linkovima svega i svačega - i pametnog i manje pametnog i samo lijepog ili užasno komičnog i bizarnog (inače imamo thing <3 na Zdenku). Daljnjim švrljanjem naišla sam na dva nova prekrasna bloga - Sabinin i Asjin.

A onda sam primila poziv od B. koji mi je upravo ispunio ostatak dana. Baš na vrijeme, oni keksi na polici počeli su me prijeko gledati :))

ponedjeljak, 5. ožujka 2012.

Danas.



Mama mejlala odmah za dobro jutro :)


Rascvjetana Vukovarska jutros! Vukovarska!
(Inače jedna od zagrebačkih ulica s manje potencijala za tako nešto :D)

Puno Lambchopa.
(Novi album je d-i-v-a-n!)

Još novih klinaca u mom životu.
(Trebam ubrzan tečaj osnovnoškolske matematike :D)

Zabavan i dobar razgovor za posao.
(Jes, takvi postoje :D)

Dan s mojom R.
(Koji je uključivao gigantsku šetnju. Ne znam kad me na to uspjela nagovoriti. Vjerojatno u nekoj fazi šećerne kome. Slastičarna na Cvjetnom <3)

Violent Femmes.




I onaj "par koraka unatrag" osjećaj.
(Morao je i on jednom doći...)

nedjelja, 4. ožujka 2012.

New In (Action)

Pisala sam na banču o nekim novim stvarčicama koje sam si kupila, a ukoliko me imalo poznajete, onda možete pretpostaviti da sam ih odmah išla i isfurati. Zajedno. Jer što se drugo radi kad imaš 2 nove stvari :D


Mislim da će jednom kad se moja kolekcija majica s uzorkom poveća svi ovi bež kardigani postati vrlo korisni :D Dole su naravno bile trapke i smeđe kožne starke <3


Nezahvalni kut slikanja je nezahvalan :o

Kombinacija se pokazala prilično dobrom jer je istrpila jednu cjelojutarnju edukaciju + šetnju, pisanje izvještaja i večernju pivu u Nautici -


Koja nije tu završila (jer stvari nikad ne završe tako lako kad sam ja posebno dobre volje :D). Prvotna ideja bila je nastaviti dalje, ali budući da me počela boljeti glava, a J. treba konstantan pritisak :D sve se pretvorilo u trčanje do Bisa (jer gdje se inače kupuju slatkiši?)


I Martovske ide u Cinestaru.

Oh, Ryane... Kako dobro... Glumiš.


Film mi se inače činio stvarno okej u trenucima kad sam ekšli pratila radnju, a ne savršene crte... lica :o gorespomenutog :D

Inače je za hajpojnt tjedna ipak zaslužna G. čiji mi je loš ukus za glazbu priskrbio free kartu za Wilca <3


Besmisleni post je besmislen <3